V140+ O)))

Sad kada je MK i službeno stvar aorista, dojmovi su spremljeni u ladice i (skoro) svi su se uspješno vratili iz transa u normalu. Idemo dalje od mjesta koja možemo vidjeti s Gelendera; sezona je već krenula, kalendar je natrpan, broj vikenda ograničen, a i re-kreacija nije jedino što nas zaokuplja. Re-kreirajmo se mudro/pametno i uvijek se podsjetimo da smo u TOME na duge staze. Kategorija 65+ će biti naša!

OK, mudrovanje i savjetodavne usluge na stranu… pričajmo malo o pravoj stvari, a to je V140+. Badava ti kruženje oko Mont Blanca, pentranje po Pirenejima i osvajanje Wimbledona ako u svom CV-u nemaš podatak o finiširanju V140+. To je (o)kvlt(na) staza najvišeg stupnja i otkada je 2006. Velebitski trek modificiran, jedina varijanta da se trasa izgura u komadu je underground uradi-sam varijanta. Iako se čini da je potez Paklenica- Ivine Vodice- Vaganski vrh- Batinovica- Senj  dosta nezgodno prelaziti bez logistike, nije baš tako. Stvar olakšavaju hotel Velebno u Baškim Oštarijama i dosta prilika za tankanje vode putem i sve se to provjereno može odguliti uz malo natrpaniji ruksak.

Sama staza nije orijentacijski zahtjevna (i zato je neki od nas posebno vole!), no teren i kilometraža ne dozvoljavaju glupiranje. Velebit je jači od nas i ne smije ga se podcijeniti. Posebno se to odnosi na prvi dio staze (Paklenica- Baške Oštarije) koji je atraktivniji ali i proporcionalno zahtjevniji za savladavanje. Jednostavno: V 140+ se ne može prolaziti na blef i treba biti s.p.r.e.m.a.n. Nije mi namjera ovdje mudrovati ili stazu obilježavati mistikom, ali ovo ipak nije neka treking utrka od 50 km s okrepnim stanicama. Ići s respektom prema ULTIMATIVNOM brdu!

 

Za one koji nisu upućeni, trasa ide sljedećim punktovima:

–       parking Paklenica

–       Ivine Vodice (via Borisov dom ili Jurline/Lekine njive)

–       Vaganski vrh

–       Struge

–       Rujno

–       Stap

–       Panos

–       Šugarska duliba

–       Baške Oštarije

–       Alan

–       Zavižan

–       Batinovica (raskršće cesta)

–       kula Senj

Velebit je naravno najveći zakon, sve skupa je predivno i o tome mi se uopće neda raspravljati, iako stoji kako se lome koplja oko posljednjeg dijela trase od Oltara do Senja. Iako sam svojevremeno i ja trkeljao kako mi je dosta tog tabananja i trčanja po asfaltu do beskonačnosti, promijenio sam ploču i sad mi je i taj dio i službeno OK. Ono… odguliš sve prije, iza tebe je neprospavana noć i bla bla bla, i sad još moraš imati te neke snage ili čega već da odguliš jedan dosadni dio i dođeš do kraja. Tako nekako.

Inače, super je što na ovoj stazi u šusu prođeš sve velebitske znamenitosti: Vaganski vrh, Rujno, Stap, odmorište Hanzi & Terza na Premužićevoj, štenge ispod Crikvene itd.

Rekorder staze i ja smo dvije godine za redom osjetili nagon i iskonsku potrebu da prođemo ovu stazu, pa evo prolaznih vremena iz kolovoza 2010. (rekorder ih je već objavio javno, ali se nalaze ispod naslaga silnih podataka i zapisa na starom blogu). Mogu koristiti kao dobri orijentiri.

–       parking Paklenica- Ivine Vodice via Borisov dom    2 h 21 min

–       Ivine Vodice- Vaganski vrh                                        1 h 30 min

–       Vaganski vrh- Struge- crkvica Veliko Rujno           1 h 43 min

–       crkvica Veliko Rujno- Stap                                         2 h 24 min

–       Stap- Panos                                                                  1 h 37 min

–       Panos- Šugarska duliba                                              1 h 9 min

–       Šugarska duliba- Baške Oštarije                              3 h 31 min

–       Baške Oštarije lounge                                                35 min

–       Baške Oštarije- Alan                                                 7 h 45 min (ne vjerujem, užas!)

–       Alan lounge i rastanak s rekorderom                     15 min

–       Alan- Zavižan                                                            3 h 10 min

–       Zavižan- Senj kula                                                    4 h 46 min

(da, zaboravio sam si pogledati vrijeme na Batinovici…)

Uglavnom, može se to dosta brže: treba samo skinuti ovu noć na Premužićevoj i ovaj zadnji dio, a to nije toliki problem. Tada sve to ide ispod 30h bez problema, no BUMO VIDLI. Naravno, treba se poklopiti dosta toga i sve treba ići po špagi, a i vrijeme igra veliku ulogu (ovdje odmah napominjem da se na stazu ni u ludilu neće ići u slučaju kišurine i sličnih zala).

 

Točno vrijeme ovogodišnjeg polaska s parkinga u Paklenici nije još definirano, no kroz neformalnu razmjenu argumenata i vulgarno nadvikivanje diskutanata kao termini su se za sada iskristalizirala tri vikenda u srpnju (9./10., 16./17. i 23./24.). Jedan od tih datuma je u igri. O svemu detaljnije nakon završnih dogovora, snimanja sveopćeg stanja, procjene okolnosti, osvrta na vremensku prognozu, uvida u bodovni saldo određenih pojedinaca u Treking ligi krajem lipnja, kupnje novih tenisica itd. Pokret je u pravilu u 5 ujutro, no podržava se i raniji ili kasniji polazak… solo ili u skupinama… underground sve dopušta.

Začkoljice oko dolaska na start i odlaska doma s cilja koji nije baš blizu starta uvijek izgledaju obeshrabrujuće i komplicirano, ali to se sve nekako uvijek sredi i oko toga ne treba raditi dramu i fame. SVE BU OK!

Da se ne lažemo, iz aspekta uhm… sigurnosti… na stazi ima mnogo potencijalnih problema i svi su oni još naglašeniji kod underground utrka (organizacija je misaona imenica). Evo par koji mi padaju na pamet.

Dostupnost i diskutabilna kvaliteta vode na nekoliko lokacija (npr. nekad je Šugarska duliba OK, a nekad nije). Uzeti dosta DOSTA DOSTA tekućine.

Evakuacija u slučaju rikavanja, frke i raspada sistema (najbolje je gađati najbliži put za more i Jadransku magistralu, ali jedno je to napisati, a drugo proživljavati majku svih kriza na +30 negdje oko Panosa).

Moguće noćno soliranje (zabavno, izazovno i fora, ali i stresno :)).

Žuljevi, grčevi, ozljede, dehidracija i slično.

Flora i fauna (megafauna, poskoci na koje se provjereno može nabasati i na buri u 3 ujutro, borov prelac zbog kojeg je lani 20 ljudi imalo dugotrajne brutalne plikove).

Nema Sopine s a la carte ponudom na Panosu.

Diskretno se sugerira sljedeće:

–       razboritost i neubijanje na početku

–       brz prolaz Rujna (sunce, bez hlada, ravnica idealna za trčkaranje)

–       stalna autosugestija kako je sve to što radite baš super na potezu Šugarska duliba- Baške Oštarije (Isuse, koliko tamo ima uzastopnih pentranja i spuštanja!)

–       održavanje koncentracije na noćnom prelazu Premužićeve od Baških Oštarija do Alana

–       uzimanje dugih rukava za noć

Ako na kraju možete bez frke otrčati završni dio od Batinovice do Senja, gdje ćeš bolje!

 

Uglavnom, ima još vremena do srpnja.

Možeš li završiti V140+? Možeš li ići ispod 30 sati? Šveđani bi rekli: „Vi ska se“.

Jačajmo noge, kosti, pluća i glavu, nabavimo zalihe silikonskih flastera, razgazimo tenisice, hodajmo i trčimo po brdima i cesti. Kao što već rekoh: SVE BU OK.

Pa i taj vražji GPP će kad tad doći na red. Samo polako. Strpljenje je uglavnom vrlina.

Vidimo se na Stapu.

Naravno, i na cilju u Senju.

UPRI!

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

4 Responses to V140+ O)))

  1. p.o.s. says:

    Zakon! Noćenje u Baškim: dozvoljeno:)

  2. mukki says:

    Normalno… u undergroundu sve igra!

  3. Žohar says:

    Kakva navlakuša? Zvuči odlično. 🙂

  4. Bati says:

    Jeste, odlično! Ja bih krenuo između pol 7 i 7…

Ostavi odgovor Žohar Odustani od odgovora

E-mail adresa neće biti objavljena.