Monthly Archives: studeni 2012

NMT4 i Mrkopalj

Posted by lino on studeni 27, 2012
Orijentacija, Treking, Trening / 2 Comments

Mali osvrt na zadnjih 10 dana… NMT4 je ispao puno zanimljiviji no što bi čovjek očekivao, pogotovo zbog KT2 koja je svima zadala probleme. Ovaj put nisam startao prvi i čim sam krenuo bilo mi je žao zbog toga. Kad si u koloni ili između grupa ljudi onda jednostavno previše toga odvlači pažnju i čovjek radi greške koje inače ne bi. Na KT1 sam, tako, pročitao opis KT2 i tražio stijenu, ali srećom smjerom došao ravno na objekat i tada shvatio propust. Na KT2 malo po cesti, pa lagano u brdo, tik iznad prvih dvorišta. Došao sam do prvog velikog odrona, obišao ga i ispenjao se na vrh, našao manju stijenu, ali KT nije bila tamo. Već na penjaju sam počeo sumnjati jer mi se to činilo previsoko, ali kako su ostali ljudi dolazili uvjerio sam i sam sebe da je mjesto dobro. (u radijusu 50m) Kad je već postala prava gužva u šumi (mogu si misliti kako je to izgledalo recimo s tunela) otrčao sam na jug, došao do nekog putića koji se penjao okomito na izohipsu i jarka iza njega. To mi se činilo predaleko, ne samo tada, već i sljedeću večer kad sam ponovno išao proći stazu, pa sam radije otrčao uzbrdo do puta koji je izohipsom išao od kraja ceste. S njega više nije bilo sumnje, spustio sam se okomito dolje uvjeren da KT mora biti na tom pravcu. I bila je. Usput sam strgao kompas.  Opet. Narednu večer sam tu istu dionicu, KT1 – KT2, išao gotovo identično – hodajući. Isti krivi odron, isti obilazak, uspon, odlazak na jug, samo što sam tada znao da iza jarka moram jos 50m prijeći do kontrole. Na 25-ici je nazgodno s detaljima. Nešto od 50m je samo 2mm na karti. Prema KT3 sam dostigao Sablju i Goleca i s njima prošao KT3, KT4 i KT5. Na KT6 sam nadobudno krenuo po crti, bez kompasa i prvo pretrčao kontrolu, a onda je uzaludno tražio na grebenu dok je ona bila 20m niže. Tu me sreo Chicar (ili ja njega), pa smo još malo bauljali. To je, inače, i najgora varijanta – doći na mjesto gdje je KT, ne vidjeti je jer je 10 ili 20m dalje i onda otići tražiti drugdje. Na KT7 lako po izohipsi, pa prema KT8 sa krive strane brda – iako niti večer kasnije taj put koji ide od kontrole prema sjeveru nisam našao. Stara Pila, spoj potoka, uspon grebenom do ispod Runolista, pa obilazak sa istočne strane i gotovo ravnom crtom do S.Kraljice. U cilju očekivano razočaran, ali prvenstveno u sebe jer sam radio greške koje su bile sasvim nepotrebne. Čak i sa kontrolama poput KT2 postoje puno bolji načini razmišljanja no što sam ja te večeri odradio.

U subotu, KITA od Medvida i lijepa staza po idealnom danu kroz Mrkopaljski kraj. Sa Berom u timu, većinu staze smo savršeno tehnički odradili, sem par sitnih greškica. Čista uživancija…  Karta je sasvim dovoljna…

O-sezona 2012

Posted by lino on studeni 09, 2012
Orijentacija / No Comments

Sa Spartacusom je za mene završila o-sezona 2012. Kad sad podvučem crtu, saldo i nije baš neki. Štoviše, čini mi se da nikad nije bio tako mršav u proteklih 20 godina koliko me ima po šumama. Ne znam da li je to do vremena ili do mene, no nešto se svakako moralo dogoditi da me trgne iz one letargije koja me pokosila u jesen 2008-e. Od 5 državnih prvenstava, nastupio sam na 4 i spremio 4 medalje. Jedino, ali najvrijednije i najdraže, zlato u štafeti sa Edijem i Matijom. U Kupu 4ti, sa taman dovoljno trka za plasman. 2013-ta je daleko, sa ovog mjesta, i ostaje vidjeti koliko mi tijelo može podnijeti nekakve smislenije treninge. Mađarska je opet prošla u dobrom društvu i druženju. OK Japetić je masovno pohodio natjecanje i nastavio tradiciju. Vrijeme je bilo idealno, malo vjetrovito u subotu, no inače sunčano i vedro. Šuma prekrasna za trčanje, tek mjestimice sa malo gustiša i podrasta. Osjećaj na trenutke podijeljen – s jedne se strane tijelo sjeća lakoće koraka i snage, a s druge, što je sadašnja stvarnost, pokušava iz sebe dati više no što može. Prvi dan sam išao relativno dobro, dosta se borio sa smjerom i morao se nekoliko puta korigirati. Ne par mjesta (1,4) sam riskirao kroz zeleno što nije svaki put bilo najpametnije, ali barem sam se tamo malo odmarao. Na samom kraju staze, razmišljajući više o klubskom natjecanju u utrčavanju nego o dionici, uletio sam punom brzinom i glavom bez obzira u niske borove i izgubio 2.5′. Inače, Edi i Matija su podijelili prvo mjesto sa 11″ utrčavanjem. Usporedbe radi, imali su najbolje vrijeme utrčavanja od 900 ljudi na trci. Drugi dan je tijelo bilo ukočeno i tromo jer se dan prije nisam niti rastrčao niti rastegao nakon trke, pa sam se sve bojao kako će ispasti. Prvih par kontrola odmah u brdo, a onda lijepa dionica čistom šumom na KT6. Skoro da sam sam sebe psovao što noge nisu htjele brže. KT7 i KT8 sam riskirao s varijantama (ravno, a ne okolo) i tu nešto malo dobio. Ostatak staze koliko je išlo, a onda slična greška na predzadnju kao i prvi dan. Ovaj sam put imao bolji napad, ali u uvalu se nisam spustio dovoljno rano i u tim niskim borovima jednostavno protrčao pored kontrole. Ponovno 1.5′ greške. Edi je imao istu stazu u M35 i oba me dana dobio. Nakon toga, prognozirao sam mu 40:00 na JGL-u, ali takva ludnica na poslu kakvu on ima ostavlja traga, pogotovo na trčanjima u 5:30!! Od 1.11. sam si odredio zimske treninge (ne, nemam nikakav plan – to je više samo etikete radi :)) pa ćemo vidjeti kako će biti dalje. Atletski treninzi, što se tiče motivacije, neće proći, to sigurno, ali trčanje po šumi i o-treninzi to svakako. Ma, glavno da se uživa u trčanju, zar ne? :)