Danas je bilo iznenađujuće puno natjecatelja na startu. Razlog tome je što je osim trening lige bilo i studentsko natjecanje u super sprint duatlonu.
Baš mi je lijepo vidjeti sve više natjecatelja na startu.

Trčanje
Nakon početne gužve, kolona trkača se razvlači. Od početka držim tempo blizu 4:30, trudeći se da to blizu bude s one strane prema 4:20. Samopouzdanje da to mogu održati sam stekao na prošlom JDL treningu. Nakon prvih 1,5 km se uspijevam odvojiti od grupe i nastavljam s pojačanim tempom. Do okreta imam prosjek od 4:22 min/km. U povratku prema tranziciji pokušavam zadržati taj tempo. Polako prestižem trkače koji ne uspijevaju održati tempo koji su nametnuli. Nakon nekoliko pretjecanja vidim ispred sebe grupu trkača na udaljenosti od (cca) 40 metara. Izazov mi je da im se približim i onda da do kraja pratim njihov tempo. Polako, ali sigurno sam im se približavao. Kada sam ih dostigao, učinilo mi se da su usporili i da imam snage da ih preteknem. Čak mi se činilo da sam pojačao tempo.
Sada ću koristiti rječnik iskusnijih sportista i blogera (Murinja i Vištice), što ne znači da u potpunosti i razumijem te pojmove i što stoji iza njih.
“Napao” sam grupu od tri trkača i počeo ih pretjecati. Zadnji iz grupe me počeo slijediti u mom napadu. Taj napad je počeo oko 1,5 km prije tranzicije. Do dolaska do parkinga, gdje je tranzicija, na moje veliko čuđenje sam napravio prednost od (cca) 40 metara. Nekako sam si bio “faca”. :)

Avg pace:
prvih 2,5 km: 4:22 min/km
drugih 2,5 km: 4:25 min/km

Avg HR: 163
Max HR: 175

T1
Preoblačenje je postalo rutina. Preskidam tenisice (koje imaju lock laces), oblačim biciklističke cipele, za koje sam danas saznao da baš nisu triatlonske, odnosno nisu pogodne za brze triatlonske “on the fly” tranzicije. Vrtim broj, stavljam kacigu i idem prema izlasku iz tranzicije.
Naočale za bike su na licu, još od trčanja, a rukavice nisam imao.

Vrijeme provedeno u tranziciji: 53 sec

Bicikliranje
Još na izlasku iz tranzicije mi jedan natjecatelj (broj 212) dovikuje da čekam, da ćemo ići u grupi. Lagano krećem, čekajući njega i njegovog kompanjona. Nakon što se kompanjon nije pojavljivao, odlučujemo se otići bez trećeg. To se je pokazala kao dobra odluka, jer smo kasnije saznali da je “treći” imao problema s obuvanjem biciklističkih cipela.
Dogovaramo izmjene nakon svaka dva ležeća policajca. Ocjenjujem da smo bili neuigrani. Kada bi ja preuzimao smjenu, obično sam “nagazio kao sivonja”, pa sam pobjegao partneru (sorry, zaboravio sam ime). Nakon toga me on morao hvatati i gubiti snagu, a ja sam usporio da ga pričekam. Tu smo gubili dragocjeno vrijeme i snagu.
Par km prije kraja prvog kruga nam se priključuje broj 53. Do tada smo već pretekli nekoliko biciklista, očekivao sam da će nas pratiti i koristiti zavjetrinu, ali tek nas je broj 53 ozbiljno pratio i dijelio smjene.
Greške u zavjetrini se nastavljaju. Osim i dalje prebrzog preuzimanje vodstva, kašnjenja partnera, jedno vrijeme smo radili krive izmjene. Zadnji je preuzimao vodstvo. Dakle vrlo glupo od nas, ali zadnji vozač je prestizao prednju dvojicu, da bi vodio. Bila je to loša sinkronizacija. Uvidjeli smo to i dogovorili se da to promijenimo. Kasnije smo razgovarali i shvatili da smo sva trojica neiskusni. Štoviše, čini mi se da ja imam više utrka od njih dvojice.
Sada ću i javno napisati neka svoja razmišljanja o triatlon klubovima i odnosu prema seniorima i veteranima. Možda griješim, ali ne primjećujem da su klubovi zainteresirani za učlanjenje, edukaciju i treniranje “zrelijih” članova. Obojica mojih partnera su bez kluba. Potrebna im je (baš kao i meni) poduka i zajednički treninzi. Zašto klubove ne interesira nekoliko stotina dodatnih kuna? Primaju li previše novca od saveza? Ne žele da triatlon bude masovan sport? Žele kroz mali broj natjecatelja lako skupljati titule? Na taj način čak i ja mogu biti prvi u kros triatlonu. 😉 Kako god da si ponekad mislim da sam pametan, u ovakvim situacijama shvaćam da ne mogu dokučiti bogatstvo razloga koje ljudi imaju za neka ponašanja.

Avg pace: 1:46 min/km
Svi krugovi iznad 11 minuta.

T2
Dolazak, silazak, procedura skidanja biciklističkih cipela i oblačenja tenisica postaje rutina. Prisjećam se kako sam nekada tu bio puno sporiji i nemalo zbunjen. Skidam kacigu, okrećem broj i nastavljam trčati. Na Garminu mijenjam sport u trku. Nekada sam i s time imao problema.

Vrijeme provedeno u tranziciji: 29 sec

Trčanje
Brzo, koliko sam mogao, napuštam zonu tranzicije. Pretječem biciklističkog partnera, koji me je pretekao u tranziciji, jer nije imao biciklističke cipele. S radošću primjećujem da mi čudan osjećaj u nogama više ne pretstavlja nikakav problem. Trčim radostan, osjećam da imam snage. Sustižem još par trkača, pogotovo nakon okreta. Radostan sam. Osjećam da imam snage do kraja. Vidim i da mi je tempo jak i to me dodatno motivira. Hvatam iscrpljenije. Euforija i radost me obuzimaju. Utrčavam u cilj uvjeren da sam popravio osobni rekord na ovoj trening utrci. :)

Avg pace:
prvih 1,25 km: 4:07 min/km
drugih 1,25 km: 4:16 min/km

Avg HR: 170
Max HR: 174

Total time: 1:08:06
Uz poboljšanje na biciklu, koje je moguće, mislim da mogu napraviti vrijeme ispod 1:08. Priznajem da sam već sada sretan s vremenom ispod 1:10. :)
Ovu utrku posvećujem svojoj starijoj kćeri, koja je danas imala krizmu. Nakon utrke sam odjurio pod tuš i u crkvu. Na prošlom blogu je vladalo pravilo “nema politike na sportskom blogu”, ali ovdje vam to ne obećavam. Još uvijek razmišljam, trebam li ostaviti blog “čistim” i “nezagađenim” od politike i svakodnevice, da baš kao i ja, imate kutak gdje ćete čitati o radosti i uspjesima, o ljepoti boravka u prirodi i samoj prirodi.

Rezultati:
Rezultati (čim budu dostupni)