Hodam i dah se stapa sa šuštanjem lišća, puls se integrira s rosom, koraci se miješaju s izlučevinama žlijezda kamena. Oteti i asimilirani život; nov, sveobuhvatan, mutant organizam. Dvoje postaje jedno, redefinira se spajanjem. Odumiranje identiteta, osobnosti. Re-čovjek, re-okolina.
Križanje grana i ruku, latica cvijeća s rastavljenim probavnim traktom, kapilara lišća i vena, godova s linijama na dlanovima, peteljki listova s kostima razmontiranog skeleta.
Kora drveća natopljena limfom, nasip borovih iglica u očnim dupljama, slama utkana u mišiće, šljunak u krvotoku, prašnici raspršeni u tetivi, smjesa prešanih čičaka i vlažne zemlje u ždrijelu.
Lišajevi omotani oko toplog srca.
U prostranim dolinama i kraj sjena planina. Napušteni kamenolom. Sunce utisnuto na tapetu horizonta. Povijeno, klonulo drveće, mahovina, dijagonale insekata nad plohom livade, stilizirani leptirov luping iznad tratinčice, sporadično kreštanje vrana utrljano u zrak.
Roj muha nad mrtvom krticom pokraj neiščupanog buketa jaglaca.
Proljeće. Hod/trk/sve je u redu, sve će biti u redu.
Ne znaš kaj je bolje. Pjesma sama po sebi? tvoj osjećaj za prirodu? tvoja opažanja prirode? il ova luda slika gore? Fala za ovo!
Mukki ti si blesav…zašto sam opet ovdje po tko zna koji put?!
Konjina!
Hvala na komplimentu :), a to zakaj se tu smucaš je malo teže pitanje.