Istra trek

Posted by lino on travanj 12, 2012
Treking

Malo o Istra treku… Da krenemo od sredine, pa prema kraju sve do početka. Recimo. Teren mi se svidio. Nekako sam se nadao da ćemo ponovno sjevernije od Buzeta, u planinski dio, pa kad sam čuo da ćemo u unutrašnjost bio sam, sasvim blago rečeno, skeptičan. Onaj dan kad sve preraste u trail (a jednog dana vjerojatno hoće), je dan kad ću mirne duše radije uzeti o-kartu u ruke i otići u Crni Lug, na Lisinu, Sorišku planinu i slične terene koji bez daha ostavljaju poglede kao i pamet… Srećom, ovogodišnji Istra trek je bio daleko od toga. Asfalta je bilo možda 3-4km, a ostalo uglavnom šumski putevi i makadami. Staza mi se svidjela već i na prvi pogled i nikako nije djelovala kao 63km sa 3000m uspona. Moj novi GPS tracker je poslužio svrsi sve dok nisam došao doma nakon trke i uspio obrisati log. Nepovratno. Ipak, sasvim sam siguran da je staza bila dosta kraća od tih 63km. Ja sam si, uz dosta široku ruku, stavio 56km sa 2500m uspona. Griješio nisam nigdje i sasvim lijepo i koncentrirano sam prošao cijelu stazu. Ono što me posebno fascinira jest činjenica da mi je onaj KAJ treking (iako duplo kraći) bio neuporedivo teži. Sad je sasvim jasno da sam taj vikend trebao provesti izležavajući se na nekom proplanku i brojati oblake.  No, tako to ide sa, nedavno spomenutim, bagerom. Sama trka. Krono start je fora, ali ne u ovom obliku – po rednim brojevima. Ja sam krenuo svoj tempo i njega se držao do cilja. To je značilo da sam imao prilike vidjeti ljude kako me prestižu, pa me opet sreću, pa me prestižu, pa me opet sreću i tako… Zabavno. U cilju sam bio svjestan da se nisam uništio, zgazio i sl. opisni pridjevi, ali to nije bio ni cilj. Cilj je bio s guštom proći tih 60tak km. Mogao bi sad opisivati svaku pojedinu dionicu, ali to ionako samo meni nešto znači. Karta, kakva god bila na mjestima, poslužila je svrsi. Tanka granica između karte i stvarnosti koju svaki put tražim, bila je sasvim jasna. (u ovakvim ekstremima sa 1:25000 ili 1:30000 kartom) Osvježenje na stazi je bilo, po mom osobnom dojmu, odlično postavljeno – baš kad je zatrebalo. Konkurencija šarolika. Nakon 2h na stazi Mauricio me po drugi put prestigao, nakon 3.5h sam bio samo 10′ iza vodeće grupe, a trčao sam sam, nakon 4.5h Ljubas me po drugi put prestigao i tako… mogu biti zadovoljan. Možda je cijelom dojmu malo pomoglo i vrijeme koje je bilo idealno za ovako dugo trčanje. Možda bih volio da je u nekom trenu palo i nešto više od nekolicine kapi, ali to su već sitnice. Zadnjih 10km neobično lagan na koraku i u cilju iskreno zadovoljan – upravo savršena suprotnost prošlogodišnjem utrčavnju. 7h42′. Do sljedeće godine. 🙂 A na trku smo došli dan ranije, preko Učke, odsjeli u zgodnom apartmanu u Roču, navečer se prošetali do starog grada i uživali u atmosferi parkiranih auta, veša na sušenju, raskopanih ulica, radleru i starom Pringles čipsu,  kasnije svratili u provjerenu pizzeriju od prošle godine i brzo priveli večer kraju. Jutro bez doručka, tek sendvič sa paštetom neposredno pred start i to je to. Početak na samom kraju. Mosor, sljedeća stanica. Prošle godine mu nije bilo kraja, a sati su prolazili jedan za drugim u nedogled. Svakome od nas i te kako dostojanstven protivnik.

6 Comments to Istra trek

Ostavi odgovor mukki Odustani od odgovora

E-mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *