Pripreme
Prošle godine mi je half (IM) distanca (1,9km plivanja, 90km bicikliranja i 21,1km trčanja) bila fokus godine, a ove godine sam ju percipirao tek kao jednu kontrolnu točku. Na neki način mi je žao zbog takvog odnosa prema utrci. Površni pristup se ogleda i u pripremi za utrku, gdje sam tek dan ranije provjerio imam li gelova, a da ne spominjem da nisam pripremio niti jedan sendvić i da sam na utrku otišao s jednim bidonom praznim. Srećom, ovakav površan pristup, kojeg se sramim, mi se nije „obio o glavu“.


4/5 hrvatskog tima

Should I stay or should I go
.. if I stay will be trouble, if I go will be double. U petak, nakon ručka sam počeo osjećati prve znakove slabosti, bolova u kostima, hladnoće. Nakon što sam nakon posla pokupio startni paket, otišao sam u krevet, jer mi je bilo loše. Tipičan početak gripe, viroze ili kako se stručno zove to kad te sve boli, imaš groznicu, itd.
Imam neku filozofiju po kojoj smatram da smo za dio oboljenja sami krivi, te se u skladu s time pitam: „Zašto sam odlučio biti bolestan? Što mi ta bolest donosi? Čuva li me od nečega ili me spriječava u nečemu?“
Tijekom noći se obilno preznojavam, što rezultira jutarnjim nedoumicama: „Should I stay or should I go?“ U glavi totalni The Clash. Ako odem na utrku, riskiram produbljenje bolesti s mogućim dugoročnim posljedicama, kao i neuspjeh na ovom natjecanju. Ulazak u hladnu vodu, nakon toga dodatno hlađenje na biciklu, … procjenjujem rizike (iako mi to nije struka), te donosim potpuno neracionalnu odluku: IDEM!
Spremam se. Ukoliko mi do početka utrke ne bude bolje, uvijek se mogu vratiti doma, a do 12 sati, kada utrka počinje se imam vremena oporaviti. Točim tekućinu u sebe i nadam se da ću time povratiti ono što sam izgubio noćas.

Always look on the bright side
U svim tim mislima, što mi tijelo pokušava priopćiti s ovom slabošću ili bolešću, nalazim pozitivnu kalkulaciju, baš onakvu kakva je bila potrebna mom racionalnom umu. Ako je ova groznica smanjila moje potencijale za 40%, kao jedan IronMan wannabe, preostalih 60% bi mi trebalo biti dovoljno za uspješan završetak utrke. :)

Boris, Davor i Žohar prije plivanja

Gori vatra
… ali ne među nama, nego u meni i ne od temperature, nego od želje za natjecanjem. Želim provjeriti kako će mi biti u neoprenu ove sezone, kako će mi biti u 18°C hladnom Dunavu, hoće li zimski, bazenski kilometri pokazati da se isplatilo ulagati novac i vrijeme? Želim provjeriti jel sva ona bol u međunožju, sati smrzavanja na dugim biciklističkim turama i prilično uništen socijalni život bio vrijedna zamjena?

Malo nas je
… ali nas ima. S Borisom B. (TK Zagreb) sam se vidio dan ranije i znali smo da ćemo se naći na natjecanju. To mi je bio i dodatni motiv da dođem. Na startu smo se susreli i s malom ekipom iz TK Swibir. Ivo N. je došao na svoj drugi half s ciljem da ide ispod 6 sati, a iz celebrity svijeta je došla Željka Š. Osim što ima divno ime, inicijali su joj isti kao i moji. Toliko sličnosti, još kad bi mi i vremena na natjecanjima bila ista, … :)
Naravno, svaka ekipa je imala i svoj mali navijački, ali glasan tim. Hvala na podršci.
U zoni tranzicije sam shvatio da mi je susjed još jedan naš natjecatelj, Davor P. iz TK Petrinja. Borisu i Davoru je ovo prvi half, pa sam im kao „stara iskusnjara“ dijelio savjete i pokušao smanjiti napetost.

Boris i Žohar prije plivanja

Plivanje
Prvi ovogodišnji ulazak u neoprensko odijelo je bio sasvim udoban. Nešto sam lakši nego prošle godine, pa to pridonosi toj ugodi. Prilično je neozbiljno doći na natjecanje, a ne plivati u odijelu par treninga prije.
Prvi ulazak u Dunav ove godine je bio otrežnjavajuć. Da je bar pivo toliko hladno. Nakon kraćeg vremena se adaptiramo i krećemo s kratkim rasplivavanjem. Zadovoljno primjećujem da je voda ove godine čišća nego prošle. Tek toliko da mi bude lakše ako će biti gutanja (a bilo je :) ).
Utrka kreće, Boris, Davor i ja smo bili relativno blizu na startu. Gužva nije bila prestrašna i nisu me puno udarali. U jednom okršaju su mi skinuli naočale s lijevog oka, pa sam morao stati i to popraviti. Obično se žalim da mi je prvih 500 metara užasan napor, da mi dođe da odustanem i da se držim podalje od triatlona. Ovaj puta to nije bilo tako. Bilo je manjih poteškoća zbog guranja i gužve, ali sam bio miran, usklađen i plivanje mi nije bilo naporno. Nikakvih problema s disanjem. Povremeno sam podizao pogled i trudio se da previše ne šaram, pratio smjer i tempo plivača pored mene. Nisam imao nikakav osjećaj da se umaram. U drugoj polovici prvog kruga sam pojačano obratio pažnju na tehniku, iako mi je i prije toga bila relativno prihvatljiva. Drugi krug plivanja je bio više stvar vremena. U cijeloj ovoj plivačkoj priči, jedino što me muči je dosada, jer pogled u zamućenu vodu ne pruža nikakvu zanimaciju.

We’re gonna fight
U drugoj polovici drugog kruga sam imao obračun s jednim bržim plivačem. Prvo me je počeo udarati po stopalima. Onda sam imao osjećaj da me hvata po potkoljenicama, kao da me pokušava zadržati. Obično se dogodi da bude par udaraca, ali se onda onaj plivač iza pomakne, no ovaj kao da me je pokušao uhvatiti i prijeći preko mene. To me je zbunilo, pa sam češće pogledavao jel’ ravno plivam. Onda mi je uspio doći s desne strane i plivati preko mene. Nakon toga smo imali još par bliskih susreta, ali sam pojačano pazio da održavam razmak i gledao sam gdje moram plivati. On je lagano odmicao, ali do kraja plivačkog dijela je bio brži za pola dužine tijela, tako da smo i kod samog cilja imali još jednu seriju razmjene dodira.
Plivačkom dionicom sam jako zadovoljan, nije me umorilo, odlično sam se osjećao, a istodobno sam izašao kao 96. natjecatelj. Sjetite se samo (ili pogledajte na linkovima s lijeve strane) kako sam na prvim triatlonskim natjecanjima molio Boga da se ne utopim, a gle me sada. :) Ove (2012.) godine sam do ovog trenutka isplivao 90km, pa je to ipak ostavilo (pozitivnog) traga.
Time: 0:38:24

T1
Bilo je dosta za trčati od izlaska iz vode do bicikla. Uz put sam skidao neopren. Tlo po kojem sam trčao je bilo prašnjavo, a moje ruke i noge mokre, tako da nisam mogao adekvatno očistiti stopala, nego sam čarape navukao na dosta prljava stopala. Bitnost toga će se pokazati kasnije. A ne bi mi puno vremena uzelo da sam imao mali ručnik i da sam obrisao stopala. Izlazak iz tranzicije do početka biciklističkog dijela je bio dugačak blizu 100 metara.
Time: 0:03:07


Na biciklu

Bicikl
Na bicikl dolazim pun snage i inspiracije. Prva dva kruga (jedan krug iznosi 22,5km) vozim u prilično dobrom tempu (32,9 i 32,2 km/h), a nakon toga mi pada snaga i tempo (30,5 i 29,9 km/h). Iskreno sam bio razočaran takvim razvojem situacije, jer sam se ove godine jako trudio pojačati biciklističke treninge, te sam u prvih pet mjeseci skupio 1.576 km, više nego u bilo kojoj prethodnoj, cijeloj godini. Osim toga, svako malo me netko pretjecao, još od početka utrke. Staro, mlado, muško, žensko, debelo, mršavo, sve što može okretati pedale. Osim što su mi prošle godine nabili komplekse na brdima, ove godine su me rasturili na ovoj ravnoj stazi. Očito ova kilometraža i metodologija nije dovoljna za bolje rezultate. Postigao sam 187. poziciju u brzini na biciklu. Drugim riječima, prokockao kvalitetno plivanje.
Time: 2:53:57
Avg HR: 137
Max HR: 156
Avg speed: 31,1 km/h
Max speed: 45,7 km/h

T2
Garmin pokazuje da sam napravio 120 metara u tranziciji. Pri tome se nisam gubio ni lutao. :) Ostavljanje bicikla, skidanje kacige i preoblačenje tenisica je bilo relativno brzo, barem ja tako mislim. Primjećujem da je Davorov bicikl već na svom mjestu. Za Borisa i Ivu znam da su iza mene. Prestigao sam ih nakon polovice prvog kruga. Za Željku ne brinem, ona je požurila, jer sam joj prije natjecanja rekao što ju čeka, ako ju uhvatim. 😉
Time: 0:01:28

Trčanje

Trčanje
Trčanje počinje s bolovima u potkoljenici i naravno, u prebrzom tempu. Od početka sam pokušavao smanjiti brzinu, no nisam baš bio uspješan u tome po mojim mjerilima. Prva dva kilometra sam pretrčao u tempu 4:59 min/km, s tim da sam hodao na dvije okrijepe i jednom stao, skinuo tenisicu i pokušao maknuti nešto što me je smetalo. Sada su žurba u T1 i nečista stopala došla na naplatu. Između prstiju na nozi mi je bilo nešto što me je smetalo, a bilo je u čarapi. Naravno da mi se nije dalo još skidati i čarapu, pa sam nastavio trčati s time, što god to bilo. Brinuo sam kako se taj problem može završiti. Srećom, nakon nekog vremena je grančica našla svoje mjesto među mojim prstima i sve je bilo u redu. Cilj mi je bio da trčim u tempu između 5:15 i 5:30, ovisno kako ću imati snage i kako ću se osjećati. Na kraju, tempo cijelog trkačeg dijela mi je bio 5:10 min/km, uz sva hodanja na okrijepama, a nisam ih propuštao. Zadnji kilometar sam pretrčao za 5:02 min/km. Iskreno, mogao sam i brže, ali nedostajalo je motiva. Da je utrka imala i taj 21. km, vjerojatno bih požurio, u nadi da uhvatim Davora, koji je očigledno imao krizu u drugom dijelu trčanja, te je u cilj došao 15 sekundi prije mene. Vezano za Davora, negdje na prvom kilometru me je dostigao. Pretpostavio sam da mu je to drugi krug, no on je rekao da nije, nego da mu je prvi krug, što me je iznenadilo, jer sam vidio njegov bicikl na mjestu. Nakon toga je projurio pored mene i u nekom trenutku imao prednost oko kilometra. Kasnije ga uhvatila kriza. Nije jedini kojeg je uhvatila kriza i grčevi. Isto su prošli Ivo, a pogotovo Boris. Mene je više „prala“ psihološka kriza, kako mi je prvi kilometar bio težak, mislio sam si, kako ću istrčati polumaraton, no kasnije je bilo dobro. U svemu je dobro došla podrška navijača pored staze i natjecatelja na stazi. Ove godine nisam bio sam kao prošle. Bodrio sam imenjakinju, koja je završila odlična treća od žena.
Time: 1:43:35
Avg HR: 145
Max HR: 154
Avg pace: 05:10 min/km

Ulazak u cilj

Cilj
Utrčavam rekreativno, više misleći na to kako ću izgledati na fotkama, nego da prestignem lika ispred sebe. Bahato ću reći da mi nedostaje taj jedan, 21. kilometar. Bio sam umoran, ali ne i potpuno potrošen. Misao da moram sve ovo ponoviti, sada odmah nakon kraja mi baš nije draga, no to sam sam odabrao, pa ću to i ostvariti za tri tjedna. U cilju pijem, jedem, razgovaram s navijačima, no informacija o odličnom rezultatu mi tek kasnije dolazi do mozga. Očekivao sam da ću završiti malo ispod 6 dati, no ovaj rezultat me je stvarno oduševio. Čak i kada dodam 5 minuta za 21. kilometar, to je još uvijek ispod 5:30. Još jedan „boost“ mom samopouzdanju.
Završio sam 145. od 264 natjecatelja (14 DNF i 6 DISQ), od toga 30. od 51 natjecatelja u M40 kategoriji.

Total time: 5:20:34

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati
Rezultati Halbdistanz pdf

Galerije:
TK Swibir – slike
Ivo – ima i dosta slika Beča, a ne samo natjecanja