2XU C:2 COMP2 wetsuit

Kao što sam spomenuo u prethodnom postu, nabavio sam novo neoprensko odijelo – 2XU C:2 COMP2 wetsuit (Style Code: MW1579c).
Neoprensko odijelo štiti tijelo od hladnoće i olakšava plivanje. Natjecanja se održavaju i u vodama koje imaju temperaturu od 16°C, te bi došlo do pothlađivanja natjecatelja. Odijelo također poboljšava plovnost, tako da diže plivača prema površini, što rezultira bržim kretanjem po vodi.
Odlučio sam se kupiti odijelo, jer će mi trebati za Half distance triathlon ove godine. Kada već ulazim u takvu investiciju, onda sam donio i odluku da ću ga koristiti još par godina. :) Kad vidim triatlonce koji su i po deset godina stariji od mene, to me motivira i daje vjeru da ću ostati u ovom sportu još godinama.
Kad već imam odijelo, moram se na njega priviknuti, jer nije isto plivati u njemu i bez njega.
Prvi “checkpoint” je plivanje u realnim uvjetima, dakle u nekoj otvorenoj vodi. To je trebao biti Dunav, ali kao što sam već spomenuo, njegova tamna vode me nije privlačila.
Dolazak u Zagreb je bila lijepa prilika da testiranje napravim na domaćem terenu, u Jarunu. Iako je dan bio topao i sunčan, na plaži sam navukao odijelo, privlačeći radoznale poglede rijetkih kupaća.
Od početka sam osjećao kako me odijelo drži na površini i kako je lakše plivati. No, osjetio sam da me sputava u prsima. Kao da dišem s pola pluća. Traumatična sjećanja iz Saalfeldena su navirala. To je prvi problem koji treba sanirati. Lagano sam plivao, misleći na tehniku i disanje. Treba se smiriti i probat plivati s tim pritiskom u prsima. Disao sam češće i ritam mi je bio isprekidan, ali ustrajao sam. Nema predaje. Odlučan sam u namjeri da prebrodim ovu krizu. Nakon 10 minuta plivanja pristajem uz jedne stepenice. Uzimam kratak odmor i razmišljam što i kako dalje. Vratiti se obalom i probati nazad vodenim putem. Prilično sam razočaran. Obuzima me tuga.
Odlučujem nastaviti s treningom. Uzimam zrak i nastavljam. Sada primjećujem vodeno bilje, pokoju ribu. Prolazim kroz lopoče. Omataju mi se oko ruku i nogu. Razmišljam kako mi je prije par godina to bilo uznemirujuće. Kao da me pokušavaju zadržati i potopiti. Sada znam da me pozdravljaju i miluju. Znam da prolazim kroz njihovo područje i da trebam pokazati razumijevanje i uvažavanje. Raspliću se, ne zadržavaju me, tek pozdravljaju u mom prolazu. Primjećujem da mi više nije onako teško kao u prvom dijelu plivanja. Hvatam ritam udisaja, popravljam tehniku, zapravo uživam.
Lijepo mi je. Nakon 10 minuta ponovo dolazim na početnu točku. Što dalje? Trening bi trebao trajati 50 minuta. Uzimam kratak odmor i zaključujem da idem odraditi još jedan krug. Sada je uvjerljivo lakše. U odijelu se osjećam ugodno. Zabava je počela. Uživam u brzini. Blizu mene plivaju dva dobra plivača. Plivaju preko Jaruna uzdužno i vidim da im je tempo puno jači od mojeg. Ne zamaram se time. U plivanju sam početnik i za brzinu će doći vrijeme.
Povratak prolazi u istoj radosti i opuštenosti. Sada znam da ćemo odijelo i ja imati lijepu sportsku budućnost.

Kasnije skidam odijelo i odlazim u jezero napraviti lagano rasplivavanje. Na kraju to uopće nije bilo lagano. Kad sam zaplivao, pluća kao da su mi bila dvostruko veća, ruke kao da su za trećinu duže, a u nogama kao da imam dodatni motor. Radovao sam se i ovom osjećaju.

Cilj treninga je postignut. Nakon nelagode u prvih 500 metara, ostatak treninga je protekao u ugodnom osjećaju i zaključujem da postoje preduvjeti za uspješno završavanje plivačke dionice, prvo na Vienna City Triathlonu, a kasnije i na Trumer triathlonu.