“Igra je postavljena”

1. kolo Berinog noćnog treninga.

Ne znam zašto se zove “mini”. Ono jučer se komotno može zvati Noćni Mega Trening. Meni su te treninge predstavili kao uvod u Mrak ligu. No čini mi se da u daleko teži i daleko dulji od bilokojeg kola MK. I skužila sam da Bero ima klasifikaciju treninga/trka:

  1. Brutalno
  2. Prebrutalno
  3. Masakr
  4. Klanje

Dakle, meni je jučerašnji trening bio Noćni Mega trening, Staza Masakr ili Klanje. Vjerujem da se on ne bi složio s tim. Parafrazirat ću Haustor: “Za mene nema puta, pogledaj, sve je bijelo, magla je”. ♫ 😉

Komplet od Vanje, Merlina (nadam se, stalni novi gost mraka) i mene krenuo je prekasno pod Bikči do Snježne. Iako je to jedna od dosadnijih staza, zbog magle sam ju doživjela na skroz novi način. Napokon neko uzbuđenje na njoj. Vanja na putu prema Snježnoj nekoliko puta predlagao da ostanemo na pivi zapisivati rezultate. Iako je prijedlog bio valjan i vrijedan, nije mi se svidjela poruka koju bismo poslali Merlinu na njegovom prvom Berinom noćnom treningu – odmah odustajanje. Nisam sigurna ni da mu se sviđa ova poruka koju  na kraju jest dobio. Previdjeli smo povod odličnim Berinim kolačima, startali zadnji. Već na samom početku smo uspjeli. Uspjeli smo zeznuli Vukmin plan odustajanja od treninga i odlaska na gledanje neke tekme. Ha! Komplet je sad bio pojačan Vukmom, te smo fino tumarali maglom. Skužila sam da mi orijentacija ide najbolje kad sam u najvećem blatu, na najvećoj strmini, u najvećoj magli. Valjda orijentaciju tad doživim kao osnovnu za održavanje života, pa sva energija ode u to. 😉

Kako god, bilo mi je super. Iako je orijentaciju otežavala magla, dodatno sam se još neko vrijeme teže orijentirala jer bih redovito kartu krivo usjeveravala. Trebalo mi je da se svaki put sjetim na pomaknute sjevernice. Bez obzira na maglu, na kondenziranu maglu koja je kapala po nama, na strrrmo, na “poučne” staze… ili baš zbog svega toga, bilo mi je odlično. Ima nešto genijalno, a istovremeno bazično, u tome kad si in the middle of nowhere, u mraku, “izgubljen” (ili samo ne možeš naći detalj), ali nekako znaš da si na pravom mjestu. Ne zbog lokacije, ne zbog dobre orijentacije, nego zbog bačenosti u takvo stanje, a sam si se tamo bacio. GeroniMo! Fino preklapanje između rastrojenosti i ugodnosti. Između “Ajme, gdje sam” i “Kako je ovo dobro!”.

Mrak je mrak

Dio jednog od zapisa nakon jednog prošlogodišnjeg kola NMTa

Habuš, kojeg smo sreli u traganju KT3, ima odličan pristup (Berinom) treningu i ideji neodustajanja:

“Igra je postavljena. Samo je treba igrati.”

Sjetilo me na:

You win or you ... cry?

You win or you ...?

Možda (da) jedno kolo završim do kraja, pred jutro. 😉

Sretan rođendan, Bero :*

Učila ustrajati kad se izgubim

Tik-tak!

Idući tjedan počinju noćni mini treninzi!

Baš jedan takav… točnije, 3. kolo prošle godine, bio je moj prvi orijentacijski trening, prvi noćni… prvi put koristila kompas, prvi put ga kombinirala s kartom. Prvi put se izgubila, odmah na prvoj kontroli.. 😀 Tko više pamti prve, ali ovo pamtim. :)

Koji mjesec prije toga, upoznala sam Vanju, koji je imao volje sa mnom polako prtiti light varijante ovog treninga, učiti me orijentirati se itd. Bilo mi je drago napokon doživjeti neki od Berinih treninga, o kojima slušam još iz HRB dana…
Tad sam bila odlučila voditi male dnevnike/zapise na poleđini karata treninga, da vidim kasnije korak po korak napretka. Super mi je sad nekad bacit oko to.

učila sjeverit kartu <3

3.kolo MNT 2012

Vidimo se na prvom kolu?