X-duatlon zimska liga 13/14 – 2. kolo

Nov16
by Zohar on 16.11.2013 at 23:55
Posted In: Duathlon, Triathlon, X duathlon

Prvo trčanje
Prvo trčanje

Kao pravi gastarbajter, dolazim u Zagreb u petak navečer. Gotovo odmah počinjem pripremati svoju Corru za sutrašnju utrku. Skidam jajomlate (TM by Stršljen) i stavljam obične pedale. X duatlon je prekratka utrka da bi bilo koristi od njih (eggbeatera).

Nove gume
Osim pedala, promjenio sam i gume. Tijekom prošle sezone sam u više slučaja vidio da mi trenutne gume nisu najbolje rješenje za vrlo blatne ili snježne uvjete, te sam si priuštio nove gume za SM uvjete (SM -snow and mud, a ne sado-mazo). Naravno da sam prije toga pitao za savjete, pa sada zahvaljujem svojim savjetnicima. Odluka je pala na Schwalbe Black Shark Mud. Mali problem je bio u tome da sam uživo kupio samo jednu gumu, pa sam preko interneta morao kupiti i drugu. Kad sam kupovao drugu gumu, naveo sam puno ime i dimenziju, te dobio par ponuda. Naravno, odlučio sam se za jednu i kad je dostavljena, vidio sam da nije ista kao ona koju imam. Ova koju su mi dostavili je bila Schwalbe Black Shark Active. To je detalj koji nisam primjetio kod kupovine. Nisam mislio da proizvođač Schwalbe ima model koji se zove Black Shark i da postoje dvije podvarijante; mud i active. 🙁
Obzirom da su im ripne različitih dimenzija, postavio sam na FB, po meni normalno pitanje, koju je bolje postaviti na prednji kotač. Uglavnom, bolje je da ova s jačim ripnama (mud) ide naprijed.
Prvo što sam primjetio da su nekako nestabilnije na asfaltu i da cvile (valjda zato jer su nove). Drugo što sam primjetio je da bacaju puno šljunka po rami, pa ova stalno zvoni.

Kašnjenje na start
Na moju žalost, kasnio sam na start, a na sreću, organizator je imao razumijevanja te me pustio da kasnije startam i pritom je imao puno povjerenje u moje mjerenje vremena. Nakon što sam jedva našao mjesto za bicikl, opet ima puno natjecatelja, uplatio sam startninu. Val poskupljenja je zapljusnuo i XD ligu, startnina je 30 HRK. Nekako mi se čini da je prošle godine bilo 20 HRK.
Prije nastavka bi se htio “dotaknuti” i razloga za kašnjenje. Morao sam otkazati jednu stambenu štednju. Pretpostavio sam da bi 20 do 30 minuta trebalo biti dovoljno, no djelatnici banke je bilo potrebno 50 minuta za tu transakciju. Uz takvu brzinu, nije čudno da banke imaju visoke kamate (barem više nego u ovoj alpskoj zemlji gdje trenutno živim).

MTB na nasipu
MTB na nasipu

Trčanje
Sa zakašnjenjem od približno 9 minuta sam krenuo s u utrku s Borisom I., koji je također zakasnio. Nakon približno 1,5 km ga ostavljam i trčim sam. Nedostaje mi grupa za “ganjanje” na trčanju, a pogotovo kasnije na biciklu.
Time: 0:16:34

MTB
Kao što sam već napisao, nedostaje mi grupa za “ganjanje”. Počinjem prestizati sporije natjecatelje, no nemam nikoga za vožnju u smjenama. Kasnije mi sporiji natjecatelji smetaju na uzbrdicama (da, ona dva mala uspona 🙂 ). Razočarano svjedočim da nema jezerca u šumi, ali nema ni očekivanog blata. Nastavljam vožnju prema otoku, te dostižem sve više sporijih natjecatelja. Prije (na CX ligi u Beču) sam vidio kako je to smetati iz perspektive onog koji smeta, a sada spoznajem istu situaciju iz perspektive bržeg natjecatelja.
Slijedeća izjava će biti posebno čudna. Otkaz zadnje disk kočnice me je usporavao, a ne ubrzao, kao što bi se očekivalo. Kočenje sam morao odrađivati prednjom kočnicom, pa sam zbog toga morao ranije početi usporavati. Ulazak u tranziciju je zato bio sporiji i oprezniji.
Time: 0:26:58

Drugo trčanje
Drugo trčanje

Trčanje
Brzo prolazim kroz tranziciju u kojoj je bilo puno navijača. Nastavljam sa zadnjim trčanjem i ne štedim se za sutrašnji polumaraton. Nije XD liga svaki dan. 🙂
Time: 0:04:17

Total time: 0:47:49
Avg HR: 152
Max HR: 164

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati

2 Comments

12. zimska liga Lagvić – 2. kolo

Nov10
by Zohar on 10.11.2013 at 23:55
Posted In: League, Running

Prije starta
Prije starta

Nakon jučerašnjeg Zagrebačkog noćnog cenera za doručak će biti mala šumska poslastica – Lagvić po Mrcini. Ponovo nemam jasnu sliku što želim na današnjoj utrci. Hoću li ići polako i pametno ili isprobavati mogućnosti. Obzirom da sam jučer navečer išao dosta brzo za moje standarde, možda bi trebao pametno. Nije li život prekratak da bi se uvijek “furao” na pamet? Ako sam već izabrao Mrcinu, a ne cestu, jer je kraća, možda bi mogao probati koliko “ide” ove sezone.

Luna
Na današnju utrku sam poveo i Lunu, ono divno, nježno, smeđe biće koje stoji pored mene na četiri noge. Regulativa na ovoj utrci još uvijek ne pokriva trčanje u paru i ne postoji dogging kategorija, pa se izlažem riziku da budem diskvalificiran. Da bi smanjio mogućnost da Luna smeta drugim trkačima, prvih 500 do 700 metara sam ju držao na povodcu (hrv. lajni). Obzirom da je bila uzbuđena, vukla me neko vrijeme, te je Gordan Z. spomenuo da time stječem prednost, no kad je Luna stala da se olakša, svake prednosti je nestalo i morao sam nadoknađivati zaostatak. Nakon tog početka ju puštam s uzice i ona uglavnom trči pored mene. Ometanja drugih trkača nije bilo, nije im se “plela” pod nogama. Na “lanac” sam ju stavio ponovo kad je utrka završila, da se ne bi poslužila na okrijepi.

Žohar ispred Vece, Sljemenske kraljice
Žohar ispred Vece, Sljemenske kraljice

Od početka krećem prilično snažno, želeći Lunu što prije izvući iz gužve, a i Luna je bila nabrijana. Nakon što smo se odvojili od grupe, povremeno nas dostižu i prestižu brži trkači. Po slobodnoj procjeni prestigla su me trojica, četvorica. Nakon “Kraljičinog zdenca”, kada počinje uzbrdica, polako smanjujem razliku i dostižem Maika, koji je bio jedan od tih bržih trkača. Na “pravoj” Mrcini zajedno dostižemo grupicu od četiri trkača i prestižemo ih. U nekom trenutku mi Maik bježi iz vidokruga, no ponovo se srećemo na cesti, prije samog kraja. Ovaj puta sam išao putem koji nikada prije nisam koristio i stvarno je dobar. Možda je to razlog za popravljanje osobnog rekorda? U toj istoj završnici sam bio ispred Veronike, kao što vidite na slici. Koliko god da sam bio ispred nje na početku uspona, “poderala” me do vrha i prije završila.

Druženje u cilju
Druženje u cilju

Mrcina je off-road staza od 5,5km, s visinskom razlikom od 691metar odnosno s prosječnim nagibom od 12,5%. Na ovom kolu Lagvića je nastupilo 148 natjecatelja, od toga 71 na cesti i 77 na Mrcini. Ponosno javljam da sam stigao 14. od 77 natjecatelja i da sam popravio osobni rekord na toj stazi. 🙂
Posebno sam sretan, jer sam jučer imao napornu utrku, koja me očito nije “ubila”.
Motivacija za trčanjem i treniranjem općenito mi je vrlo jaka i baü uživam u tome. Dugo sam vam “cmizdrio” kako nemam motivaciju i kako je sve “blue” (tmurno), a sada se sve promjenilo.

Već sada se radujem slijedećem vikendu i X-duatlon zimskoj ligi u subotu i Starek polumaratonu u nedjelju. Naravno da ću oboje ići jako. Premlad sam ili preglup (štogod dođe prvo) da bi se šparao. Naravno da se na polumaratonu nadam vremenu oko 1:40, po mogućnosti par sekundi manje. 🙂

Total time: 0:48:14

Rezultati:
Rezultati

Raspis:
STARTA LAGVIĆ LIGA, ZA OSTALO BAŠ NAS BRIGA

Web:
Drugo kolo pa opet muško

1 Comment

Zagrebački noćni cener

Nov09
by Zohar on 09.11.2013 at 23:55
Posted In: Other, Running

Priča prije starta
Priča prije starta s Markom B.

Zagrebački noćni cener je ispunjenje mojih tajnih maštanja. Napokon u Zagrebu, u centru, po gradskim ulicama. Napokon noću i napokon cener, jer baš mi fali jedan cener u mom sportskom CV-u. 🙂
Na cijelu ovu poslasticu dolazi i kiša, ali ne neka lagana kišica, nego prava, ozbiljna, od koje su mi tenisice bile mokre i prije početka utrke.

Organizacija
Organizirati utrku sa 600 natjecatelja nije lako. Organizator kao da je čitao probleme koji su se dogodili na Vienna night run-u, pa je s podjelom čipova i startnih brojeva počeo nekoliko dana ranije. Ja sam u Zagreb stigao večer ranije, te sam bez problema uspio dogovoriti podizanje broja prije same utrke. Osvrt ne bi bio objektivan da ne spomenem i neugodne detalje. Jednostavno, nije bilo dovoljno šatora gdje su se natjecatelji mogli skloniti od kiše i da mogu ostaviti stvari na suhom. Svakako bih pohvalio finisher medalju, koja mi se jako sviđa i objavljivanje rezultata još istu večer. Startni broj se raspao tijekom utrke od kiše, a iskreno, baš se pitam koji je smisao startnog broja u doba kad se mjerenje obavlja elektronski. Ako to treba biti uspomena, tada mi se više sviđa da na tom papiru piše moje ime, naziv utrke, vrijeme održavanja.

Utrka
Kiša kao da je smanjila intenzitet prije starta, a nestrpljivi trkači su poticali organizatora da starta utrku glasnim “navijanjem” i odbrojavanjem, kao da dočekujemo Novu Godinu. Baš lijep osjećaj.
Prije utrke sam razmišljao kojim tempom bi mogao ići, hoće li ova utrka biti testiranje mogućnosti ili tek ugodna utrka uz čavrljanje. Shvatio sam da bi rado vidio koji tempo mogu držati na 10 kilometra, no kiša, voda na cesti i vrlo mokre tenisice su “poljuljale” tu odluku i prije starta sam odlučio da ću probati držati tempo od 5:00 min/km.
Taj tempo je odgovarao i Marku B. iz BK Dinamo, s kojim me zbližila gužva u šatoru. U utrku krećemo zajedno i prvi krug lagano prestižemo sporije trkaće. Naravno, filozofiram mu o mojoj trkačkoj strategiji, kako treba krenuti “rezervirano” pa kasnije ubrzati ako je tempo prespor. Gužva, lokve vode na kolniku i sumnja u strategiju vode do prolaznog vremena u prvom krugu, koje mi se činilo sporijim od očekivanja, pa u drugom krugu ubrzavamo da nadoknadimo zaostatak.

Noćni, kišni cener
Noćni, kišni cener; Dejan I. prati moj tempo

Prvi krug smo otrčali za 8:25, no svaki slijedeći je bio oko 7:45 i manje. Sada mi je malo žao što sam “žrtvovao” 40 sekundi u prvom krugu. Negdje u trećem ili četvrtom krugu nam se priključuje Dejan I. Jednostavno je pitao koji tempo držimo i kako mu je to odgovaralo, pitao je da nam se pridruži. Tempo je ostao stabilan skoro do samog kraja, kada sam ubrzao. Dejan je to pratio, Marku je bilo prebrzo, pa dolazi s par desetaka sekundi zakašnjenja.

Ako ukupno vrijeme podijelim s deklariranih 10km, dobijam prosjek od 4:40 min/km. Garmin je izmjerio 5 krugova po 1,72km, a zadnji je nešto kraći, što iznosi 10,29km. Garmin je nepouzdan, ali kad se izmjerena duljina poklapa u svih 5 krugova, onda je i moja sumnjičavost manja. Rekao bih da je organizator pogriješio za 50 metara u svakom krugu. S novom duljinom (10,29km) prosječni tempo bi bio 4:32 min/km, što me čini vrlo sretnim. Nisam mislio da mogu držati taj tempo svih 10 kilometara.
Ovo me potiće da počnem maštati o ispunjenju trkačkog cilja za ovu godinu, a to je polumaraton za manje od 1:40:00. Prilika će biti u Zagrebu, na Jarunu za tjedan dana.
I to nije sve, uskoro bi mogao objaviti još jedan tekst o motivaciji. 🙂
Trebam li na kraju spomenuti da mi kiša nije smetala, da mi nije bilo hladno kad smo krenuli, da sam uživao cijelim tijelom?

Total time: 0:46:33

Rezultati:
Rezultati

Web:
Cener, naša prva utrka

5 Comments

Volkswagen 18. Ljubljanski maraton

Oct27
by Zohar on 27.10.2013 at 23:55
Posted In: Marathon, Running

Domagoj i Žohar u cilju
Domagoj i Žohar u cilju

Nakon mnogo sumnji, prošli vikend sam shvatio da ću moći otrčati cijeli maraton u Ljubljani, a ne samo pola. To me ispunilo radošću. Prošle godine sam skratio i izašao na pola, ove godine sam prijavio cijeli, no pad motivacije je i to doveo u pitanje, a onda je došlo do “fijaska u Poreču” i to me je pokrenulo. Relativno brzo sam se vratio u formu i sa samo jednim treningom preko 22km i to tjedan dana prije maratona, sam uspješno pretrčao svih 42,2km i to u očekivanom vremenu. Zadao sam si da maraton otrčim u tempu od 5:30 min/km i da imam koju dodatnu minutu za okrijepe. Dakle, očekivano vrijeme je bilo između 3:50 i 3:55.

U Ljubljanu sam došao dovoljno rano, podigao sam startni broj i sve što ide uz to, a u Ljubljani je to već tradicionalno dobra majica i odlična sportska torba. Nakon toga sam otišao do “expo-a”, no nisam našao nikakve zanimljive tenisice. Dešavalo mi se prijašnjih godina da sam zbog shoppinga dolazio na start u zadnjim minutama. Zapravo bi mi dobro došle nove tenisice.
Na izlasku iz paviljona sam sreo ekipu iz TK 3MAX. Uz lagano čavrljanje i upoznavanje, dogovorio sam s Domagojem S. D. da ćemo se probati naći u 3. bloku i zajedno odraditi utrku. Nakon toga se jedno vrijeme smrzavam u gradu tražeći poznate ljude. U ugodnom društvu provodim vrijeme do samoga starta i odlazim u svoj blok. Par minuta prije starta ipak nalazim Domagoja i sada sam siguran da ću imati s kime pričati slijedećih skoro 4 sata. 🙂

Utrka
Meni je utrka u Ljubljani jako draga i lijepa. Koliko god da ima trkača, moglo se trčati od početka. Atmosfera uz stazu je odlična, čak i kada se izađe iz grada. Navijaju i ljudi u stambenim naseljima.
Od početka se namećem i diktiram tempo. Domagoj bi protegnuo noge, no ja ga često upozoravam da uspori i da se drži plana.
U prvih 30 km, oscilacije su bile male, par sekundi iznad ili ispod predviđenog tempa od 5:30 min/km. Uz ugodnu priču, vrijeme i kilometri brzo prolaze.
Nakon prolaska 30.-og km, moj partner počinje osjećati umor. Iskreno, i ja sam osjetio da je iza nas već puno kilometara, ali nisam spuštao tempo, nego samo bodrio svog partnera. Nakon 33. km partner je ozbiljno umoran, pa smanjujem tempo, koji ide prema 5:45 min/km, a do 37. km pada do 6:00 min/km.
Iza table koja označuje 37. km, Domagoj mi još jednom kaže da mora prohodati, te ga ovaj puta ne forsiram. Vjerojatno moje riječi više neće pomoći. Odlučujem nastaviti sam i probati ostati u svojim zacrtanim granicama. Na odlasku mu dobacujem: “Još uvijek stigneš ispod 4 sata.”
Nakon rastanka ubrzavam, pa zadnjih 5 km trčim u tempu 5:16 min/km. Stižem unutar planiranog vremena i zbog toga sam sretan. U cilju s radoznalošću čekam svoj partnera. Užasno me zanimalo koliko je jaka bila ta kriza. Jel se uspio izvući i ponovo potrčati ili je više hodao? Domagoj stiže 5 minuta kasnije, 20-ak sekundi prije punih 4 sata utrke. Uspio se oporaviti i nastaviti utrku. Kaže da ga je motivirala moja rečenica na odlasku i stigao je ispod 4 sata. Čestitamo si. Uspio je otrčati prvi maraton ispod četiri sata. To smatram velikim uspjehom. S ponosom uzimamo finisher majicu. Sjećam se koliko sam tu majicu želio kao mlad trkač i kako sam bio sretan kad sam “osvojio” svoju prvu majicu “ZA MENOJ JE 42 KM TEKA NA LJUBLJANSKEM MARATONU“.

Utrka je odlično organizirana i dalo bi se puno učiti od organizatora. Jedina mana je čekanje od dva dana na objavu rezultata.

Total time: 3:54:10
Avg HR: 176 – Garmin opet ima problema
Max HR: 249 – Garmin opet ima problema

Garmin 310XT – trebalo mu je više od pola sata da se locira, a tijekom utrke mi je počeo pokazivati nemoguće vrijednosti pulsa. Nisam zadovoljan i nije bog zna kako vrijedan (osim što previše košta), ali bez njega bi bilo puno dosadnije. Ovo je “kao” model za triatlon, što znači da bi se trebao koristiti i u vodi, no moj prvi sat to očito nije znao, pa je prestao raditi nakon prvog plivanja. U odnosu na staru 305-icu, tehnološki napredak je stvarno mali iz perspektive korisnika. 🙁

Rezultati:
Rezultati

Web:
Lublana ni bulana

8 Comments

Internationaler Wiener Herbstmarathon des LCC-Wien 2013

Oct20
by Zohar on 20.10.2013 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Prater - Hauptallee s novim oznakama kilometara
Prater – Hauptallee s novim oznakama kilometara

Svaki normalni trkač, a pogotovo trener trčanja bi me pitao: “Je´ si de bil prošli vikend?”
Ja bih, onako skromno, u svom stilu odgovorio: “Da, naravno. :)”
Nakon zagrebačkog polumaratona prošle nedjelje, ovu nedjelju “odrađujem” Herbst(halb)marathon odnosno jesenski polumaraton u organizaciji LCC Wien. Već sam spomenuo da me LCC Wien jako podsjeća na zagrebački AK Sljeme. Možda sam pristran, ali nije ni to najveći grijeh.
Dva polumaratona u dva vikenda nisu ništa strašno, no to je samo “predigra” za ljubljanski maraton. Za razliku od zagrebačkog polumaratona, koji sam odradio u relativno visokom tempu, ovaj jesenski sam obećao sam sebi da ću odraditi disciplinirano, točno u zadanim okvirima, “jer ja to mogu”. 🙂 Cilj mi je bio odraditi polumaraton u tempu 5:30 min/km i dodati još koji kilometar, čisto da “ispipam” spremnost za Ljubljanu. Na ovu temu ću se još vratiti, a sada malo o organizaciji (opet).

Organizacija
Velika promjena u odnosu na ostale LCC-ove polumaratone je činjenica da više start i cilj nisu na Hauptallee na Prateru, nego na stadionu koji je udaljen stotinjak metara. Koliko sam uspio pročitati, to će tako biti i na seriji zimskih polumaratona, kada će to biti bitno da se ne smrzavamo na vjetrometini do početka utrke, nego da možemo biti u toplom. I dalje se trče tri kruga od 7km i nešto metara i svaki krug se prolazi kroz stadion po atletskoj stazi. Osim stadiona, sada je i razglas punoooo bolji, a posebno atmosfera. Zbilja je “cool” biti na stadionu, na atletskoj stazi i čekati start, a oko tebe puno trkača i sve odzvanja. Podizanje brojeva je bilo “otvoreno” i par dana ranije, a goodie bag je bio bogatiji nego inaće. U vrečici je osim sponzorskih tiskovina bila i mala boca (0,33l) pive 🙂 🙂 energetski napitak, mali shoot red bulla, nekakvi slatkiši. Startni broj je imao ispisano ime sudionika. Nekako mi je to uvijek drago vidjeti. 🙂
Okrijepe su na stazi također bile bogate. Osim vode, bilo je toplog čaja, nekakvog “instant” soka, ali i Red Bull napitaka. Prema tom piću sam imao predrasude, pa sam odlučio da ga probam i vidim kako će utjecati na moje tijelo. Ne znam kako pravilno izraziti svoje mišljenje, no, sretan sam, a i razočaran u isto vrijeme, jer nisam osjetio nikakav utjecaj, a popio sam ga dosta i na utrci i poslije. Nikakav “speed” ili nabrijanost koja bi doprinjela izvedbi na stazi.

21,1
Kao što sam si obećao, utrku sam odradio vrlo disciplinirano. Bilo je težnji da opet vidim mogu li brže, ali sam se odupro takvim željama. Obećao sam si par dodatnih kilometara, ako budem dobar. 🙂 Dan je bio predivan, sunčan, ugodno svijež (spominju se 12 do 14 stupnjeva Celzijusa), prepun divnih jesenskih boja.
Kilometri su brzo prolazili ispod mojih nogu, a osjećaj svježine i snage je bio stalno prisutan. Bio sam sretan, sve je bilo prekrasno. Ulazim i treći puta na stadion i curica mi vješa finisher medalju oko vrata.

35
No, tu nije kraj. Imao sam “podmukli” plan. Bio sam dobar i morao sam ispuniti obećanje o par dodatnih kilometara. Krenuo sam u još jedan krug s maratoncima. Na okrijepnim stanicama sam se i dalje “trpao”, ovaj puta je to besplatno. 😉 Bahato zadržavanje na okrijepama je rezultiralo s par lošijih prolaza. Nakon kruga od 7 km, ja sam se i dalje osjećao odlično, pa sam odlučio još jednom zaobići mjerač vremena i otrčati dodatni krug. Ako “maratonci trče počasni krug”, tada polumaratonci trebaju trčati dva počasna kruga. 🙂 Evo me u drugom počasnom krugu. I dalje se osjećam super. Sretan sam. Obzirom da u pripremama nisam imao ni jedan trening duži od 22 km, ovo mi je na neki način provjera za Ljubljanu. Gadno je kad te crv sumnje nagriza i kad razmišljaš, hoću li u Ljubljani i ove godine završiti samo s jednim krugom ili ću probati dva, pa početi hodati po Aleji grčeva. Uglavnom, završio sam i drugi krug. Stigao do iza ploče s oznakom 35 km i odšetao do okrijepe. Tijekom tih par zadnjih kilometara sam razmišljao da li da si priuštim još jedan krug. Ipak sam odlučio da nije potrebno. Znam da sam mogao otrčati i cijeli maraton. Osjećaj u nogama je bio dovoljno moćan. Nakon kratkog izležavanja na travi sam “zajašio” svoj bicikl i odvezao se kući. 🙂

Total time: 1:55:44
Avg HR: 136
Max HR: 169

Od 568. natjecatelja (od toga 7 DNF) završio sam 402., a 124. u svojoj kategoriji od 155. natjecatelja. Osim 874 natjecatelja u više kategorija (164 na 7km, 568 na 21,2 i 142 na 42,2), nastupilo je i 26 štafeta.
Vrijeme je bilo odlično, vedro i sunčano uz 12 stupnjeva Celzijusa.

Motivacija
… je neobično važna. Zanimljivo mi je kako sam nakon godinu dana ponovo dobio motivaciju za treniranje. Zanimljivo mi je da me je pokrenuo neuspjeh (u Poreču), a ne želja za nečim novim. Zanimljivo mi je i kojom se brzinom i lakoćom vraćam u trening. Kad smo kod zanimljivosti, sretan sam što sam ponovo počeo maštati i sanjariti.
Podjelit ću s vama jedan “wet dream”: Dok se Gelender ekipa vlaži na francusku masovku poznatu pod nazivom UTMB, ja sam zabrijao na (meni) novootkrivenu, crnu i kovrčavu Grkinju: Spartathlon. Utrka od Atene do Sparte od 250km s 1.200m uspona za samo 36 sati bez sna. Kada sam se probudio “jutro nakon” i stavio brojkice na papir, shvatio sam da još koju godinu mogu samo maštati o tome. Grkinja će ostati nedosanjani san (još neko vrijeme).
Shvaćajući da mi je Grkinja predaleko, svoje misli sam usmjerio prema jednoj Slovenki. Ne volim kad mi se ego petlja u životne planove i kad emocije rade buku od koje glava ne može razmišljati i donositi racionalne odluke. No, Slovenka se zove: Dvojni Ultra Triatlon. Ak´ je mogao (nekada) debeli Chura (istina je da ga je to koštalo kilograma), a kaj ne bi mogel i debeli Žohar. Baš me zanima, hoće li to i mene koštati kilograma, teško “nakosanih” vlastitim zubima. U ovom slučaju zlorabim Churu kao motivatora, ali mislim da mi je on bio i “okidač” za MoraviaMan. Nisam uspio ući u prvih 100 Hrvata koji su završili IronMan, ali mozda uđem u prvih 10 koji završe dvostruku distancu. U krajnjem slučaju, sanjarenje je dopušteno, a računam i na zaborav svojih čitatelja, odnosno, da ćete sve ovo zaboraviti do ljeta slijedeće godine (ukoliko zbog nečega odustanem od svojih snova).
Isto tako, htio bih doći na Janković Gump i prebaciti 100km u 12 sati. Nadam se da će uskoro objaviti datum održavanja i da ga neće mijenjati česće od žileta za brijanje. 🙂 I naravno, da se to neće kositi s mojim izuzetno bitnim životnim planovima.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati polumaraton (.pdf)

4 Comments