Floridsdorferbad

Nastavljam s plivačkim treninzima. Za sada jednom tjedno, ali uspijevam to održati. Nastavljam i s turnejom po Bečkim bazenima. Ovu subotu idem u 21. bezirk Floridsdorfer, a bazen se vrlo maštovito zove Floridsdorferbad. Koristim podzemnu željeznicu, liniju U6 i opet u drugi dio grada, na sjevero-zapad. Putem prolazim preko Dunava i pored džamije, koju sam prošlo ljeto gledao s obale Dunava dok sam trenirao na Dunavu. Dolazak do bazena je ovaj puta bio bez dodatnih avantura s gubljenjem. Zgrada bazena je velika. Malo sam bio zbunjen na ulasku. Veliko predvorje. Uočio sam pult za prodaju karata. Tražio sam “kurzzeitkarte” (kratku kartu) koja vrijedi 2,5 sata, što mi je dovoljno za trening. Karta košta 3,7 EUR. Dobio sam narukvicu s metalnim chipom. Lik je nešto promumljao na lokalnom dijalektu i ništa ga nisam razumio. Pitao sam ga gdje trebam ići, pa mi je objasnio s više riječi, ali sam srećom razabrao ključne riječi. S jedne strane mi je drago da mi se ljudi obraćaju na njemačkom, kao da je to nešto najnormalnije, jer si mislim da ne izgledam kao stranac, a s druge strane, glupo mi je da kimam glavom i da se smješkam, a ne razumijem što mi govore.
Garderoba je ogromna. I to nije sve. :sretan: Imaju divne ormariće, a ja ne znam koji je moj. Odmah nakon mene je u svlačionicu ušao i neki stariji lik te je i on u čudu gledao narukvicu i chip. Došli smo do nekakvog čitaća chipa s displayem. Display ne pokazuje ništa. Kaj je ovo testiranje inteligencije? :lud: OK, bar sam tu dugačak. :belj: Lik mi nešto priča, iz mimike kužim da se ni on ne snalazi. Odlazim do ormarića i tamo tražim rješenje misterije. Onda sam shvatio da nisu svi ormarići zaključani, iako su zatvoreni. Otvaram jedan, provjeravam ponašanje kad prislonim chip. Eureka! :thumbup: Skužio sam. Lik me gleda, sada je i njemu “sinulo”. Kima glavom, nešto mi priča, smješkam se i kimam glavom, kao djevojčica koja na TV vodi lotto. Jel se zvala Suzana Mančić? :zubo:

Bazen je dobar. Zadovoljan sam. Prostrano, uredno, novo. Preporučio mi ga je kolega koji često ide na plivanje. U bazenu nema puno ljudi, ali nema ni traka na površini. (Za)Uzimam traku i počinjem s treningom. Prvo 100 metara kraula za zagrijavanje, a nakon toga tehnički dio treninga. Sada se već radujem i s nestrpljenjem očekujem slijedeći trening s trenerom Marcelom Z. Spreman sam za nove tehničke elemente. U vodi se osjećam sve ugodnije, sve manje vode gutam. Jedno vrijeme sam imao poteškoća s ulaskom vode u nosnice kada sam plivao bočno. Sada to ide dobro. Sve sam opušteniji. Zabavljam se. Jedino mi je još problem pamtiti broj krugova, odnosno preplivanu distancu. Nego, čini mi se da u bečkim bazenima ima manje klora. Voda je puno prozirnija.
Tijekom plivanja povremeno promjenim traku, jer mi netko dođe preblizu, ali ništa što bi me ometalo u treningu. Nakon što sam otplivao tehnički dio treninga u dužini od 1.000 metara, dolazi testiranje. Cilj je otplivati 500 metara kraula bez zastajkivanja. Idem umjerenim tempom. Ugodno mogu disati. Razmišljam o udisajima i izdisajima. Kasnije i to puštam u automatiku. Razmišljam o nogama i pokretu iz kuka. Pazim da se rotiram pod vodom, da ramena dovodim u poziciju okomitu na površinu. Uviđam da je vrijeme da naučim i tehniku kretanja ruku kroz vodu. Najveći problem u ovih 500 metara je brojenje krugova. Zašto na bazenima nema neki brojač, kao kod šaha? Dođeš do ruba i udariš brojač. :lud:
Završavam trening i osjećam da bih mogao još. To mi je drago. Dolazi vrijeme da povećam dužinu.

Nakon treninga slijedi tuširanje, odjevanje i sušenje kose. Sada sam već pravi maher s ormarićem. Vani je divan sunčan dan. Plavetnilo i -7°C. Ja zračim toplinom i srećom. Postajem ovisnik o osjećaju blaženstva nakon treninga. S radošću gledam ljude.
Sve mi je divno!