Dalmacija u mom oku

Znam da je sve užurbano i da je sve nervozno/hektično. Znam da si brz(a), brži/a, najbrži/a, ali ovakav tip rekreacije (re-stvaranja?) traži mir i skulirani pristup. Dođi na vrijeme, poslušaj dobru muziku, naspavaj se, prošetaj malo Fošalom, zuri u more, jedi dobru hranu… to je priprema: varijanta wellnessa koju si treba(š) priuštiti jer 150+ kilometraže se ne rade/ne trebaju se raditi svaki dan. Polako/staloženo: kako se sporo odmatajuću aktivnost kao što je 24+ sata boravka na nogama uopće može povezati s “adrenalinom”?

Poštuj konfiguraciju i dužinu staze i “trči” sam sa sobom/za sebe bez obzira na ostale sa startnim brojevima. Najljepši trenuci su ionako kada si solo. Bili i ostatak ekipe (ti) finiširanje daju na pladnju: utrka je besprijekorno organizirana i ne moraš razmišljati ni o čemu, samo se prepusti. Filozofiranje i kalkuliranje samo smetaju kod dobrih stvari. Kalkuliraš li i u ljubavi/prijateljstvu…?

Divno noćno joggiranje uz naznake izmaglice na trasi Putalj-Klis. Bujno zelenilo oko Cetine iz koje pulsira zdrava studen; soparnik na tranziciji (usput, iz vreće na tranziciji Gata uzimaš samo pola litre mineralne). Umjesto mahnitog gledanja u zapešće dovoljno je da na ponekoj tranziciji upitaš uljudne i ljubazne volontere koliko je sati. Ne trebaju ti fluorescentni gel, infuzija magnezija i slijepo pokoravanje nutricionističkim zapovijedima. Samo prođeš predivan spust na turi Dubci-Zadvarje i sve je OK. Priroda se polako oporavlja nakon požara i intenzivno zelena trava se omata oko postolja pougljenjenih stabala-ruina. U Brelima skreni par metara sa staze i zagnjuri glavu u more. Ako nešto ponegdje i zaškripi, tura po Poljičkoj republici i tanjur tjestenine u mističnom Zadvarju sređuju sve. Spust do Omiša, cilj, poznata i nepoznata lica. Ne moraš se usiljeno smijati, umjetno pojačavati dojmove ni naslikavati za cijeli svijet jer atmosfera je dovoljno dobra. Korisno provedeno vrijeme, sjajna utrka nakon koje imaš pune zalihe dobrog raspoloženja. Ovo su ti ljepši dani godine/godina.

Ne treba davati obećanja, ali budi miran do listopada 2018., budi miran (i) u listopadu 2018.

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

8 Responses to Dalmacija u mom oku

  1. p.o.s. says:

    epik moments 😉

  2. toni m says:

    Rispekt za pristup!

  3. RedSonja says:

    Mukki strikes into the center! Stvari su tako jednostavne! Go simple, and leave your Garmin at home! Bring your heart instead 😉

  4. Kiki says:

    Isuse, alaj ga serete! 😀

    Nego, znate da nenormalni Mukki sebi ne priznaje 156 km DUT-a kao stomajlericu 😀 😀 😀

  5. mukki says:

    Pa gle… nije ni 8 km cener :)

  6. p.o.s. says:

    ni sedmica u maxu nije 7 😉

  7. Namćorasta says:

    Upravo tako treba biti. To je taj osjećaj… :-) <3

  8. mukki says:

    Evo, jedino Sergej ne kuži :)

Komentiraj

E-mail adresa neće biti objavljena.