O-sezona 2012

Posted by lino on studeni 09, 2012
Orijentacija

Sa Spartacusom je za mene završila o-sezona 2012. Kad sad podvučem crtu, saldo i nije baš neki. Štoviše, čini mi se da nikad nije bio tako mršav u proteklih 20 godina koliko me ima po šumama. Ne znam da li je to do vremena ili do mene, no nešto se svakako moralo dogoditi da me trgne iz one letargije koja me pokosila u jesen 2008-e. Od 5 državnih prvenstava, nastupio sam na 4 i spremio 4 medalje. Jedino, ali najvrijednije i najdraže, zlato u štafeti sa Edijem i Matijom. U Kupu 4ti, sa taman dovoljno trka za plasman. 2013-ta je daleko, sa ovog mjesta, i ostaje vidjeti koliko mi tijelo može podnijeti nekakve smislenije treninge. Mađarska je opet prošla u dobrom društvu i druženju. OK Japetić je masovno pohodio natjecanje i nastavio tradiciju. Vrijeme je bilo idealno, malo vjetrovito u subotu, no inače sunčano i vedro. Šuma prekrasna za trčanje, tek mjestimice sa malo gustiša i podrasta. Osjećaj na trenutke podijeljen – s jedne se strane tijelo sjeća lakoće koraka i snage, a s druge, što je sadašnja stvarnost, pokušava iz sebe dati više no što može. Prvi dan sam išao relativno dobro, dosta se borio sa smjerom i morao se nekoliko puta korigirati. Ne par mjesta (1,4) sam riskirao kroz zeleno što nije svaki put bilo najpametnije, ali barem sam se tamo malo odmarao. Na samom kraju staze, razmišljajući više o klubskom natjecanju u utrčavanju nego o dionici, uletio sam punom brzinom i glavom bez obzira u niske borove i izgubio 2.5′. Inače, Edi i Matija su podijelili prvo mjesto sa 11″ utrčavanjem. Usporedbe radi, imali su najbolje vrijeme utrčavanja od 900 ljudi na trci. Drugi dan je tijelo bilo ukočeno i tromo jer se dan prije nisam niti rastrčao niti rastegao nakon trke, pa sam se sve bojao kako će ispasti. Prvih par kontrola odmah u brdo, a onda lijepa dionica čistom šumom na KT6. Skoro da sam sam sebe psovao što noge nisu htjele brže. KT7 i KT8 sam riskirao s varijantama (ravno, a ne okolo) i tu nešto malo dobio. Ostatak staze koliko je išlo, a onda slična greška na predzadnju kao i prvi dan. Ovaj sam put imao bolji napad, ali u uvalu se nisam spustio dovoljno rano i u tim niskim borovima jednostavno protrčao pored kontrole. Ponovno 1.5′ greške. Edi je imao istu stazu u M35 i oba me dana dobio. Nakon toga, prognozirao sam mu 40:00 na JGL-u, ali takva ludnica na poslu kakvu on ima ostavlja traga, pogotovo na trčanjima u 5:30!! Od 1.11. sam si odredio zimske treninge (ne, nemam nikakav plan – to je više samo etikete radi :)) pa ćemo vidjeti kako će biti dalje. Atletski treninzi, što se tiče motivacije, neće proći, to sigurno, ali trčanje po šumi i o-treninzi to svakako. Ma, glavno da se uživa u trčanju, zar ne? 🙂

Komentiraj

E-mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *