Daily Archives: svibanj 10, 2012

Kalnik

Posted by lino on svibanj 10, 2012
Orijentacija / 1 Comment

“Orienteering is a way of living.” – kaže najpoznatiji slogan u orijentaciji i nekad mi se čini da bih većinu stvari koje sam proživio u zadnjih 20 godina, od kako sam počeo s orijentacijom, mogao staviti pod njega. Počne sa užitkom boravka u prirodi, druženjem s ljudima koji imaju slične poglede, zatim dođe želja za dokazivanjem, rezultatom, treniranjem. Staze i tereni se počnu mijenjati i odvode te na mjesta nevjerojatne ljepote, od dubokih šumskih kutaka poput Crnog Luga, preko planinskih livada i pejsaža poput Soriške planine, kamenih terena Češke, do pješčanih plaža i dina Portugala te pitoresnih labirint – gradića Italije. Čak i meni, nakon toliko vremena i toliko trka, još uvijek postoji hrpa terena na kojima bih jednom volio trčati i onih na koje bih se svakako volio vratiti. Zato orijentacija ne može biti nešto što se nauči i jednostavno ‘zna’. Neke to odbije, druge privuče. To je u redu, naravno. Osobno, opet, još nisam otkrio neki tako raznoliki sport. Kalnik je ponovno u meni probudio želju za kamenitim terenima (‘karst’ – kako bi mi to rekli :)) na kojima tehnika caruje. Oba dana su bila lijepa za trčanje. Novi teren, solidna karta, lijepe staze. Daleko je to od one lakoće kojom sam nekad trčao kroz takav teren, no ipak sam uživao. Prvi dan sam fino krenuo, lijepo ušao u kartu i kontrole nalazio bez problema. Prema KT12 su već noge bile teške, ali nekako sam vukao naprijed. I onda nesmotrena greška na KT17, loše usjeverena karta i spust u jarke umjesto na makadam i ode prvo mjesto za taj dan. U nedjelju smo imali dužu stazu i ponovno je sve počelo dobro, neke sitne greškice tu i tamo, pomalo usporen na brdima, ali na nizbrdicama sam išao koliko sam mogao. Na prolazu ponovno prvi, a onda ponovno izgubljeno vrijeme na dvije duge varijante i u cilju opet drugi. Sve u svemu, zadovoljan. Bez orijentacijskih treninga već duže vrijeme i sa tek tu i tamo ponekom trkom. Uživao, iskreno. Nije uvijek lako uskladiti misli, kartu i korake po terenu, ali ta dva dana sam u tome uspijevao i osjećaj je bio fenomenalan, bez obzira što je tijelo ostajalo korak ili dva do želje.