Najmanja
… je sudjelovala u Utrci za djecu na 400 metara. Raduje me da na polumaratonima i maratonima ima i utrka za djecu.
Najmanja je vjerojatno prva Sljemenašica koja je danas nastupila, a ne bi me začudilo ni da je najbrža od Sljemenašica s prosjekom od 3:45 min/km. 400 metara na atletskoj stazi je pretrčala za 1:30. Bravo Najmanja! :)

Zakonita
… je izvan sustavnih treninga, baš kao i ja, te se je (pametno) odlučila za utrku na 5 km. Uspješno ih je pretrčala u vremenu od 28:41, što daje prosjek od 5:44 min/km.

A sada o meni!
Tugaljivi dio o motivaciji ste čitali u prošlom postu. Sada bih trebao napisati nešto novo. … hm … u zadnjih mjesec dana sam pretrčao 35,5 km i još uvijek sam u stanju otrčati polumaraton ispod 2 sata. :)

Na startu je bilo mnogo natjecatelja za hrvatske prilike. Kasnije sam čitao da je to bio rekordni broj natjecatelja na ovoj utrci. Također sam primjetio mnogo natjecatelja s majicom Adidasove škole trčanja, što me također veseli. Napokon je i kod nas, “u Hrvata” počela popularizacija trčanja. Kad na startu vidim još par stotina žena, znat ću da se približavamo dekadentnom Zapadu.
Počinjem trčati sa Zakonitom, ali se i relativno rano rastajemo. Ubrzo sam se “zalijepio” za Sandru F.. Imali smo ista očekivanja, pa da bude zanimljivije. Rezultatskih očekivanja! :) Uobičajeno je da žene više pričaju, ali u ovoj konstelaciji smo zamjenili uloge. Jedno kraće vrijeme smo se družili s Jankom i njegovom pratiteljicom, no, bili su nam prespori, pa smo ih ostavili da gutaju prašinu. Tek ovlaš sam dobacio da se vidimo na 16. kilometru. Nije to bez veze. Tamo sam imao pad (tempa) prije dvije godine.
Krenuli smo s očekivanim tempom od 5:10 min/km. Uspješno smo ga držali tek 6 km, a onda je počeo polako, ali kontinuirano padati. Mislim na tempo. 😉
Kasnije je Sandra postala dosadna, samo stenje i puše te kako god to dobro i uzbudljivo zvučalo, nakon 20 minuta postaje dosadno.
Pored tako zabavne pratiteljice se vraćam u svoj svijet između ušiju. Vrijeme prijašnjih godina, prisjećanje na krize i teške trenutke.
Kad smo kod razmišljanja o vremenu, tu je vječita dilema: Kišovito ili vruće? Zašto ne može biti vedro i ugodno svježe.
Do 12. km je tempo još uvijek bio ispod 5:30 i to je bilo podnošljivo.
Razmišljam i o organizaciji utrke. Organizator se potrudio i doveo Etiopljane, što je za svaku pohvalu i pridonosi zanimljivosti utrke. No, istodobno su zaboravili na izotonike, voće i ponešto slatko na okrijepama. Po ovakvom vremenu, voda i samo voda nisu dovoljni. Izotonik ili kakva kola bi bili odlični. Kriška limuna ili naranče, možda domaća lubenica. Možda je organizator imao poteškoća sa sponzorima. Vindija je veliki lokalni proizvođač i rado bih vidio njihove izotonike uz stazu. U zadnje vrijeme se često spominje pojam društvene odgovornosti (social responsibility) velikih firmi. Kao da u Vindiji u zadnje vrijeme nemaju sluha za takve priče. Možda imam prevelika očekivanja za 80 HRK startnine. Iskreno, rađe bih dobru okrijepu uz stazu, nego ručak kasnije.
Staza je dosadna, to kažem s aspekta trećeg dolaska. Publike „ni od korova“, a naravno ni nikakve zabave uz stazu. Ne mogu izbjeći usporedbu s Austrijom i navijanjem po selima. Pozitivno je što nema prometa i “nabrijanih” navijača, kao u mom selu (Zagreb).
Nakon ulaska u Varaždin, na 18. km se „raspadam“. Tempo je veći od 6 min/km. Sada me već mnogi prestižu. Čak me je i moja partnerica ostavila. Da, čuo sam priče da je takva. :) Sve češće računam hoću li stići ispod 2 sata. Samo je to bitno.
Ulazak na stadion najavljuje kraj mukama. Sjećam se godina, kada sam u tom zadnjem krugu znao brzo trčati i prestizati umornije trkače. Ovaj put sam jedva dizao noge.
Nakon utrke mi je trebalo puno vremena da se priberem i koncentriram. Navalio sam na Cedevitu kao da mi je zadnja. Ni ovdje nema voća. Smatram za sebe da imam sposobnost brze regeneracije, ali ovaj put sam bio snažno iscrpljen i dugo mi je trebalo da se oporavim. Ovako iscrpljen sam bio jedino na prvim polumaratonima i maratonima.
Zbog ovako teške utrke, posebno čestitam onima koji su uspjeli napraviti PB, kao što su to Ivan M. i Stjepko J. Oba s vremenom ispod 1:30:00. Dokaz je to da kvalitetan trening ne može biti uništen s malo više sunca.
Hrana mi je prijašnjih godina bila bolja, s tim da je kasnije nije bilo, pa je dio trkača morao čekati za novu isporuku. Kada kudim, da se nađe i riječ pohvale, a to je prije svega brza obrada rezultata. Tako bi trebalo biti i na drugim utrkama. Broj s imenom i prezimenom je isto tako hvale vrijedan „feature“.
Obzirom da sam popodne morao na put, otišao sam s mjesta događaja prije proglašenja. Upala mišića će me još danima podsjećati na ovu utrku i neadekvatnu spremnost. Čisto za usporedbu, nakon half IronMana sam se osjećao nemjerljivo bolje i bez upala.

Tehničke zanimljivosti:
Total time: 1:56:26 (bruto, bez chipova)
Dužina staze po mom Garminu: 21,27 km. Pišem ovo, jer sam čuo da su i drugi s Garminom izmjerili više, unatoč činjenici da staza ima AIMS certifikat.
Avg pace: 5:31 min/ km
Avg HR: 162
Max HR: 173
Sjećam se vremena, kad sam pri ovom pulsu imao 50 sekundi brži tempo.

Ostale zanimljivosti:
Dragan J. aka Janko je došao 3 sekunde iza mene. Kaže narod: Tako blizu, a tako daleko. 😛
S mnoštvom minuta koje sam skupio, osigurao sam 3. ekipi AK Sljeme 19. mjesto u plasmanu ekipa.
U mojoj kategoriji (M40) sam došao 23. od 28 natjecatelja, bi ja i bolje da sam mogao, odnosno 164. od muških natjecatelja i 191. u ukupnom poretku od 270 natjecatelja koja su završila utrku. Spomenimo i 18 natjecatelja koji su odustali.
Skupio sam i HUCIPT bodove, ali se u to ne razumijem.

Kako je bilo 2009:
15. Međunarodni polumaraton “Varaždin 2009”

Blogovi/web:
Rekordan 17. Varaždinski polumaraton – odličan site s odličnim tekstom, a ima i svih mogučih tablica
Varaždinski polumaraton – kroz oči, noge i pero Murinja

Rezultati:
5km
21,1km
21,1km rekapitulacija – meni vrlo zanimljiva statistika

Galerije:
Potražite na FB-u ili na portalu 3sporta.