Za danas sam planirao odlazak na drugu ovogodišnju utrku, koja bi trebala biti kratka (3,5km). Sjećam se da je prošle godine bilo hladno i vjetrovito, ali i da je poslije bio odličan gulaš.
11. Simmeringer Haide Dreikönigslauf
No, ujutro je bilo hladno i nekako mi se nije išlo.
Praznik je i nema smisla da sam neaktivan, a već neko vrijeme me privlači ideja da otrčim na jedno brdo iznad Beča. Kahlenberg je brdo sjeverno od Beča. Teoretski bi Kahlenberg trebao simulirati Sljeme, ali to je prilično neumjesna usporedba. S visinom od tek 484m, može biti eventualno neko brdašce u podnožju medvednice.
Kahlenberg mi je bio zanimljiv zbog dijela svoje povijesti. Za Jana Sobjeskog sam čuo i učili smo na Povijesti da je “razbio” Turke kod Beča. Detalje možete pročitati na linku.
Krenuo sam trčati od svog stana pa kroz centar prema Dunavskom kanalu. Bilo je tu manjih gubljena, ali dobro sam držao pravac. 🙂 Dobar dio sam trčao uz kanal. Problem je što sam na papirić zapisao samo imena par ulica i “bacio” kratak pogled na kartu. Znao sam da nakon Spittelaua (spalionice smeća s kojom sam fasciniran) produžim još malo i nakon “petlje” skrenem na lijevo. To lijevo skretanje je potrajalo malo više nego sam očekivao i postao sam nesiguran, ali sam ipak produžio pored par mogućih skretanja. Kad sam napokon odlučio da je došlo moje lijevo, bio sam presretan kad sam vidio da sam “napiknuo” pravu ulicu.
Sada trčim kroz takozvani 19. bezirk Döbling. POdsjeća me na zagrebački Pantovčak. Vrlo lijepe kuće, vile. Zapravo kvart je prelijep. I s vilama i sa starim kućama. Možda mi podzemna ne bi bila blizu kao sada, ali ne bih odbio ponudu da tu živim. 🙂
Nastavljam trčati po cesti. Uskoro izlazim iz urbanog dijela i oko mene su livade i vinogradi. Vinogradi su ograđeni. To mi se ne sviđa. Ne bi tu bilo prostora za trekere. Mislim da bi nam tako moglo biti jednog dana, kad više stranaca kupi zemlju u Hrvatskoj i kad donesu svoje običaje ograđivanja i zabrane ometanja posjeda.
Zadnjih par kilometra je uzbrdica kao kad se trči Lagvić. Ima i ozbiljnih uspona, kao kod Sv. Jakova. Cijelo vrijeme je asfaltirano. Postojala je i neka MTB staza, ali sam se ovaj put odlučio na cestovnu verziju. Nakon nešto manje od sat i pol dolazim na vrh. Sjeverac opako brije na vrhu. Sklanjam se do obližnjih zgrada. Izgradili su crkvu, ali i moderno sveučilište, prostore za seminare i hotelski smještaj. Vrlo moderno i kulturno. Gore dolazi i gradski autobus. Postoji veliko parkiralište, a bilo je i dosta stranaca koji su razgledavali crkvu i ostale objekte.
Distance: 14.000 m
Time: 1:23:49
Avg pace: 05:59
Avg HR: 143
Max HR: 163