Prater – Hauptallee s novim oznakama kilometara
Svaki normalni trkač, a pogotovo trener trčanja bi me pitao: “Je´ si de bil prošli vikend?”
Ja bih, onako skromno, u svom stilu odgovorio: “Da, naravno. :)”
Nakon zagrebačkog polumaratona prošle nedjelje, ovu nedjelju “odrađujem” Herbst(halb)marathon odnosno jesenski polumaraton u organizaciji LCC Wien. Već sam spomenuo da me LCC Wien jako podsjeća na zagrebački AK Sljeme. Možda sam pristran, ali nije ni to najveći grijeh.
Dva polumaratona u dva vikenda nisu ništa strašno, no to je samo “predigra” za ljubljanski maraton. Za razliku od zagrebačkog polumaratona, koji sam odradio u relativno visokom tempu, ovaj jesenski sam obećao sam sebi da ću odraditi disciplinirano, točno u zadanim okvirima, “jer ja to mogu”. 🙂 Cilj mi je bio odraditi polumaraton u tempu 5:30 min/km i dodati još koji kilometar, čisto da “ispipam” spremnost za Ljubljanu. Na ovu temu ću se još vratiti, a sada malo o organizaciji (opet).
Organizacija
Velika promjena u odnosu na ostale LCC-ove polumaratone je činjenica da više start i cilj nisu na Hauptallee na Prateru, nego na stadionu koji je udaljen stotinjak metara. Koliko sam uspio pročitati, to će tako biti i na seriji zimskih polumaratona, kada će to biti bitno da se ne smrzavamo na vjetrometini do početka utrke, nego da možemo biti u toplom. I dalje se trče tri kruga od 7km i nešto metara i svaki krug se prolazi kroz stadion po atletskoj stazi. Osim stadiona, sada je i razglas punoooo bolji, a posebno atmosfera. Zbilja je “cool” biti na stadionu, na atletskoj stazi i čekati start, a oko tebe puno trkača i sve odzvanja. Podizanje brojeva je bilo “otvoreno” i par dana ranije, a goodie bag je bio bogatiji nego inaće. U vrečici je osim sponzorskih tiskovina bila i mala boca (0,33l) pive 🙂 🙂 energetski napitak, mali shoot red bulla, nekakvi slatkiši. Startni broj je imao ispisano ime sudionika. Nekako mi je to uvijek drago vidjeti. 🙂
Okrijepe su na stazi također bile bogate. Osim vode, bilo je toplog čaja, nekakvog “instant” soka, ali i Red Bull napitaka. Prema tom piću sam imao predrasude, pa sam odlučio da ga probam i vidim kako će utjecati na moje tijelo. Ne znam kako pravilno izraziti svoje mišljenje, no, sretan sam, a i razočaran u isto vrijeme, jer nisam osjetio nikakav utjecaj, a popio sam ga dosta i na utrci i poslije. Nikakav “speed” ili nabrijanost koja bi doprinjela izvedbi na stazi.
21,1
Kao što sam si obećao, utrku sam odradio vrlo disciplinirano. Bilo je težnji da opet vidim mogu li brže, ali sam se odupro takvim željama. Obećao sam si par dodatnih kilometara, ako budem dobar. 🙂 Dan je bio predivan, sunčan, ugodno svijež (spominju se 12 do 14 stupnjeva Celzijusa), prepun divnih jesenskih boja.
Kilometri su brzo prolazili ispod mojih nogu, a osjećaj svježine i snage je bio stalno prisutan. Bio sam sretan, sve je bilo prekrasno. Ulazim i treći puta na stadion i curica mi vješa finisher medalju oko vrata.
35
No, tu nije kraj. Imao sam “podmukli” plan. Bio sam dobar i morao sam ispuniti obećanje o par dodatnih kilometara. Krenuo sam u još jedan krug s maratoncima. Na okrijepnim stanicama sam se i dalje “trpao”, ovaj puta je to besplatno. 😉 Bahato zadržavanje na okrijepama je rezultiralo s par lošijih prolaza. Nakon kruga od 7 km, ja sam se i dalje osjećao odlično, pa sam odlučio još jednom zaobići mjerač vremena i otrčati dodatni krug. Ako “maratonci trče počasni krug”, tada polumaratonci trebaju trčati dva počasna kruga. 🙂 Evo me u drugom počasnom krugu. I dalje se osjećam super. Sretan sam. Obzirom da u pripremama nisam imao ni jedan trening duži od 22 km, ovo mi je na neki način provjera za Ljubljanu. Gadno je kad te crv sumnje nagriza i kad razmišljaš, hoću li u Ljubljani i ove godine završiti samo s jednim krugom ili ću probati dva, pa početi hodati po Aleji grčeva. Uglavnom, završio sam i drugi krug. Stigao do iza ploče s oznakom 35 km i odšetao do okrijepe. Tijekom tih par zadnjih kilometara sam razmišljao da li da si priuštim još jedan krug. Ipak sam odlučio da nije potrebno. Znam da sam mogao otrčati i cijeli maraton. Osjećaj u nogama je bio dovoljno moćan. Nakon kratkog izležavanja na travi sam “zajašio” svoj bicikl i odvezao se kući. 🙂
Total time: 1:55:44
Avg HR: 136
Max HR: 169
Od 568. natjecatelja (od toga 7 DNF) završio sam 402., a 124. u svojoj kategoriji od 155. natjecatelja. Osim 874 natjecatelja u više kategorija (164 na 7km, 568 na 21,2 i 142 na 42,2), nastupilo je i 26 štafeta.
Vrijeme je bilo odlično, vedro i sunčano uz 12 stupnjeva Celzijusa.
Motivacija
… je neobično važna. Zanimljivo mi je kako sam nakon godinu dana ponovo dobio motivaciju za treniranje. Zanimljivo mi je da me je pokrenuo neuspjeh (u Poreču), a ne želja za nečim novim. Zanimljivo mi je i kojom se brzinom i lakoćom vraćam u trening. Kad smo kod zanimljivosti, sretan sam što sam ponovo počeo maštati i sanjariti.
Podjelit ću s vama jedan “wet dream”: Dok se Gelender ekipa vlaži na francusku masovku poznatu pod nazivom UTMB, ja sam zabrijao na (meni) novootkrivenu, crnu i kovrčavu Grkinju: Spartathlon. Utrka od Atene do Sparte od 250km s 1.200m uspona za samo 36 sati bez sna. Kada sam se probudio “jutro nakon” i stavio brojkice na papir, shvatio sam da još koju godinu mogu samo maštati o tome. Grkinja će ostati nedosanjani san (još neko vrijeme).
Shvaćajući da mi je Grkinja predaleko, svoje misli sam usmjerio prema jednoj Slovenki. Ne volim kad mi se ego petlja u životne planove i kad emocije rade buku od koje glava ne može razmišljati i donositi racionalne odluke. No, Slovenka se zove: Dvojni Ultra Triatlon. Ak´ je mogao (nekada) debeli Chura (istina je da ga je to koštalo kilograma), a kaj ne bi mogel i debeli Žohar. Baš me zanima, hoće li to i mene koštati kilograma, teško “nakosanih” vlastitim zubima. U ovom slučaju zlorabim Churu kao motivatora, ali mislim da mi je on bio i “okidač” za MoraviaMan. Nisam uspio ući u prvih 100 Hrvata koji su završili IronMan, ali mozda uđem u prvih 10 koji završe dvostruku distancu. U krajnjem slučaju, sanjarenje je dopušteno, a računam i na zaborav svojih čitatelja, odnosno, da ćete sve ovo zaboraviti do ljeta slijedeće godine (ukoliko zbog nečega odustanem od svojih snova).
Isto tako, htio bih doći na Janković Gump i prebaciti 100km u 12 sati. Nadam se da će uskoro objaviti datum održavanja i da ga neće mijenjati česće od žileta za brijanje. 🙂 I naravno, da se to neće kositi s mojim izuzetno bitnim životnim planovima.
Rezultati:
Rezultati
Rezultati polumaraton (.pdf)