Risnjak Vintage Trek ili 13 godina kasnije

Risnjak!

Vučja jama je uvijek fora. Usput, zašto u Gorskom kotaru ne postoji black metal band Wolf’s Pit koji bi imao neki nečitki logo od grana jele i bukve i pjesme o šumama, duhu Marka Turka koji proganja glupe turiste, Vodenjaku (Lokve), nekim drevnim goranskim prokletstvima itd? Lokacija promocije demo snimke: Leska.

Nakon što sam se popentrao na Veliki Risnjak, doskakutao sam do volana i odmah se okrenuo na peti i krenuo natrag. Ekipa koje je gore baš tada imala manufakturu selfieja (sebića?) vjerojatno me čudno gledala. Inače, na “starim” trekinzima uvijek je bilo prijepora oko ekipe koja je ostavljala ruksake kod Schlosserovog i penjala se na vrh “bez obavezne opreme”.

Silazak s Guslice nisam odigrao baš skroz dobro i završio sam preblizu smjeru Platak i do skretanja za Hahliće morao sam se nakratko vraćati makadamom. Na Hahlićima nije bilo mineralne (odmah zvjezdica dolje na TripAdvisoru), pa sam odiseju Kripanj- asfalt do Štaba (genijalno je što postoji tabla “Ulica Štab”)- Vela Pliš- kobeljanje do ceste- tabananje do Vilja- uspon do Schlosserovog osim s regularnom H2O odradio samo s 2dl gaziranog, a to je ispod zakonskog minimuma. Jogging makadamom i 2-3 km nizbrdice do Štaba su poznati test mentalne ili kakve već (ne)volje. Znao sam što me čeka, pa sam odmah ispod Nebesa isključio mozak i samo pustio nogama da komandiraju. Dobra strategija.

Ne bih znao ponoviti spust s Vele Pliši do ceste. Držao sam okvirni smjer i kraj nekoliko odbačenih vreća za spavanje (na Stravi se vidi da stanoviti Abbad ima rekord dionice) se popentrao na asfalt oko 1 km do raskršća za Vilje; dobro je ispalo. Iznad Medvjeđih vrata uljudni susret s dva specijalna policajca, a u Schlosserovom konačno mineralna da se nađe do cilja. Lagani upad na cilj na terasu taman pola sata prije mraka.

Lijepo je bilo vidjeti veteranske njuške i nositelje partizanskih trek spomenica (Trickeri), a i zadovoljne face svih onih koji su se taj dan muvali po intenzivno zelenom Gorskom kotaru. Pokupio sam jednog krpelja, proveo skoro pola dana u solo kontemplacijama u super prirodi i natukao cca 63 km s oko 3000 uspona.

Ovakvi dobri događaji na sjajnim lokacijama možda malo umore i kratkotrajno iscrpe, ali iskustveno je provjereno kako zauzvrat puno daju i fino napune s dojmovima i energijom.

Gelender Cafe JE stil života.

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

2 Responses to Risnjak Vintage Trek ili 13 godina kasnije

  1. Toni M says:

    Ma to je to! Uvek lepo čitat Mukkijev blog.
    Žal mi kaj me zapale dežure za vikend. Da nisam ufatil malo više gelender stila života 🙂

  2. mukki says:

    Falil si na stazi :), ali bude još prilika…

Komentiraj

E-mail adresa neće biti objavljena.