Kako uop\u0107e po\u010deti pisanje \u201eizvje\u0161taja\u201c s Mljeta? Kako opisati utrku \u0161to se odvija u raju zemaljskom? Mislim da je to najbolje u\u010dinio Bojan pro\u0161le godine… http:\/\/treking-liga.com\/index.php?option=com_content&view=article&id=90:mljetrekk-2011-iz-pera-bojana-jevevara&catid=50:sa-svih-strana , a ja \u0107u samo \u0161turo opisati svoje vi\u0111enje ovogodi\u0161njeg treka…
\nKako se pomiriti s \u010dinjenicom da sljede\u0107e godine utrke ne\u0107e biti? Iako sam nakon prvog Mljetreka rekao \u0160imunu da je nevi\u0111ena konjina ako ikada ukine ovaj treking, kad je otkazan bus, upla\u0161io sam se da utrke ne\u0107e biti ni ove godine, a ako je ipak bude, svjestan sam da je posljednja za neko (nadajmo se kra\u0107e) vrijeme… Recesija uzima svoje, ne mo\u017ee se re\u0107i da ljudi \u0161tede jer nemaju \u0161to \u0161tedjeti, u dr\u017eavi je sranje, jednostavno se tro\u0161i manje…
\nMoja je osoba prije utrke bila vrlo nabrijana, iako to ni\u010dim nije pokazivala. Bez obzira \u0161to ne radim ni duge niti brdske treninge, skinuo sam kile i odmoran sam, a to je obe\u0107avalo dobru utrku i poku\u0161aj hvatanja prvog postolja na oto\u010dnim utrkama, dok sam se intimno, ne priznaju\u0107i to nikome, nadao \u010dak i pobjedi, naglas pile\u0107i naopako do ibera, kao i uvijek, uostalom, ne?
\n\u0160imun nam je, as usual, pripremio ne\u0161to novo, a to je ovaj put bila \u201elinearna\u201c tura od Sobre do Pomene, dakle, oko dvije tre\u0107ine otoka. Sva sre\u0107a da je propao start iz Blatine povi\u0161e Sobre jer bismo bili mokri od samog po\u010detka. Kaj je to Blatina? Na Mljetu postoje dva slatkovodna jezera puna (samo ime ka\u017ee) blata i obrasla trstikom, a ideja je bila da Bandi, u svojstvu organizatora, stoji nasred jezera s na\u0161im kontrolnim kartonima koje moramo pokupiti iz njegovih ruku i tako krenuti u utrku. Za\u0161to nismo? Eeeeee, vidite, u tim jezerima ima jegulja, koje doma\u0107i love (kad okolo ima\u0161 hrpu morske ribe, vjerojatno ti je sla\u0111a ona slatkovodna), a valjda neki od njih (mo\u017eda vlasnici?) imaju na taj ulov ve\u0107a prava od drugih pa \u201ekrivolovce\u201c (i trekere) odbijaju bodljikavom \u017eicom te smo stoga startali na po\u010detku markacije nedaleko od Sobre. ‘Ko bre? Da bre!
\nKakvi bi mi bili trekeri da nismo bili na vrhu otoka, a upravo nam je tamo bila prva kontrola. Start su obilje\u017eile na\u0161e Amazonke Ta(a ne bilo koja)deja i Je(fakat je)lena, zaletjev\u0161i se ispred svih mu\u0161kih pa ih nije ba\u0161 lako bilo prelaziti na single tracku, no budu\u0107i da su obje bile me\u0111u deset u apsolutnom poretku, takav je start valjda bio le\u0111it… No, sve je to kratko trajalo, a onda je Lino poveo kolonu, iza njega moi, a vrlo blizu, dovoljno da se \u010duje dahtanje, jedan od trojice specijalaca na prvoj ultri… Uslijed neprilago\u0111ene brzine i pada koncentracije, ubrzo gubimo markaciju. Lino malo kra\u0107e, a lider lige Vukeli\u0107 puno du\u017ee (saznah to tek u cilju), kemijaju mimo markacija, dok se ja vra\u0107am na stazu, negdje u sredinu poretka, ali ubrzo sam na \u010delu uz tri pratitelja, me\u0111u kojima bjehu Kalini\u0107 i Eddie Numero Diez, aktualni dvostruki pobjednik presti\u017ene Mrak kombe i U3 maratonac… Premda nas staza vodi prakti\u010dki od razine mora na 514 m n\/v, put nije naporan jer ide okolo-naokolo, s vrlo malo \u017ee\u0161\u0107ih uzbrdica i s \u010dak i ne\u0161to uzbrdica i ravnih dijelova preko prekrasnih livada kakve na Mljetu ne biste o\u010dekivali. U jednom trenutku, lijevo od nas, ugledali smo vrh \u201eukra\u0161en\u201c repetitorom ili kaj ti ja znam \u010dime, nekom antenom ne\u0161to. Proboj do njega na divljaka i nije izgledao tako te\u017eak (kameni blokovi pod 45 stupnjeva uz ne mnogo gustog raslinja), no kukavi\u010dki nastavljam po markaciji koja do vrha zvanog Veli(ki) grad vodi s posve druge strane. \u017dure\u0107i na vrh, koji put i uz pomo\u0107 ruku, ostavljam pratnju, duboko vjeruju\u0107i da \u0107u tamo biti uvjerljivo prvi, a kad gore, osim Bandija koji je dao start (mislim, taj \u010dovjek je svugdje, kombinacija \u010caka Norisa i Dejvida Koperfilda) i fotografa Borisa \u2013 piknik! Ma kaj piknik \u2013 tulum! U tom trenutku bilo gdje na Mljetu na tako malom prostoru nije bilo toliko ljudi. Naravno, svi su oni krenuli prema vrhu na divljaka i to je bio pun pogodak, a ja, sirotek i ne-daj-Bo\u017ee-da-se-maknem-s-markacije lik, kre\u0107em dalje proklinju\u0107i svoj nepustolovni duh…
\nKako to obi\u010dno biva, od \u0161oka i nevjerice te konsternacije, pa\u010de i rezignacije, s vrha sam prema moru i Kor\u010duli i Pelje\u0161cu i bilo kamo bacio okruglo nijedan pogled, \u0161to sam ispravio ve\u0107 sljede\u0107eg dana, kad sam s Dra\u017eenom oti\u0161ao pokupiti cvikalicu i zastavicu iz Babinog Polja i u miru u\u017eivao u pogledu sa svih strana. Prava je \u0161teta \u0161to \u010dovjek na Mljetu ne mo\u017ee ostati vi\u0161e dana. Ne tvrdim da je to najljep\u0161i otok, imamo ih pregr\u0161t prekrasnih i vol\u0161ebnih u tom rangu, ali mljetski spokoj je ono \u0161to ga izdvaja od drugih.
\nNo, iako je Veli grad najvi\u0161i vrh, Grabova glava koju smo pohodili pro\u0161le godine mo\u017eda i najspektakularniji, najljep\u0161i pogled (sla\u017eem se s Vedranom) pru\u017ea se s Montokuca, koji sam jo\u0161 prije dvije godine proglasio kultnim mjestom trekinga u Hrvata, premda se nalazi na visini od svega 258 metara. Kombinacija tamno zelene \u0161ume i tamno plavog mora, \u0161to na pu\u010dini, \u0161to u jezerima s oto\u010di\u0107em Svete Marije, je ne\u0161to jedinstveno, ne\u0161to \u0161to se rijetko vi\u0111a ili mo\u017eda nigdje, nego samo ovdje, na Mljetu, ba\u0161 s Montokuca. Od ukupno osam, to je bila \u0161esta kontrola na ultri i \u010dudio sam se sam sebi kako lagano tr\u010dim prema vrhu nakon vi\u0161e od \u010detiri sata trekanja, presti\u017eu\u0107i ljude iz jogging kategorije, pomalo im zavide\u0107i na u\u017eivanciji koju pro\u017eivljavaju. Na samom vrhu, iako uvjeren da ve\u0107 satima imam preimu\u0107stvo, tek reda radi priupitah djevojku-\u017eivu kontrolu je li pro\u0161ao tko iz ultre i tad do\u017eivjeh tre\u0107i antiklimaks (prvi bje\u0161e na Velom gradu) jerbo mi je priop\u0107ila da je pro\u0161ao jedan, a na moje pitanje kako izgleda, odgovori mi da ima kratku crnu kosu ter odmah, prirodno, pomislim na Linota i opet reda radi, priupitam koliko je ispred mene, premda nisam bio previ\u0161e raspolo\u017een ni sposoban za neki lov, do\u010dim ona odvrati da je taj ultra\u0161 pro\u0161ao prvi od sviju, jo\u0161 oko 10 sati izjutra. Na tu informaciju obuze me sre\u0107a pregolema jer shvatih da je to Ked\u017eo koji se prebacio na jogging. Ljubim te, Montoku\u010de!!!
\nNego, gdje sam ono stao i o \u010demu s.ao\u2026 Aha, spu\u0161tao sam se s Velog grada i proklinju\u0107i svoj nepustolovni duh \u0161to je vodstvo pretvorio u ni\u0161ta, a da stvar bude gora, u igru se vra\u0107a i favorit Lino pa tako dalje jezdimo nas tri (ok, znam, znam, bilo ih je \u010detiri, ali meni tako do\u0161lo) jaha\u010da Mljetokalipse: momak koji je prvi bio na vrhu, Lino i ja, no Lino se ubrzo, promrljav\u0161i ne\u0161to na moj upit, maknuo u stranu, a budu\u0107i da staza opako kru\u017ei oko jednog vrha, pomislih da je oti\u0161ao, posve prirodno za orijentacista, kratiti te sa spomenutim momkom koji je prvi put bio na ultri (ova bje\u0161e idealna za prvu pa je bilo mnogo takvih) i kasnije, na \u017ealost, odustao, nastavljam pratiti markacije, uz stalne sumnje jer staza nas vodi gore-dolje, lijevo-desno, ali po karti druge nema, \u0161to nije garancija jerbo markacije na otoku ni\u010du k’o nezaposleni uslijed recesije. Nakon \u0161to sam se osamio i ponovo ugledao ju\u017enu stranu otoka, u suprotnom je smjeru nai\u0161ao jedan treker i prava je sre\u0107a da je naletio na mene jer tko zna koliko bi i\u0161ao u krivo. On je jedan od onih koji je odli\u010dno skratio preko Babinog Polja, a mene je streslo \u0161to je selo jo\u0161 bilo ispod nas, upla\u0161iv\u0161i se da sam napravio krug, no sve je bilo u redu \u010dim sam ugledao vrh, tamo daleko, prema istoku. Taj momak kasnije mi je rekao da sam otr\u010dkarao lagano kao gazela \uf04a Mislim, hvala na komplimentu, ali o\u010dito nisi vidio kako izgledaju Andra\u017e, Bojan, Lesi, Golub ili Kravoje zvani Ljama\u2026
\nElem, nakon vi\u0161e od dva sata, prepla\u0161iv\u0161i u me\u0111uvremenu jednog kozoroga ili ipak mo\u017eda samo jarca i razmi\u0161ljaju\u0107i tko je sve prekratio mrskom kraticom preko Polja od Babe, stignem do druge (\u017eive) kontrole u mjestu Blato, gdje sam do\u017eivio drugi od svoja tri antiklimaksa tijekom utrke. Isuse Bo\u017ee, dobit \u0107u rak od tog stresa \uf04a Prosto zavidim \u0111ogerima i planinarima koji u\u017eivaju \u010de\u0161ljaju\u0107i planine u laganom tempu. Zapravo, podsjeti me to na pri\u010du o Magicu Johnsonu i Jacku Nicholsonu, to jest, ko\u0161arka\u0161ima Jezer\u010dana iz Los Angelesa i holivudskim zvijezdama koje im dolaze na utakmice. Misli si tako Magic za\u0161to te belosvetske zvijezde filma dolaze na njihove utakmice, kad mu je najednom, poslije lijepog broja godina pra\u0107enja tog fenomena, sinulo da oni (glumci) \u017eele biti mi (ko\u0161arka\u0161i), a mi (ko\u0161arka\u0161i) \u017eelimo biti oni (glumci). S H O W T I M E! I love this game! Isto tako, mi (ultra\u0161i) \u017eelimo ponekad biti planinari i u\u017eivati, a oni (planinari) ponekad \u017eele biti ultra\u0161i te projezditi stazom malo br\u017ee od katrana. Uistinu, da nisam always ultra, volio bih biti planinar\u2026 Ovako, vra\u0107am se drugom antiklimaksu na drugoj kontroli, gdje je kontrolor za mene imao lo\u0161u i dobru vijest: troje je ispred mene (u mom najcrnjem scenariju to si Lino, Eddie i Vukeli\u0107), ali samo tri minute, \u0161to me potaknulo na \u0161print (tjeran \u0161to ambicijom, \u0161to trubljenjem Bandija i Borisa, evo ih opet, koji su me autom gonjali kroz Blatsko polje) prema drugoj i za svaku od tri mljetske ultre tradicionalnoj Blatini i tre\u0107oj kontroli, a kad tamo za mene sre\u0107a ponajve\u0107a kad ugledah Tadeju, Carina i Peri\u0107a jer je to zna\u010dilo da ima nade za mene. Frajeri i frajerica spustili su se u Babino Polje i makadamom popeli natrag na markaciju, skrativ\u0161i stazu u odnosu na one koji su se slijepo dr\u017eali marke za pet kilometara! I dok su se oni presvla\u010dili, preobuvali ili kako se to sve ka\u017ee i ne veli, ja u\u0111oh ful obu\u010den, \u010dak i s ruksakom, \u0161to mi je boravak na tom smrdljivom i pijavicama napu\u010denom mjestu skratilo na minimum i omogu\u0107ilo prelazak na \u010delo, poslije \u010dega do cilja vi\u0161e nisam vidio nikoga iz ultre.
\nNo, nije nam to bilo jedino mo\u010denje, ne ra\u010dunaju\u0107i ono u vlastitom znoju. Drugo je bilo nakon spusta s Montokuca, gdje sam, iako sam tamo bio svekoliko puta, uspio pogrije\u0161iti i nakon \u0161to sam presjekao makadam, ponovo zavr\u0161iti na \u2013 makadamu te tako gubiti po serpentinama dragocjene metre i minute, no kako je konkurencija bila indisponirana to je spielt keine role\u2026 Preplivavanje kanala \u2013 klasika, bacanje u vodu u punoj spremi uz ovaj puta stvarno jaku struju, ali \u0161ta je petnaestak metara za jednog polupliva\u010da\u2026 Tamo je bio i Viktor koji je sa mnom otr\u010dao sljede\u0107i kilometar, \u010dude\u0107i se mojoj brzini nakon zamalo pet sati, ali more \u010dovjeka tako osvje\u017ei da poslije toga juri! Ina\u010de, moj najbr\u017ei kilometar bio je kad sam se iz uvale Tatinica spojio na glavnu cestu ter izme\u0111u \u0161estog i petog kilometra glavne ceste nizbrdo istr\u010dao za pet minuta. Toliko o brzini na trekingu \uf04a
\nSljede\u0107e plivanje bilo je ubrzo nakon toga, \u0161ezdesetak metara na otok Svete Marije u Velikom jezeru ako si odabrao najkra\u0107u rutu. Temperatura idealna, uvjeti savr\u0161eni, avantura za pam\u0107enje, \u0161teta \u0161to nije bilo du\u017ee\u2026 Do cilja, nekih pola sata, odabrah opciju \u201ebez \u010darapa\u201c, jo\u0161 jedan trekerski kuriozitet \uf04a
\nA kad ve\u0107 spominjem kuriozitete (kakva glupa, meni omiljena rije\u010d), nikako ne smijemo zaboraviti ekolo\u0161ku stranu mljetske ultre, naime, svaki je treker na startu dobio vre\u0107u za sme\u0107e u koju je, na \u010detvrtoj kontroli, u uvali Kri\u017eice trebao skupiti dvadeset plasti\u010dnih boca koje pristi\u017eu iz Italije i odnijeti ih nekoliko kilometara po stazi uz pla\u017eu i jo\u0161 dva po asfaltu do Pola\u010da i prvih kontejnera za sme\u0107e pa su tako natjecatelji skupili \u0161estotinjak boca o\u010distiv\u0161i gotovo cijelu pla\u017eu. \u0160ta re\u0107i, nego jo\u0161 jedna \u0160imunova hvale vrijedna ideja, iako su ga mnogi psovali dok su im je trnje deralo vre\u0107e, a boce ispadale, dok su neki, kao, na primjer, Beny, u ispadima bijes lupali \u0161akama o drve\u0107e \uf04a
\n\u0160turo? Tko je popu\u0161io tu foru, taj je stvarno jazavac \uf04a Ne mogu izdr\u017eati ne pohvaliti se \u010dinjenicom da samo Zoran Blanu\u0161a i ja imamo sve tri zavr\u0161ene ultre na Mljetu. Svi koji ste bili barem jedanput u bilo kojoj kategoriji, znate o \u010demu pri\u010dam. Zbog sviju onih koji nisu, nadam se da \u0107emo na Mljetu jednog dana ponovo trekati.
\nNikako ne smijem zaboraviti da je u mu\u0161koj konkurenciji rasturila gerijatrija: Carinov najve\u0107i uspjeh, drugo mjesto s 50 godina i prvo Peri\u0107evo postolje u 56. godini!!! Neki tvrde da je kratka ultra pogodovala matorcima, no ne bih se slo\u017eio, \u0161to je utrka du\u017ea, to je mla\u0111ima te\u017ee, tako da sam mnijenja da argument ne stoji. Kod \u017eena, pored uobi\u010dajenih Tadeje i Jeke, broncu je na svojoj prvoj ultri uzela \u010dlanica Brooks Running Teama \u2013 Kristina Kljai\u0107! Bravo!!!
\nI za kraj, hvala \u0160imunu na tim do\u017eivljajima koji nisu bili jedinstveni jer su se ponavljali i hvala mu \u0161to je ovaj put bio milostiv prema ultra\u0161ima. Vidimo se na prazniku trekinga u Hrvata \u2013 velebitskoj Stotki\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kako uop\u0107e po\u010deti pisanje \u201eizvje\u0161taja\u201c s Mljeta? Kako opisati utrku \u0161to se odvija u raju zemaljskom? Mislim da je to najbolje u\u010dinio Bojan pro\u0161le godine… http:\/\/treking-liga.com\/index.php?option=com_content&view=article&id=90:mljetrekk-2011-iz-pera-bojana-jevevara&catid=50:sa-svih-strana , a ja \u0107u samo \u0161turo opisati svoje vi\u0111enje ovogodi\u0161njeg treka… Kako se pomiriti … Continue reading