Amalienbad

Danas sam izabrao plivalište Amalienbad. Put do plivališta iz moje firme bi trebao trajati do 20 minuta, a od prilike toliko imam i do doma (i od firme i od plivališta). Kod firme sjednem na podzemnu i odem na zadnju stanicu linije U1 (Reumannplatz) i plivalište je odmah pored stanice. Idealno za ove hladne dane.
Plivalište je izgrađeno 1923. do 1926. u Jugend stilu. Na web stranici kažu da dolaze i Austrijanci. Ja sam i u bazenu i u svlačionici čuo naše (u širem smislu te riječi). Po interijeru se vidi da je zgrada davno izgrađena. Ima zanimljive lukove i svlačionice na katu. Pogledajte slike na linku, zanimljivo je. Ima i veliki toranj za skakanje.
Bazen je duži od 25 metara, a ja to nisam znao, iako sam imao sumnje. Bazen je dug 33,3 metara, pa sam otplivao 2.666 metara. Trebalo mi je više vremena, ali nisam osjetio nekakav napor.
Na početku je bilo puno starijih ljudi, pa su smetali. Ovaj puta sam i ranije došao na bazen, pa je vjerojatno i to utjecalo na gužvu. Kasnije je i dalje bila gužva, ali su svi plivali. Na ovom bazenu sam vidio najveću koncentraciju dobrih plivača. Imao sam nekoliko sudara, ali svaki put se tješim da je i to dio priprema. Još sam uvijek u razdoblju kad moram misliti na pokrete, pa me ometa kad moram paziti kuda idem i kada ću se s nekim sudariti.
Mislim da ću još mnogo puta posjetiti ovaj bazen.
🙂