Kakav motha’ fuckin’ Medotrek!!!
\nKakav rje\u010dnik, profesore!!!
\nKako dobro, inteligentno i perfidno postavljena staza!!!
\nPe\u0107ot i Sablja \u201eodradili\u201c svoj \u0161esti ultra trek na Medvednici!!!
\nJelena kona\u010dno negdje pobijedila!!!
\nKakvo savr\u0161eno vrijeme!!!
\n\u0160to ka\u017ee moj kolega Nenad M., koji je u subotu skinuo svoj trekerski junf, po fotkama i sretnim licima najbolje se vidi koliko je bilo dobro!!!
\nZa\u0161to onda \u201esamo\u201c tek ne\u0161to vi\u0161e od 200 ljudi? Odakle to \u201eprokletstvo\u201c Medvednice? \ud83d\ude00 Various reasons, my friends, various reasons\u2026 (hrvatski: verijs rizns, maj frends, verijs rizns\u2026) Zima je i mnogi ba\u0161 nisu u treking modu. Zagrep\u010danima Medvednica nije toliko atraktivna jer su svi bili gore puno puta i misle da su sve pro\u0161li. Nezagrep\u010danima je jo\u0161 manje atraktivna, \u0161ta, neko tamo pitomo brdo kraj Zagreba, a s druge je strane vjerojatno najte\u017ea za orijentaciju jer ima mali milijun puteva koji jesu ili nisu na karti i ultra je uvijek turbo brutalna, tako da oni koji nisu odavde, osim ako su orijentacijski stru\u010dnjaci poput Andra\u017ea ili konjine poput Brajkovi\u0107a, nemaju previ\u0161e \u0161anse ne za pobjedu, nego zavr\u0161iti utrku. Meni je Medo oduvijek najdra\u017ei trek, adrenalin me jo\u0161 uvijek puca na najja\u010de i samo bih o tome pri\u010dao i sad \u0107u napisat’ 17 stranica…
\nJo\u0161 jednom je Cim \u0160im-un, u jednoj osobi Veliki i Dragi Vo\u017ed treking pokreta u Hrvata i \u0161ire, pogodio u sridu sa score (skor) forom na Medvednici. Naime, taj sustav, pa\u010de i sistem, a Boga mi i koncept, svako trekali\u0161te, pogotovo ovako razvedeno kao \u0161to Medvednica jest, odr\u017eava uvijek novim i svje\u017eim jer su kombinacije doslovno bezbrojne. Ako mislite da pretjerujem, pitajte nekog matemati\u010dara da iskombinira, permutira ili kako li se sve zovu i ne zovu te matemati\u010dke izmi\u0161ljotine, maksimalan broj kombinacija skupljanja kontrola pa \u0107ete vidjeti da se njihov broj mjeri u milijardama, bilijunima, a mo\u017eda i trilijunima. No, kad je broj kombinacija tolik, onda se mnogima dogodi da prekombiniraju (prekombinuju) i onda dolazi do problema, nedostatka obaveznih to\u010daka, odustajanja, DNF-ova\u2026
\nNa po\u010detku, iako je gore ve\u0107 hrpa baljezganja, moram re\u0107i dvije stvari, pri \u010demu one nisu zvezda zvezda. Prvo: ovi linearni izvje\u0161taji s utrka jo\u0161 odavno dojadi\u0161e: a) Bogu, b) ljudima, c) dr. Radi\u0107u, no skriboman u du\u0161i i srcu poput mene mora ovo staviti na \u201epapir\u201c jerbo pam\u0107enje u mojim godinama rapidno kopni, a \u017eelim se za koju godinu sje\u0107ati \u0161to sam sve na utrci pri\u0161ao i s kim, iiiiiiii drugo: ve\u0107 je iz gornjih redaka vidljivo moje odu\u0161evljenje utrkom, ali ono ne proizlazi iz zadovoljstva plasmanom, nego prenosim ono \u0161to sam osje\u0107ao za vrijeme utrke.
\nIli prije utrke? Kad sam u \u010detvrtak nave\u010der saznao da je karta objavljena, rekoh da ne znam \u0161ta je gore: smisliti idealnu trasu neposredno prije utrke u jebenom cajtnotu s pedeset ljudi na le\u0111ima kao 2010. ili no\u0107 s \u010devrtka na petak provesti nad kartom kemijaju\u0107i oko \u0161esnaest razli\u010ditih pretumbacija, a petak, umjesto odmora, provesti tra\u017ee\u0107i nepoznate lokalitete s karte po brdu. Tako smo Mario K. i ja najprije \u010dekirali Ravno (ko mu da ime da mu mamu) \u2013 pun pogodak! te pola puta izme\u0111u skloni\u0161ta Mrzlak na stazi 1M i Zavurta \u2013 totalni proma\u0161aj! Za vrijeme te lagane \u0161etnjice, na svakoj sam se uzbrdici osje\u0107ao prili\u010dno jadno, satran Mrak kombinacijom (pogotovo onim duplim kolom od kojeg me jo\u0161 listovi bole-\u010da\u010da ga zakarto ko to izmisli!), misle\u0107i \u0161ta \u0107e tek biti sutra kad krene utrka. Apsolutna \u0161iza dr\u017eala me cijeli dan, a onda je, kad sam finalizirao put, potpuno i\u0161\u010deznula, tako da sam spavao k’o beba, vjerojatno podsvjesno predosje\u0107aju\u0107i da \u0107e sve biti ej ou kej! Sjutradan je izostala i nervoza prije utrke, \u010dak sam nekoliko sekundi na start i zakasnio\u2026 Ina\u010de, ultimativni \u0161ampioni Bojan i Andra\u017e, otac i sin, \u0161eretski i kulerski dolaze tek nekoliko minuta prije no \u0161to je utrka krenula. Sinko ka\u017ee da do tri ujutro nije zaspao zbog bojazni da mu stari ne popali kartu i otkrije redoslijed kojim \u0107e obilaziti kontrole, a tata veli da \u0107e on ionako skupljati sve jer je to najjednostavnije\u2026
\nOnda je krenulo, ne\u0161to se pomaklo, Belan je okupija \u0110avole\u2026 Ne, ipak nije to! Dosta \u010dudan trekerski start. Ono \u0161to je uobi\u010dajeno je da se neki odmah sa starta sjure k’o konji, a drugi krenu lagano, do\u010dim je pretty much i vrlo neuobi\u010dajeno \u0161to su se svi razbje\u017eali u raznim smjerovima, jedni niz Bijeli spust ili ispod \u017eice prema \u0160umarevu grobu ili Danjki, drugi prema sjeveru niz staru sljemensku \u017ei\u010daru, tre\u0107i prema Brestovcu i Ceru, a \u010detvrti, peti i \u0161esti tko zna kad i tko zna gdje\u2026 \u201eMoja\u201c grupa, koju odmah na po\u010detku obavje\u0161tavam da se \u201eborimo\u201c za \u010detvrto mjesto jer \u0107e ispred nas sigurno biti Andra\u017e, Lino i Bojan, spu\u0161ta se ispod sidra, obrnutim KoloTure-om po snijegu, stepenicama do ceste, cestom do Grofice i dalje makadamom. Bojan nam bje\u017ei, a grupacija SAJCK(O) (\u010ditaj: sajkou \u2013 Sablja, Alen, Jazz, Carin, Kiki) gonja ga na spustu prema \u0160umarevu grobu, gdje susti\u017eemo Anu P. jer su ultra narodne herojke krenule pet minuta ranije, koja prije mosti\u0107a ostavlja ruksak budu\u0107i da je \u0160umarev grob slijepa ulica (osim za Bojana). Prolaze\u0107i pored Ane, dobacim joj da \u0107emo joj ruksak baciti u potok, a ona \u0107e: \u201e\u0160ivak, ne\u0107u ti ni\u0161ta re\u0107i jer te Bog ve\u0107 dovoljno kaznio!\u201c \ud83d\ude00
\nOdavde Bojan odlazi u nepoznatom smjeru, a SAJCK-o prema Donjem Mrzljaku, dok ja glasno tugujem za to\u010dkom 50 na kri\u017eanju potoka desetak minuta ispod nas, za koju je lobirao i Sablja i na kojoj sam bio dva dana ranije u sklopu prou\u010davanja staza za Mrak kombu, ali je se odri\u010dem ne \u017eele\u0107i dovesti u pitanje zavr\u0161etak utrke u limitu. Jo\u0161 se nisam zagrijao i dosta mi je glupe nizbrdice, ali ubrzo prestajem o njoj razmi\u0161ljati jerbo mi misli po\u010dinje zaokupljati prva obavezna ultra to\u010dka, koju je \u0160imun postavio na lova\u010dku \u010deku ispod staze do koje vodi okomita pogibeljna nizbrdica, zbog \u010dega ga, uobi\u010dajeno, psujemo\u2026 Unaprijed \u017eale\u0107i one koji su odabrali obrnuti krug i koji \u0107e se ovdje na\u0107i po mraku, nekako se spu\u0161tamo do kontrole i vra\u0107amo na stazu, a tada iz na\u0161e male skupine otpada C(arin) jer je nakratko krenuo svojim putem pa SAJK-o kre\u0107e prema Gorskom zrcalu, krate\u0107i serpentine. Iako je vrh Ravno sa suprotnog brda izgledao jaaaako daleko, od Gorskog do kote 550 (druga obavezna), iako na divljaka, treba nam manje od 15 minuta, ukupno sat vremena od starta, a budu\u0107i da je to 25 minuta bolje od mojih projekcija, definitivno se odlu\u010dujemo pokupiti najvredniju neobaveznu kontrolu na Maloj \u010dre\u0161nji, koja nam nosi 120 minuta bonusa. S Ravnog izlazimo na makadam za Gor\u0161\u010dicu, s njega se skidamo po stazi koje o\u010dito nema na karti jer izlazimo na 1M tamo gdje ne bismo trebali, ali prepoznajemo gdje smo pa nas Sablja suvereno vodi do kontrole. Slijedi povratak po hrptu do skretanja za Kulmericu, a tamo susre\u0107emo prve ultra\u0161e koji su odabrali malo druga\u010diji start (prvo Zagorje pa natrag gore), a uvjerljivo ih predvodi nabrijana Zagorka, a za njom Vukeli\u0107, Vlaini\u0107, Pajo, Benovi\u0107, Paula, Pand\u017ea, Androi\u0107, Bojan\u2026 Kona\u010dno prvi put dolazim do te famozne \u201epartizanske\u201c \u010deke (\u0160imun, je.ote \u010detvrti kat!!!) i tre\u0107e obavezne to\u010dke, gdje se krajcamo s kne\u017eijsko-durmitorskim vitezom Kre\u0161imirom, a onda stvar u svoje ruke uzima Stru\u010dnjak Noina SabljArka, koji nas instinktom psa traga\u010da i iskusnim laganim trkom od 6:15\/km (koji Alen i ja iza njega opona\u0161amo) vodi kroz ograde, poto\u010di\u0107e, \u0161umice i mosti\u0107e do ulaza u PP Medvednica sa Zagorske strane (Pila). Majke mi ako sam ja za to vrijeme znao gdje sam \ud83d\ude00 Slijedi kratak uspon po markaciji, odvajanje za rampu koja nosi 70 nagradnih minuta te spust na makadam i njime uzbrdo prema kamenolomu. Iznena\u0111uje me \u0161to nakon vi\u0161e od tri sata i dalje lagano tr\u010dim \u010dak i uzbrdo i samo \u010dekam kad \u0107e ta kriza i jad \u0161to vreba na ultrama. Vrijeme je savr\u0161eno, taman malo iznad nule pa je zemlja stvrdnuta i nema blata, a nije potrebno ni puno robe (samo majica s dugim rukavima i tajice, rukavice i kapa su, naravno, for sisiz end wusiz) niti puno teku\u0107ine. S kamenoloma se prili\u010dno strmo, ali puno bla\u017ee od UPRI dionice, di\u017eemo prema Pisanoj bukvi i stazi 49. Tu zadnji put vidim Alena, Sablja zaostaje, a Jazz je dovoljno blizu da mu se izdaleka derem kuda treba skrenuti, no i njega ostavljam poslije prelaska makadama za Markov travnik\/O\u0161tricu. Do kri\u017eanja staza 49 i 41, \u010detvrte obavezne, znakovite G to\u010dke, jezdim sam pa dalje do Krumpiri\u0161ta, gdje grije\u0161im i zavr\u0161avam dvjesto metara iznad podno\u017eja Crvenog spusta i staze 41, no nisam ni najmanje ljut na svoju poslovi\u010dnu glupost jer se osje\u0107am kao da je utrka tek po\u010dela i debelo sam ispod projiciranog vremena na tom dijelu staze. Oko to\u010dke 3 (donja stanica \u017ei\u010dare \u0161to zavr\u0161ava na Vidikovcu) i kasnije, dok tr\u010dim stazom 41, susre\u0107em hrpu dobro raspolo\u017eenih planinara i bio bih ljubomoran na njihov lagani tempo da mi ne ide tako lagano, \u0161to mi je i dalje turbo \u010dudno jer se dan polako bli\u017ei kraju. Na Bistranskom sedlu se mimoilazim s biciklistima Vukodlakom i Berom, odakle kre\u0107em prema raspelu na stazi za Bistru, to\u010dki kojoj se nisam nadao, a nosi 80 minuta bonusa. Vra\u0107aju\u0107i se s nje, primje\u0107ujem da nije potrebno i\u0107i opet na sedlo, ve\u0107 kratim na sam hrbat Medvednice prema Osrenki (peta obavezna to\u010dka), gdje ponovo lovim Sablju i otkud zajedno nastavljamo prema koti 707 kod Risnjaka, usput susrev\u0161i Ivku i Torbu. Kod kote 707, hrpa planinara dolazi iz rupe i Pa\u0161erovog prevjesa (e, crni \u0160imune \ud83d\ude00 ) i to\u010dno se sje\u0107am da je 4:51 jer im govorim da imaju jo\u0161 39 minuta do limita. U domu ubadamo mineralku i nastavljamo devetkom prema Zavurtu (\u0161esta obavezna). Po\u017eurujem Sablju ne bismo li se u Veliki potok spustili za dana, no mrkli nas mrak hvata ba\u0161 kad smo se sa Zavurta vratili na devetku. Sad vidim da je bolje da smo se vratili istim putem do makadama ispod Risnjaka i otamo zapi\u010dili na Mrzlak, no onda ne bismo do\u017eivjeli poto\u010dku avanturu. Sam silazak u kanjon i nije tako stra\u0161an, ali dolje nismo bili sigurni na koju stranu da krenemo jer je djelovalo kao da je to neki manji potok koji \u0107e se uliti u Veliki, a opet, dovoljno je velik da bude na karti, no nema ga, a i sam teren sugerira da smo u pravom potoku. Nakon kratkog vije\u0107anja ho\u0107emo li nizvodno, uzvodno ili direktno uzbrdo prema stazi 50, kre\u0107emo uzvodno. \u010cak smo i stazu prona\u0161li, no uspio sam Sablju uvjeriti da se vratimo u potok, iako je to, izgleda bila ona staza koju trebamo, dakle, potez za notes! Potok je polako, zbog granja i stijena, postajao sve te\u017ee prohodan, no nije nam bilo druge, nego nastaviti, sve dok Sablja opet iznad potoka nije ugledao stazu, no ja sam tvrdoglavo nastavio. Fora mi je scena gdje mi Sablja sa staze najavljuje da je ispred mene slap, a ja, idiot, umjesto da se s njim \u0161e\u0107em po stazi, ispenjavam slapove. Naravno, noge su mi potpuno mokre, no uskoro smo obojica na stazi kod lova\u010dke \u010deke, odakle kre\u0107e brutalni uspon prema jedanaestici i jo\u0161 brutalnije kra\u0107enje na 1M i samo skloni\u0161te Mrzlak (sedma obavezna to\u010dka). Vrijeme i nije toliko lo\u0161e \u2013 53 minute, nasuprot zami\u0161ljenih 45. Kod mene i dalje nema znakova krize, na Brebaku (osma i zadnja ultra obavezna to\u010dka) smo in no time za to\u010dno \u0161est i pol sati. Dok Sablju nagovaram da se spustimo u potok na ra\u010dvanje staza 55 i 55a i 60 nagradnih minuta upravo iz te rupe dolazi Benovi\u0107 i ubrzo iza njega Pajkan. Vidim ja, a vide i oni da ne\u0107e sti\u0107i obi\u0107i preostale tri obavezne ter odustaju od Zavurta i sti\u017eu u cilj to\u010dno u 8 i 30 za top 10! Bravo!
\nTu se opet rastajem sa Sabljonijem. On \u0107e prema Ceru, ja direktno u potok pa stazicom prema ra\u010dvanju potoka i kontroli koja nosi 60 minuta. Taman kad su mi se noge malo osu\u0161ile, opet gazim po potoku i opet sam mokar, al \u0161to bi reko Osmi\u0107 Edo, ko ga .ebe, nou sikiriki, sikiriki, nou, nou, 7 sati je i sitno, a ja se dokopao 60 minuta bonusa i onda…
\nEeeeeeeeee, onda je po\u010delo… Jo\u0161 od kamenoloma u Kraljevom Vrhu pa sve do Brebaka pitah se kako to da mi je tako lagano, \u0161vercam li se ja mo\u017eda, jesam li mo\u017eda trebao br\u017ee… No, kad je po\u010deo legendarni sljemenski Put u nebo, koji definitivno spada u kategoriju zagorskog \u201eUPRI\u201c, onda sam dobio ono po \u0161to dolazi i za \u0161to se trka svaka mazohisti\u010dka lujka iz ekipe \u201ealways ultra\u201c, samo za taaaaaaaaaaj osje\u0107aaaaaaaaaaj, a to je onaj potpuni raspad sistema, totalna nemo\u0107, ono \u0161to je Babi\u0107 nazvao pla\u010dipi\u010dkastost, ako se dobro sje\u0107am, tako ne\u0161to… Bo\u017ee mili, kraja mu nema, staza satkana od prirodnih stepenica koje \u010dini korijenje okolnih stabala. U jednom trenutku krajnje nemo\u0107i okre\u0107em se prema osvjetljenom gradu da bih kao u\u017eivao u neprocjenjivom pogledu, a u stvari, pogled mi je samo izgovor da se odmorim nekoliko sekundi. Nakon tih petnaest prestra\u0161nih minuta u bakica modu, \u010dak lagano tr\u010dkaram po platou i po onim uskim stazicama 55-ice, kona\u010dno sje\u010dem makadam i kre\u0107em u podno\u017eje, za mene u ovom stanju, ba\u0161 pravog diva \u2013 Cera! Taj je direktni uspon na divljaka prestra\u0161an kad si svje\u017e ako ide\u0161 punom snagom, a ovo… Na tom mjestu sam bio na duplom kolu Mrak kombe prije dvije godine kad sam Dejvu rekao da sam ve\u0107 mrtav, a jo\u0161 se na Cer moramo penjati, ali to nije bilo ni pribli\u017eno stanje sli\u010dno ovom. Uglavnom, te\u0161ko je to, \u010dak i nemogu\u0107e opisati, paklenih 10 minuta na -2 Celzijanera. Buljim samo pred sebe, korak po korak, ne usu\u0111ujem se pogledati gore jer su obrisi kraja ovog uspona predaleko. Pred kraj uspona ugledam lampu, znam da to mo\u017ee biti jedino Sablja, ali svejedno pitam. On odlazi i vi\u010de \u201eUpriiiii!\u201c, a ja ma\u0161tovito odgovaram \u201eUpriiiiiiiiii!\u201c. Ne mogu vjerovati da sam gore, moja sedamnaesta kontrola! Vadim kartu i gledam isplati li mi se i\u0107i u bolnicu Brestovac jer nosi samo 20 minuta, ali ipak odlu\u010dujem i\u0107i jer se od nje namjeravam di\u0107i direktno na cilj. Dok lagano tr\u010dkaram s Cera, vidim nekog kako lagano hoda ispred mene. Ne mogu vjerovati da je Sablja ba\u0161 toliko spor. I nije, to je Bojan, susre\u0107em ga pred kraj utrke, opet kao i 2010. i opet bez obaveznih kontrola. Zovem ga da ide sa mnom na Brestovac, ali to je ve\u0107 pokupio. U prvoj prostoriji nema konrole, iako tako pi\u0161e u uputama. Obilazim sve prostorije, kru\u017eim oko bolnice, vrijeme curi, ja pizdim, zovem \u0160imuna, ne javlja se. Ono \u0161to me fascinira \u010dak i u ovim te\u0161kim trenucima je da jo\u0161 otkad sam ostao sam u mraku, u potoku, oko Brestovca, ne osje\u0107am ni trunku straha, dok bi mi u nekom vlastitom samotnom aran\u017emanu na tim mjestima bilo prili\u010dno neugodno.\u00a0Kru\u017eim ponovo i naletim na kontrolu ispred nazna\u010dene prostorije. Tu sam pro\u0161ao ve\u0107 dva puta, ali sam osvjetljavao unutra\u0161njost, a ne vanjske zidove. Ostalo mi je 18 minuta. Odlazim prema istoku do \u017eica stare \u017ei\u010dare i penjem se ispod njih do makadama. Najradije bih sjeo i odmorio se nekoliko minuta, ali na knap sam s prvim limitom. Zadnje kapi mineralne ubacio sam u sebe prije Cera. Tjeram se jer znam da imam jo\u0161 15 minuta. Prelazim makadam. Prolazim 10. stup. Spajam se na stazicu iznad njega. Ona me dovodi do staze Jutarnje lige. Cesta je na 50 metara. Prelazim cestu. Na ligi odavde imam oko 6 minuta. Na satu je 7:50. Znam da \u0107u se dovu\u0107i do cilja za 8 sati, ali samo uz brzo hodanje pa se ponovo tjeram. Kona\u010dno kraj uspona i malo ravnine, \u010dak i kratka nizbrdica. Kona\u010dno gornja stanica \u017ei\u010dare. Uz stepenice si poma\u017eem vuku\u0107i se za onu debelu \u0161pagu izme\u0111u stupova. Kraj stepenica. Onda se ponovo vu\u010dem za sli\u010dne \u0161page izme\u0111u stupi\u0107a na stazi prema vrhu. Prolazim pokraj Zlatnog medvjeda. \u017dana s platoa upitno vi\u010de \u201eKristijan\u201c? Nisam u stanju odgovoriti. Ulazim u cilj i sjedam. \u010cujem da sam blijed k’o krpa. Trpam u sebe iVshin kra\u0161 ekspres, litru mineralne, tri \u010daja, proteinsku plo\u010dicu koju nisam pojeo za vrijeme utrke i litru \u010dokoladnog mlijeka i za \u010das sam skroz ok. NE-NAD-JE-BIV osje\u0107aj, totalno savr\u0161enstvo i nirvana. I love this game!!!
\nZa one koji su \u0161okirani kori\u0161tenjem kofeinskih gelova i priznanjem te rabote pred milijunskim auditorijem, na ovoj utrci moj doping bje\u0161e: pola litre izotoni\u010dnog napitka, pola litre obi\u010dne vode, litra mineralne, jedna tabletica Enervita i dva obi\u010dna gela. Hrana nula bodova.
\nVe\u0107 dva dana trpam u sebe ogromne koli\u010dine hrane i teku\u0107inu svih vrsta, a usnice su mi i dalje stra\u0161no suhe. Ovaj trek ko\u0161tat \u0107e me bilo kakve \u0161anse za medalju na Mrak kombi, ali vrijedilo je ubiti se na Medotreku. Ovaj trek ko\u0161tat \u0107e me i oklade s Trsom da \u0107u ga dobiti 8:0 na Mrak kombi, ali isplatilo se ubiti na Medotreku.
\nIsplatilo se ubiti na Medotreku to\u010dka!
\nKao i revolucija, Treking liga jede svoju djecu. Pogledajte bron\u010danog od pro\u0161le godine, fali mu jedna kontrola. Pogledajte srebrnog, kroni\u010dno mu treba odmor. Pogledajte pobjednika, ubi\u0161e ga le\u0111a. Pogledajte pobjednicu, satralo je. Te\u0161ko je i gotovo nemogu\u0107e ganjati ligu dvije godine u nizu. Ja sam poku\u0161ao prve dvije. U tre\u0107oj sam puk’o nakon dvije utrke i nije me bilo nigdje sljede\u0107e dvije i pol godine. Kad bih vratio vrijeme unazad, u\u010dinio bih isto za istu cijenu. Toliko volim treking.
\nMiles to go before I sleep.
\nWoods are lonely, dark and deep but I have promises to keep.
\nDo stote ultre. 30 done\/70 to go!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kakav motha’ fuckin’ Medotrek!!! Kakav rje\u010dnik, profesore!!! Kako dobro, inteligentno i perfidno postavljena staza!!! Pe\u0107ot i Sablja \u201eodradili\u201c svoj \u0161esti ultra trek na Medvednici!!! Jelena kona\u010dno negdje pobijedila!!! Kakvo savr\u0161eno vrijeme!!! \u0160to ka\u017ee moj kolega Nenad M., koji je u … Continue reading