Že100ko

S obzirom da sam prelijen pisati za blog, zamolio sam Kikija da mi malo pomogne. Kiki je „strgan“ nakon maratona, u sklopu priprema za Istra Trek „išao je lagano“ na Kaj trekingu i općenito ima dovoljno vremena za raditi što god mu padne na pamet, pa sam mu predložio da napiše tekst o Že100ko trailu. Uglavnom, preko telefona  sam mu ispričao kako je ukratko bilo i predložio mu da mi za potrebe teksta ukrade identitet. Postavio sam mu jedan uvjet: da ne psuje. Pristao je i za nešto manje od sat vremena mi poslao tekst kojeg objavljujem u integralnoj verziji. Kiki, hvala.

Kako je to lijepo rekao Ferro- treking institucija u Hrvata- ovo se radi jednom u životu! Trkači, bajkeri, volonteri koji se bez ikakvih bodovanja, startnina i majica dolaze vrhunski strgati samo zato jer to vole i žele. Že100ko trail je opravdao ime i bilo je žestoko. Opaka staza! A kako bi i bilo na stotki, helouuu? Ovo je ujedno i prva underground utrka u Hrvatskoj na kojoj osobi s najboljim vremenom ime započinje s I, treće mjesto su podijelile tri osobe (dobro da sedmo mjesto nije podijelilo sedam osoba- idete mi na živce s tim čoporativnim ulascima u cilj, konjine!), a unatoč svim dosadašnjim praksama underground utrka u Hrvatskoj, najviša točka utrke je bila četvrta kontrola! INSANE! Ja sam krenuo malo sporije, pa sam ubrzao, pa sam riknuo, i tako cijelu utrku. Da, imao sam amplitude cijelu utrku- ima netko nekih problema s tim? OK, serem, rikavao sam samo kod Brisala, pa kaj? Kada sam po povratku s Gere prolazio kraj Malićevog krča (who the fuck is Malić?) (Hej!-op.Ivan) bilo mi je jasno da je sljedeći iza mene barem 25 minuta i to je bilo to. Rekao sam si da samo moram rutinirano održavati prednost do cilja. No, uspio sam izigravati debila u Pećnom i 15 minuta se vrtiti u krug jer nisam imao kartu tog dijela puta (a nisam je imao jer kao znam taj dio- koji kreten!), a kasnije i sa Zečaka umjesto za Dragonoš otići skoro u fakin (Heeeeeej!-op.Ivan) Jarušje iako sam tim putem prošao barem 10 puta! Koja konjina! Katastrofa! Tu sam spušio još 15-20 minuta i računao kako me Pandža prešao jer mi je Ferro prije toga telefonom javio da je Pandža iza mene oko 40 minuta. No, nisam ga vidio, a i nazvao sam Pandžu kad sam se spuštao s Okića i kad mi je rekao da je na Poljanicama, rekao sam samom sebi OK i lagano se prošetao do Samobora. I da, kanjon kod slapa Brisalo je skoro suh i pun je odvratnih razbacanih grana i drva. Na samoj trci sam se pitao zašto se moramo spuštati u onu rupetinu Kekić draga (ne znam kome je draga!) i zašto se baš moramo penjati na fakin (odustajem… op.Ivan) stari grad Okić, ali onda sam se sjetio da je to zato jer sam to ja napisao u raspisu! Kod Draganovog mlina sam naletio na Luku, Vukodlaka, Churu i Vodju s biciklima i mislim si: KAKO ĆETE RIKNUTI S TIM GURANJEM BICIKLA! Kad sam na kraju zaustavio štopericu, ispalo je 16 h 34 min. Kompletne reze će valjda objaviti Sabljoni glavom i bradom (lik misli da je uhvatio Boga za bradu zbog par organiziranih trkica na Sljemenu) na glavnoj stranici, a ako na mail pošaljete prolaze, onda ćemo napraviti i neku usranu excel tablicu- to znam napraviti i ja iako sam indolentni mužek i tehnološki analfabet! Čestitke svima koji su završili- treba izgurati 100 km! Kada sam se vraćao doma i kada su u autu istovremeno svirali Depeche Mode, Janet Jackson, Ceca i Red Hot Chili Peppers, osjetio sam ono što samo oni koji su prošli stazu mogu osjetiti… endorfini, buraz! Bilo je fenomenalno ali vjerojatno se ne ponovilo. Ovo se ipak radi samo jednom u životu.

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

12 Responses to Že100ko

  1. Zohar says:

    mukki, ovo ti je jedan od najboljih postova. Odlicno. Razvio si stil. Nego, koliko placas baticu?
    🙂

  2. seti says:

    Katastrofa, ti ovoj sitcom zvijezdi daš da piše o trci na kojoj se nije udostojio pojaviti i to još ovakvoj? Pa ja bi mu zabranio na mjesec dana koristiti riječi na Ž! A kad sam ja rekao da je to jednom u životu? Nekako se sjećam da je bilo više u stilu “ne bih od ovog nužno radio godišnji tradiciju”, nego možda da svake godine, ako nemamo pametnijeg posla, oderemo stotku uvijek na novom terenu. E za to bih se odmah sad prijavio za 2013u. Pa nije da je takav killer bio da bi bilo once in the lifetime, baš je bio jako lijepi trening, dalo bi se ponoviti ali zakaj ne šarati okolo Lijepom našom, ima još friških terena

  3. mukki says:

    Šaranje po HR je kul, a vas par ste u subotu malo šarali i po inozemstvu-dobro da vas SLO patrola nije dofurala u sobu za ispitivanje u objektu na Geri.
    Bumo vidli kaj i kam bumo druge godine. GPP me opasno žulja.

    Nego, Pandža predlaže 14.7. za V140+… in?

    Sitcom zvijezda 🙂

  4. batica says:

    Nisam! I nisam! 😀

  5. batica says:

    Uostalom, dok ste vi nevjernici džabalebarili ko zna gdje, ja sam se penjao na Kalvariju u M. Bistrici, znaš?!?

  6. seti says:

    Mislim da me kombinacija nezgodnog presušivanja izvora na Vodicama (i u tvom posuđenom mijehu), sunce na grebenu i u bulju bez kape, živciranje oko nepoduzetne vlade koja dopušta stranu vojsku da nas prca s naše strane granice dovelo do toga da sam skrenuo “u desno”. Spremio kartu u džep i udri po finom makadamu. Malo sam se čudio nad tim da ide nizbrdo i sve dalje od tornja, ali kaj ima veze, ajmo vidit lijepu crkvicu tam kod njih. Kaj je još neko zabrijao tuda?
    GPP ima brdo nepotrošenih staza, a v140 je ok kadgod, al barem tri tjedan iza stotke, na koju ću valjda opet ambiciozno, u potragu za vrganjima

  7. batica says:

    To, Ferrooooooooooooooo!

  8. seti says:

    E da, pohvale idejnom kreatoru, sad sam ziher da je emo, složio nam je romantičnu turicu kroz šafrane i jaglace i drugo cvijeće, bilo je baš lepo

  9. mukki says:

    Baš sam si razmišljal kak zgleda cvijeće na Ječmištu nakon prolaska Ritchey i Schwalbe ripni… 🙂

  10. eddie says:

    nakon “samoborske šnite” rekoh sebi i svojima: “nema te nevolje, koja će me spriječiti da ne ispoštujem neku buduću mukkijevu organiziranu pustolovinu”.
    ali eto… sa sjetom sam ovih dana prolazio kroz sjasjet polu-napuštenih zaseoka u centralnoj bohemiji, koji neodoljivo, rekao bih autentično podsjećaju na šimrake.
    znam kak vam je bilo i zato sam ljubomoran! 🙂

  11. p.o.s. says:

    U Šimrakima su pesi opasni, nesmeš ih pogledat, samo glavu dole i briši 😉

  12. mukki says:

    Mene su pesi vrebali u Jarušju i Mrzlom Polju.

Ostavi odgovor seti Odustani od odgovora

E-mail adresa neće biti objavljena.