Žohar is back!
… pa makar privremeno, kao zvijezda repatica. Došao je ostaviti svoj trag u Mrak kombinaciji 4, razdoblje u godini koje će opisati kao najromantičnije, razdoblje zbog kojeg mu se čini da je sve ostalo sanjanje, a da je ovo jedina prava budnost.
Neki cinik bi mogao reći, došao je osigurati ostanak u 2. ligi. Da i to bi bilo točno, no to je samo dio istine. To je onaj realistički dio, ali nikako dio cijele Žoharove subjektivne stvarnosti.
Ovo kolo ima dodatnu vrijednost, ne samo zbog +50% bodova ako se pojavim na jutarnjoj i večernoj utrci. Ovo je kolo koje testira izdržljivost, nonkomformizam, zaluđenost mrakom i šumom, fanatizam, a u tim riječima prepoznajem sebe.
Ovo je jutarnja Gelender liga! Ovo je prekid apstinencije duge 9 mjeseci. Moja skrivena i tiha maštanja postaju stvarnost. Budim se rano, nema opijenosti koja zna biti prisutna u jutrima kada idem raditi. Ustajem spremno i bez sumnji. Odlazim svojoj opojnoj ljubavnici, koja mi oduzima dah i udahnjuje život. Koja mi uzima energiju, a preplavljuje orgazmičkom radošću, ljepotom i opuštenošću. Spreman sam za tebe!
Dolazim na parking, portal za ulazak u katedralu duha, koji vodi na sveto mjesto na vrhu Medvednice, na sveti Gelender.
S radošću primam pozdrave starih znanaca, s radošću ih pozdravljam, sretan da ih ponovo vidim. Sretan upoznajem nove vjernike, nove ovisnike o ranojutarnjem zadovoljstvu, koji će u dan krenuti s prvom jutarnjom pobjedom, dok se njihovi sugrađani tek bude i po navici rade jutarnje rituale priprema za posao, na koji mnogi od njih nerado idu, puni grča, kojeg često nisu ni svjesni. Svjesnost bi bila još bolnija. Oni ne žele patiti i zato postoje rutina i navike.
Obožavatelji Gelendera dobijaju nagradu za svoj trud. Zadovoljstvo s kojim se vraćaju u svakodnevnicu će ih držati veliki dio dana, pa čak i one kojima će nakon ručka san dolaziti na oči, znat će da je to slatki postorgazmički san. Tek će rijetki znati što znači osmijeh na njihovim licima.
Davno sam došao do spoznaje da postižem bolje rezultate, ako se lagano zagrijem, pa makar to značilo 200 metara laganog trčanja. Zagrijavanje baš i nije popularno među Gelender trkačima, ali ne mogu suspregnuti svoju radost i iščekivanje te trčkaram po parkingu, očekujući start.
Start
Skupilo se mnogo trkača (52 grla). Već davno sam napisao da jGl prelazi u mainstream utrku. Ne žalim zbog toga, želim tu radost podijeliti s drugima. No, ulazak u Top 20 je sada za mene postao izazov, a nekada sam mogao uzeti 8. mjesto “just like that”. 🙂
Krenuli smo. Uzeo sam dobru poziciju, dovoljno da ne smetam bržima, a opet dovoljno da mi ne smetaju oni sporiji. Do staze 19 me je svega par trkača prestiglo, a nekolicinu sam ja prestigao. No, prije toga smo jedno vrijeme tapkali u mjestu ili uz tek lagano kretanje ulazili i prolazili prvim, uskim i strmim dijelom staze.
Unatoč svom veselju zbog utrke, uskoro se javlja osjećaj težine i tromosti. To me muči već neko vrijeme. Jedem za užitak, a ta se strategija ne poklapa sa sportskim ambicijama. U takvim trenutcima si mislim, od slijedećeg obroka ću pametnije, ali sada znam da je to još jedna moja iluzija.
Do Leusteka se gužva rasčistila, a nakon Gipsa smo Neven.ka i ja počeli s međusobnim pretjecanjima. Bilo je tri do četiri pretjecanja i stalna neizvjesnost kako će završiti. Kada sam mislio da sam ga se rješio, eto njega ponovo. On me dobija na usponima, a ja ga sustižem na ravnijim dijelovima. Obojicu je na kraju odrao Pena, kojeg sam pokušao finiširati na dijelu kod Zlatnog Medvjeda, ali je ranija prednost bila prevelika.
Staza ima neke nove elemente, srušena drveća na kratici prije prvog prelaska ceste, koja usporavaju kretanje.
Snijeg u gornjim dijelovima je otežavao kretanje, proklizavanja koja su usporavala i trošila snagu.
Unatoč uvjetima na stazi, osjećaju težine, hladnom vremenu i puno odjeće, uspio sam doći u vremenu ispod 50 minuta, što me je šokiralo, jer nisam očekivao da ću biti brži od 53 minute. Osim pozitivnog šoka, brzo se rodio i ponos na moj napredak te kalkulacije kako bi mogao na proljeće rušiti osobni rekord (46:42) iz rujna 2009. Uviđam da zimska baza i treninzi ipak daju rezultata. To mi daje dodatni motiv da nastavim trenirati. Još kad bih putem izgubio 10 kg… no, lakše će bogataši u carstvo nebesko…
Gelender nagrađuje moj trud divnim prizorom izlaska sunca, koji nisam slikao u tom trenutku, nego sam mislio da ću ga slikati negdje niže na stazi, potpuno zaboravljajući da je dolje magla, a u gradu sivilo. Zvijezde su iznad oblaka, sunce je iznad oblaka, oni su na nebu, baš kao što sam i ja bio u tim divnim trenucima.
Odlazim na posao. U tijelu gori vatra koja će potrajati do duboko u noć. A ovaj dan je samo pauza između dvije divne noći, između dvije divne noćne trke.
Tijelo je zadovoljno, duša je nahranjena!
Vidimo se u MRAKU!
Distance: 4.570 m
Time: 0:49:19
Avg pace: 10:48
Avg HR: 161
Max HR: 171
Blog:
Murinjo – 1-2-3-4 Izgubljeni
