Kriza srednjih godina

10 zapažanja/dobronamjernih sugestija za miran dolazak do plaže u Senju:

1. Ići sam je OK ako si osoba za to. Sigurno poznaješ sebe/svoje afinitete i svoju osobnost, a posebno kako funkcioniraš u dugim razdobljima samoće i/ili u trenucima nelagode i problema (glad, žeđ, noć, strah od faune, gubljenje, žuljevi, iscrpljenost…). Ako imaš dvojbi, ne idi sam(a). Za odlaske u društvu vrijedi isto pravilo kao kod odlazaka na Žumberak: idi s onima koje dobro poznaješ.
2. Bez nervoze. Sve oko tebe je lijepo.
3. Bez nervoze. I dionica Dabarska kosa-Alan ima svoj kraj. Samo strpljivo.
4. Bez nervoze. I dionica od Oltara do Senja ima svoj kraj. Nakon asfaltnog uspona iz Oltara do kraja je trčljiva.
5. Napij se i natoči čarobne vode na Koritima kako bi nestao jedini razlog za spuštanje do kuće Alan (ne treba ti susret s domarom).
6. Markacije od Siče do ceste kod Oltara nisu bajne.
7. Kul lokacije za moguću brzu/kratkotrajnu socijalizaciju: Baške Oštarije, Skorpovac.
8. Velebit je mjesto za uživanje, a ne poligon za iživljavanje. Velebit će ti dati sve ako se prema njemu odnosiš s poštovanjem. Ukoliko je drugačije, možeš dobiti po glavi.
9. Staloženo i bez divljanja na jakim usponima= više energije za trčanje i komotniji prolaz ostatka staze. Znači, mirno od Martinovog mirila preko Ivinih Vodica do grebena/Čičine doline, na vrtuljcima od Stapa do Panosa i na svim usponima na potezu od Šugarske Dulibe do Baških Oštarija.
10. Uživaj.

JOE PRESTON & DANIEL MENCHE Cerberic Doxology (Anthem, 2008)

Joe Preston je ostavio traga u nizu bandova (od Melvins do Thrones), a Daniel Menche je poznati eksperimentator s gomilom izdanja u svom portfelju, no ni jedan od njih dvojice se ne diči s odanošću konvencijama. Kad se dva luđ… ovaj… znana ekscentrika slože, sve se može. “Cerberic Doxology” (!) je zajedničko zlodjelo ovih provjerenih freakova i svodi se na granitnu a capella mrcinu sastavljenu isključivo od pažljivo izvedenih manipulacija Prestonovog i Mencheovog vokala. Njihovi glasovi se nadograđuju i preklapaju u slojevima i u tom opakom dark ambientu osjeća se prizivanje bestijarija nekog napjeva Diamande Galas. Uglavnom, ne baš ugodno mjesto. Nakon par minuta zamaha u dnu ovog crnog pojanja formira se “linearna crta” basa i počinje intenzivno preznojavanje. Iz zvučnika počinju iskakati zlokobni loopovi raznih jeka glasova, membrane podrhtavaju te je teško ostati priseban i u jednom komadu. Glasovi se granaju i spajaju u zamršene sklopove i pune cijelu zvučnu sliku do granice zasićenja. Instrumenti nepotrebni. Kada se nakon nešto manje od 25 minuta svo to makabrično zvukovlje utiša i slušatelj proguta knedlu, olakšanja nema; kao da podmuklost nije otišla, već se samo pritajila u nekom skrivenom kutku. Evo par asocijacija kako bi bolje shvatili o čemu se ovdje radi: Bardo Thodol, “Lucifer Rising” Kennetha Angera, Coil, Brion Gysin.

Preston i Menche su napravili sjajan posao i podsjetili nas kako je ljudski glas zaista primalni/primarni i najjači instrument. Uvjerljivo (i) dijabolično. Ugasite svjetla i usudite se. Slušati glasno.

(tekst prvi put objavljen na stranici nekadašnjeg web-zinea Hombrezone, 2008.)

Znam da je sve užurbano i da je sve nervozno/hektično. Znam da si brz(a), brži/a, najbrži/a, ali ovakav tip rekreacije (re-stvaranja?) traži mir i skulirani pristup. Dođi na vrijeme, poslušaj dobru muziku, naspavaj se, prošetaj malo Fošalom, zuri u more, jedi dobru hranu… to je priprema: varijanta wellnessa koju si treba(š) priuštiti jer 150+ kilometraže se ne rade/ne trebaju se raditi svaki dan. Polako/staloženo: kako se sporo odmatajuću aktivnost kao što je 24+ sata boravka na nogama uopće može povezati s “adrenalinom”?

Poštuj konfiguraciju i dužinu staze i “trči” sam sa sobom/za sebe bez obzira na ostale sa startnim brojevima. Najljepši trenuci su ionako kada si solo. Bili i ostatak ekipe (ti) finiširanje daju na pladnju: utrka je besprijekorno organizirana i ne moraš razmišljati ni o čemu, samo se prepusti. Filozofiranje i kalkuliranje samo smetaju kod dobrih stvari. Kalkuliraš li i u ljubavi/prijateljstvu…?

Divno noćno joggiranje uz naznake izmaglice na trasi Putalj-Klis. Bujno zelenilo oko Cetine iz koje pulsira zdrava studen; soparnik na tranziciji (usput, iz vreće na tranziciji Gata uzimaš samo pola litre mineralne). Umjesto mahnitog gledanja u zapešće dovoljno je da na ponekoj tranziciji upitaš uljudne i ljubazne volontere koliko je sati. Ne trebaju ti fluorescentni gel, infuzija magnezija i slijepo pokoravanje nutricionističkim zapovijedima. Samo prođeš predivan spust na turi Dubci-Zadvarje i sve je OK. Priroda se polako oporavlja nakon požara i intenzivno zelena trava se omata oko postolja pougljenjenih stabala-ruina. U Brelima skreni par metara sa staze i zagnjuri glavu u more. Ako nešto ponegdje i zaškripi, tura po Poljičkoj republici i tanjur tjestenine u mističnom Zadvarju sređuju sve. Spust do Omiša, cilj, poznata i nepoznata lica. Ne moraš se usiljeno smijati, umjetno pojačavati dojmove ni naslikavati za cijeli svijet jer atmosfera je dovoljno dobra. Korisno provedeno vrijeme, sjajna utrka nakon koje imaš pune zalihe dobrog raspoloženja. Ovo su ti ljepši dani godine/godina.

Ne treba davati obećanja, ali budi miran do listopada 2018., budi miran (i) u listopadu 2018.

galky: transfer, dobro društvo i kolegijalnost do baških oštarija, lampa, zezancija, tvrdi da ramino korito nije najbolje mjesto na planeti
baške oštarije: pomfrit, mineralna
skorpovac: markuševec u gostima (m.u.g.)
mjesečina: obje noći
zvuk nekog edm megamixa sa zrća: oko radlovca
životinje: srne, ptice, insekti, konji (krdo rujno, krdo tuževac), divokoze (buljma, spust do oltara), sljepići
+11: noćna temperatura kod skorpovca
obavezna oprema: autan, krema protiv sunca
pizza u senju: vegetarijanska
alan-zavižan ujutro: fantazija
suludo, smiješno i zabavno: makadamiranje na +33 od oltara do senja
južni velebit: genijalno
signal mobitela: uglavnom ha ha ha
jagode: prije oltara
najbolja voda: korita na premužićevoj (bez daljnje diskusije)
šugarska duliba: kontejner i dalje izvan funkcije
do stapa: 2 l (podaci za dalje nepouzdani)
staza: službeno izmjereno 141 km (144 od magistrale u starigradu… do parkinga je oko 3 km, ne?)
horde borovih prelaca: izgleda da ove godine nisu u akciji
čarape: lorpen
mp3 u busu od senja do zagreba: new pornographers, hammock, russian circles, bob mould
srpanj 2018: repriza, dođeš?

DOĐEŠ?

• ghostov dom-petrinja-kostajnica-dvor-ghostov dom: 250 km
• ghostov dom-petrinja-sisak-ghostov dom: 140 km
• ghostov dom-sisak-popovača-dubrava-vrbovec-zelina-ghostov dom: 195 km
• ghostov dom-petrinja-kostajnica-dubica-šaš-sisak-ghostov dom: 238 km (opcija nakon kostajnice za sisak preko sunje: 211 km)
• ghostov dom-petrinja-glina-blatuša-lasinja -pisarovina-ghostov dom: 180 km
•  ghostov dom-petrinja-glina-vrginmost-vojnić-tušilović-karlovac-stara karlovačka-ghostov dom: 214 km
• ghostov dom-pisarovina-lasinja-banski kovačevac-karlovac-ghostov dom: 163 km
• ghostov dom-petrinja-glina-pokupsko-velika gorica-ghostov dom: 168 km
• ghostov dom-kravarsko-raskršće prije pokupskog-pisarovina-ghostov dom: 123 km
• ghostov dom-samobor-bregana-žumberačka cesta-krašić-jaska-ghostov dom (opcija: nakon krašića za ozalj pa do karlovca; opcija od hartja na sošice): 153 ili 180 km
•  ghostov dom-sljeme-donja stubica-marija bistrica-laz-ghostov dom (opcija nakon donje stubice do laza preko karivaroša): oko 80+ km
• ghostov dom-sljeme-zabok-bedekovčina-konjščina-novi marof-varaždin-ivanec-golubovec-mače-zlatar-ghostov dom: 214 km

Nespomenute kul zagorske lokacije i trase: Sveti Križ Začretje- Sutinske Toplice-Zlatar, Radoboj, Pregrada, Bednja, Klanjec/Kumrovec…

SEXA Uživo iz Kopra 23.1.1986. (Guranje s litice/Dirty Old Label, 2010)

Ne znam koliko članovima Sexe može biti satisfakcija to što im je band tek nakon kraja karijere postao „kultan i legendaran“, no situacija je upravo takva. Sexa se vrzmala po marginama i u kutovima i u vrijeme kada ih je pratio kakav-takav publicitet (početkom 90-tih o bandu se mogao pročitati pokoji redak u tisku, pamti se i sporadično televizijsko prikazivanje spotova banda (!), a Nika i družinu moglo se često vidjeti u akciji u domaćem ambijentu Galerije SC), dok je band do cca. 1986. bio praktički nevidljiv. Hrapav i nepristupačan art rock Sexe za ove prostore i ono vrijeme bio je jednostavno previše, i u usporedbi s hermetičnim i abrazivnim izrazom Sexe, njihovi suvremenici poput predstavnika „riječkog vala“ ili Discipline kičme djelovali su kao mainstream atrakcije.

„Uživo iz Kopra“ (inače, do sada objavljeno samo kao opskurno kazetno izdanje… sjećate li se „How Superman Died?“ edicije i izdavačke kuće Idle Valley?) je bio točka na i prve faze karijere grupe, one s kojom i mnogi štovatelji poznatijeg „No Sleep Till Pussy/Fuck Piction“ albuma ne mogu uvijek naći zajednički jezik. Promatrano s povijesne distance, čini se gotovo nevjerojatno da je netko prije cca. 25 godina na ovim prostorima svirao ovakvu glazbu. Jasno je kako su korijeni zvuka ove rane faze Sexe neka poznatija imena kao što su The Pop Group, Pere Ubu ili prvaci engleskog post-punka, no fascinira kako je zvuk i ugođaj „Uživo iz Kopra“ srodniji onom kojeg su nešto ranije ili u isto vrijeme isporučili jednako efektni ali manje razvikani rock eksperimentatori (npr. Factrix, čikaški Ono/End Result ili japanski Friction). Naravno, kvaka je u tome što je Sexa do svog zvuka došla potpuno autonomno. Na „Uživo iz Kopra“ nema agresivne buke, inzistiranja na snazi niti deklarativne atonalnosti. „Afrika“, „Cvijeće“ ili „Pjesma“ su spontano uzburkane pjesme, pune suptilnih psihotičnih previranja, povremene melankolije i neisforsirane demontaže. Bez ikakvog unošenja u lice Sexa zvuči opasno, klaustrofobično i nezgodno. Za jedan gitaristički band kao što je Sexa gotovo je paradoksalno da gitara ovdje participira „diskretno“ i nije ništa naglašenija od dezorijentiranih synth uboda, maničnog Nikovog vokala, sluđenih tekstova i živahne ritam sekcije. Ovo je glazba susprezanja i atmosfere skučenosti, pa ni ne čudi kako band u potpunosti ne eksplodira niti u striktno rockerskim izljevima (npr. sjajna „Marko“ koja dinamikom priziva rane Big Black).

Znam da će ovo zvučati kao klišej, no ovaj materijal zaista stoji rame uz rame s izdanjima srodnih bandova koji su tražeći izlaz iz skučenih punk i new wave okvira vodili bitke za sve nas. Uglavnom, jedno jedva primjetno izdanje tamo nekog zagrebačkog banda nije ništa lošije od onoga što su u isto vrijeme na nekim drugim meridijanima radili Live Skull, Minimal Man ili Sonic Youth. Briljantan sivi i „suhi“ post-punk.

Sexa je kasnije doživjela albinijevski satori, odvrnula pojačala, promijenila gard i prebacila naglasak s mentalne raštimanosti na fizički udar. Band je tada savršeno korespondirao s noise rockom koji je tada kao žanr bio na kreativnom vrhuncu i upravo je ta faza ono po čemu većina publike pamti ovaj band. No, i „Uživo iz Kopra“ je besprijekoran dokument art dekonstrukcije i portret grupe u zenitu snage, a koja usput djeluje kao da nije ni svjesna vlastite unikatnosti.

O samom reizdanju i herojskom podvigu „malih mecena“ hrvatskog undergrounda, entuzijasta Igora Banjanina i Igora Mihovilovića ovdje ne treba trošiti mnogo riječi. Reći ću samo da upuštanje u ovaj pothvat (vinilno reizdanje kazetnog izdanja iz 1986. u ovo vrijeme i na ovim prostorima!) zaslužuje naklon do poda. 180-gramski vinil (birajte svoju boju), bonus CD i bogat popratni materijal su tu. Svi imamo drugu priliku za nadoknaditi propušteno. Sjajan band, sjajan materijal, sjajno izdanje.

(tekst prvi put objavljen na stranici nekadašnjeg web-zinea Hombrezone, 2010.)

• krenite iz centra do Jelenščaka pa preko Drage do “Novoselići party house” (znak na vratima)
• dalje markiranom stazom (Vrnjak ostaje s desne strane) kraj Rebra do raskršća iznad Lavovih draga
• desno asfaltnom cestom do glavne ceste, pa nakon 200 metara skretanje lijevo prema Škrobotniku. Nakon toga uspon obronkom Šprinica do raskršća (vrh kota 521 za neku budući treking); kratko cestom desno i onda preko livada (s desne strane ostaje Travni vrh). Prolaz preko divne livade Lazi, ubacivanje na makadam do raskršća i onda kod table desno (ne ići duboko u rupu do Izvira). Stazom preko Jasenovca do raskršća u selu i onda markiranom stazom kraj njiva do jednog od najljepših singletrackova u Hrvatskoj. Strm šumski silazak do bivše lovačke kuće i prelazak ceste.
• manevriranje oko Jarka i onda strm uspon do asfaltne ceste. Prolaz kraj raspela, Kalimera, muzeja i križa, pa još nakratko asfaltom i lijevo na šumski put.
• prelaz preko predivne livade Srbljeni (lovačka čeka) i spust do potoka, pa uspon do raskršća. Dalje do velike lipe, kapelice i oznake bivšeg groblja.
• markiranom stazom kraj Osovja do vrha (s lijeve strane je Štipkovo) i spust šumskim putem u vikend naselje.
• dolazak na glavni asfalt i odmah lijevo dolje spust do potoka (Bačina draga je fora mjesto). Uspon preko livade i vrha 659 m do sela. Na kraju sela uz pratnju psa spust prema Vrelu i dalje kroz razvalu do sela (ne ići na Štuku).
• makadamom do table i strm spust lijevo (ne ići na Pušinu) do potoka. Ravno uz potok do rampe i dolazak na makadam.
• makadamom kratko desno i onda lijevo uzbrdo, najprije strmo kroz šumu i onda kraj livade do sela. Prolaz uz pratnju pasa kraj table otkupne stanice bilja i škole do kraja sela i kapelice.
• kratko asfaltom do table pa markiranom stazom kratica kroz šumu (Jarončić s desne strane) natrag na cestu. Asfaltom do prvog sela, pa uzbrdo oko 1-1,5 km do drugog sela i raskršća.
• dalje markiranom stazom (zaobići Beli Grič, Suhi dol i malo kasnije Trtnicu) do sela; nastavak preko Travnika i Bišćana preko kapelice do asfalta i glavne ceste.

Dalje znate.

kvalitetna službena rekreacija: 100 milja istre, dalmacija ultra trail (100 milja), valamar trail (71 km- podržavam ovogodišnje modificiranje staze i više obale)
kvalitetna neslužbena rekreacija: 1m (najjači trening i to u dobrom terminu)
akcija dugoročnog čuvanja niskog pulsa- održavanje hladnog pogona u nekompetitivnoj varijanti (nisam u poretku): v140+ (to je to!!!), južni velebit (jednom godišnje treba pogledati dušice, pag  i maslenički most s  premoćnog svetog brda i proći greben do marasovca), vihoraški put, mpp (razbijeni vrh!),  ćićarija/učka (suhi vrh- krasno mjesto), fužine- tuhobić- risnjak- platak- hahlići- dražice (kul zimska (avan)tura s pospanim jutarnjim startom na -7, početnim verglanjem s cca. 4 km asfalta i ciljem na +5), žumberački spori/opori groove (maličev krč, odmor kod skretanja za rajiće, delivuki, zečak, tihočaj blues, pliješ, pećno gothic)+ samoborsko gorje (upadi u slani dol sa svih strana), okolica platka (grleš-gornik varijante), risnjak (uvijek najbolje za relaksaciju: horvatova  gore, preko medvjeđih vrata/leske dolje)
primo levi me dobro (pro)tresao u par navrata.
uvijek vjerni domaćim lokacijama: medvednica (bonus za večernje ture s bundašom:  po imenu znamo sve veprove i srne u kvartu danjka-markuševec), maksimir i okolica za dužine i  dokono jogging cestarenje (bukovac-  ture oko svetošimunske i slalomi po fakultetskom dobru- dubrava- ravnice), dotrščina
uvijek ima vremena za dobar zvuk: chris abrahams, against me!, ash borer, automatisme, eric bachmann, the body, rhys chatham & oneida, cobalt, deathspell omega, descendents, dinosaur jr, e, brian eno, explosions in the sky, foetus, forma, freakwater, gevurah, gorguts, david grubbs, mj guider, hammock, the handsome family, pj harvey, steve hauschildt, tim hecker, helen money, kristin hersh, hiss golden messenger, horse lords, marielle v jakobsons, damien jurado, krallice, daniel lanois, loscil, martyrdod, roy montgomery, bob mould, mount moriah, marissa nadler, off world, benoit pioulard, preoccupations, radian, rangda, russian circles, jason sharp, the silence, sumac, swans, teenage fanclub, tortoise, william tyler, vektor, joe volk, norman westberg, lucinda williams, wovenhand, wrekmeister harmonies, thalia zedek band
ghost me rutinski vozi v daljave i na mineralne: zagorje, banovina, žumberak, pokuplje, posavina, turopolje, prigorje, kordun. u glini, popovači, vojniću, pokupskom i svetom križu začretje se uvijek staje kod istih dućana.

još jedna čudna, lijepa, zastrašujuća godina na ovoj misterioznoj planeti. ako nas prije ne protrese neka apokalipsa, vidimo se na nekom brdu u 2017. (sigurno barem na že100ko kojeg se nećete samo tako riješiti). usput,  nemojte se zezati/glupirati nego podržite/idite na 100 milja istre i dalmacija ultra trail  jer to su izvrsne utrke. vrhunski organizirano, dobre staze, domaće, pristupačno, A+. ako ne odete, bit će vam žao. ne šalim se.

HIGH DEPENDENCY UNIT Metamathics (Shoot The Freak/Border, 2008)

HDU, trio iz Dunedina se posljedni put obratio svijetu davne 2001. i nakon divnog albuma “Fireworks” propao u zemlju. Svojevremeno poprilično diskografski aktivni, HDU se unatoč podršci Flying Nun etikete te lovorikama koje su im upućivali magovi Steve Albini i pokojni John Peel, nisu probili iz podzemlja čak ni u vrijeme tadašnje “post-rock” manije koja im je trebala ići na ruku. Njihova intrigantna “meta-psihodelija” koja je asocirala na dinamičnije sunarodnjake Bailter Space ili “shoegaze” varijantu Dead C (koji su im također susjedi) tako je ostala daleko od javnosti čak i u vrijeme kada su prašinu dizali inferiorniji bandovi nešto drugačijeg izričaja ali srodne estetike (npr. Explosions In The Sky, Mogwai).

HDU su tako pali u zaborav i proteklo je mnogo vremena prije nego su Tristan Dingemans, Neil Philips i Dino Karlis ponovo zajedno zasukali rukave. Neke stvari se ne mijenjaju pa tako i “Metamathics” nezasluženo prolazi ispod domašaja većine radara, no pretpostavljam da tako i mora biti ako nakon dugog boravka u zapećku izdaš album za opskurnu i neetabiliranu etiketu.

“Metamathics” kreće šusom u glavu: moćna i briljantna “Stupormodel” u svojih 5 minuta križa Hammerhead i My Bloody Valentine te zvuči kao da vam je ispod stropa sobe protutnjao mlažnjak. Kakvo otvaranje! Intenzitet te pjesme HDU tijekom ostatka albuma ne pokušavaju kopirati, no zato se do kraja odjavnog smiraja “Wish We Were Here” (divna minimalistička međuigra klavira i akustične gitare) oslanjaju na prostran zvuk i ferceranje vreline. Tu su prostranstvo epa “The National Grid”, ali i “oklijevanje oluje” u sjajnoj “Tunguska”, a HDU besprijekorno navigiraju kroz tu gustu teksturu melankolije, “celzijusa”, blaženstva i buke.

Mediji o ovom albumu ne vrište, no to je dakako potpuno nebitno. Vrhunski proizvod često nećete naći na polici supermarketa. “Metamathics” je nadahnut, precizno modeliran i primjereno “monumentalno” usnimljen. Sasvim je svejedno je li u pitanju povratak ili samo sporadično javljanje HDU; ovo je opaka lekcija svim “atmosferičnim bandovima” koji skupljaju gitarske pedale i žive od crescenda do decrescenda. Ovo je prvoklasna roba.

(tekst prvi put objavljen na stranici nekadašnjeg web-zinea Hombrezone, 2008.)