Zadnja dva tjedna me muči kašalj. Naravno, pojačano nakon što sam na svježem zraku. U namjeri da se oporavim od kašlja ili barem da to ne eskalira, prestao sam trčati. Pauza je potrajala 12 dana (ne računajući ono malo trčanja na X-duatlonu). S jedne strane sam odmorio mišiće za današnju trening-utrku, a s druge strane, sigurno postoji pad spremnosti.
Jutro je sivo i hladno. Temperatura u 8 sati ujutro je bila -3°C, a u prijepodnevnim 0°C. Pomalo smrznut krećem na podzemnu željeznicu i prema Prateru, odnosno Ernest Happel Stadionu. Podižem startni broj, koji sam već ranije platio preko weba. Procedura je brza. Stvari ostavljam u čuvanoj garderobi. Tamo se i zagrijavam, jer je vani hladno. Istrčavam 15 minuta prije starta te se zagrijavam u laganom trku.

Ovaj puta se držim začelja grupe. Nije lako kad gledam kako me pretjeću mnogobrojni trkači. Lakše je biti odostraga i čekati malo više da se prođe startna ravnina. Od samog početka uspješno trčim na tempu blizu 5:30 min/km. Kilometri prolaze. Nakon prvog kruga od 7 km, gužva se smanjuje, jer trkači sami biraju koju distancu trče. Ovi sa 7 km su gotovi i odlaze na okrijepu.
U drugom krugu osjećam da sam dobio žulj na malom prstu i osjećam neugodan pritisak na unutarnjoj strani stopala. Ovaj puta sam istrčao u novim tenisicama. Nemaju još ni 20 km treninga, a već sam ih obukao za utrku (koja je zapravo trening). Uspješno se nosim sa žuljevima do kraja utrke. Osim žuljeva, u drugom krugu me počinje boljeti desna noga. Nekako mi je čudno, boli me kao da sam cijelo vrijeme trčao po kosoj površini, kao da staza visi na lijevu stranu. Bol kasnije prolazi, ali kasnije, kada sam se ohladio, osjećam bol s vanjske strane koljena. Da sam bar ranije pročitao Jankov članak Trkačke ozljede.
U trećem krugu osjećam umor. Ipak je izostanak treninga utjecao na pad kondicije. Na 17. km primjećujem da mi je vrijeme po kilometru 5:32, što je tek 6 sekundi više nego ranije, ali osjećam da više nemam istu lakoću koraka (na ovo bi se missysi vjerojatno nasmijala). Na 18. km tempo dodatno pada na 5:35, što još uvijek nije strašno, no to me ljuti i budi prkos u meni te odlučujem pojačati tempo. 19. km trčim 5:20, da bih na 20. km dodatno ubrzao na 5:12, a 21. km “letim” s 4:53 min/km. Nebu meni nišće rekel da mi trka curi! Naravno da mogu!
Tako si ja razmišljam kako sam ubrzao i kako “letim” po stazi, a onda pročitam Murinjov post, gdje spominje svoja vremena po kilometru i to uzbrdo ili bezobrazno spominje prosjek od 3:45 za maraton. Ne 3 sata i 45 minuta za maraton, nego 3:45 min/km kao prosjek za maraton. Drsko! Tješi me da za iste novce ja dobijem koji sat zabave više, a i pojedem više na okrijepama. 😉
Dead before DNF! :)
Nego, mislim si, trebalo bi se pripremati za maraton. Polumaraton je za djecu i starce. Maraton je za dva mjeseca, a to brzo prođe.

Tempo utrke je bio stabilan, a to mi je bitno.
38:09
38:11
37:28
00:20

Još jedna disciplinirano odrađena utrka. Malo sam bio brži nego sam trebao bit, ali, vuklo me srce, a srce se treba radovati. U kategoriji sam došao 40. od 51 natjecatelja, a ukupno sam bio 185. od 270 natjecatelja. Pored niske temperature od samo 0°C, skupilo se 823 natjecatelja (tako sam pročitao na nekom siteu), što je rekord Winterlauf Serie.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati (pdf)

Distance: 21.097 m
Time: 1:54:09
Avg pace: 05:25
Avg HR: 148
Max HR: 172

Galerije:
Galerija