Booooooooooooooring! Je li ovo najdosadnija aktivnost na svijetu? Ili jedna od? Bumo vidli\u2026
\nSubota, Maksimir, 7 i 20 ujutro. Zakasnio sam pet minuta, ali nema nikoga. Psujem Jankovi\u0107a i Poljaka, mjeritelja staze, \u0161to sam ustao tako rano i sad, eto, ovdje \u010dekam, a da ni sam ne znam koja je moja uloga: prevoditelj?, poznavatelj grada?, stru\u010dnjak za gradski promet?… I vrtim se tako, gledam po Maksimirskoj ho\u0107e li se netko pojaviti, da bih se u jednom trenutku okrenuo prema parku, a kad tamo, meni okrenut le\u0111ima, pored svog bicikla stoji \u010dovjek-incident. Odmah sam znao da je to moj dana\u0161nji kompanjon Tadeusz – sav u \u017eutom, pro\u0161aran horizontalnim bijelim fluorescentnim trakama, s bijelom kacigom i raritetnim sitibajkom koji nosi natpis: \u201eCAUTION! COURSE MESAUREMENT!\u201c Dok sam razmi\u0161ljao otkud se pojavio tako nind\u017eastajl neprimjetno, on se otisnuo prema vidikovcu da bi jo\u0161 jednom kalibrirao svoje mjerne instrumente, ukupno tri komada: jedan na kota\u010du, jedan na upravlja\u010du i gps na ruci. Kad se vratio, izvadio je kalkulator\u010di\u0107, notes i olovku te po\u010deo ra\u010dunati i zapisivati. Vidjev\u0161i sve to, odmah mi je bilo jasno da ovo ne\u0107e brzo zavr\u0161iti i da ne\u0107u u\u017eivati\u2026
\nKad je kalibriranje i ra\u010dunanje zavr\u0161ilo, krenuli smo prema startu\/Trgu, otkud smo, nakon jo\u0161 desetak minuta prera\u010dunavanja i zapisivanja u tekicu, uz pratnju policajca na motoru krenuli prema istoku. Kako maratonci ne bi skratili koji centimetar za vrijeme utrke, vozimo najkra\u0107im putem po sredini ceste, a ako nai\u0111emo na zapreku koju je nemogu\u0107e zaobi\u0107i, bicikl se prena\u0161a metar ili dva ulijevo ili udesno i onda se nastavlja vo\u017enja. Ako zanemarimo te omanje incidente, kao i \u010dinjenicu da Tadeusza jako pate tramvajske tra\u010dnice pa svaki put usporavamo dok ih prelazimo da u njih ne bi upale tanke gume njegova bicikla, sve je teklo bez problema, on pi\u010di 30km\/h samo tako i vrlo brzo smo se na\u0161li blizu \u010cetvrtih poljanica 2, gdje je, prema njegovim rije\u010dima, trebao biti okret. A kad tamo, prozujao Poljak pokraj Poljanica, pro\u0161ao okreti\u0161te u Dupcu i nastavio prema Sesvetama. Mislim si ja, da mu ka\u017eem ne\u0161to, a opet, ne \u017eelim ga ometati u njegovim kalkulacijama da mu ne\u0161to ne pokvarim jer \u0161ta ja znam koje su njegove metode i \u0161ta je on dan ranije radio s Jankovi\u0107em, dok kona\u010dno, negdje na po\u010detku nove Branimirove sam nije shvatio da smo oti\u0161li predaleko. \u201eMistake?\u201c, upitah ga, a on nekoliko puta ljutito ponovi \u201e\u0160ajse!\u201c (Tadeusz, pa za\u0161to na njema\u010dkom kad se to na poljskom lijepo ka\u017ee \u201egowno\u201c?!?) i obavijesti nas da zbog njegovog poteza za notes moramo ponovo do okreti\u0161ta u Dubravi gdje je ozna\u010dio 5 km pa opet natrag prema Poljanicama\u2026 Happy times!
\nNa povratku, kod pumpe u Dubravi, zamolio nas policajac da stanemo sa strane jer mora nato\u010diti gorivo, ali Tadeusz se ne da smesti, ostaje sa svojim biciklom pet minuta nasred avenije, voza\u010di divljaju, trube, spu\u0161taju stakla na prozorima i psuju, ali on ni makac, u ime mjernog ure\u0111aja na kota\u010du, ciklometra i svetoga gps-a, amen!
\nDo Marti\u0107eve\/Trga hrvatskih velikana nije bilo novih incidenata, da bih tamo morao uznemiravati ljude koji u\u017eivaju u jutarnjoj subotnjoj kavici di\u017eu\u0107i ih s njihovih mjesta jer, eto, Tadeusz ba\u0161 mora pro\u0107i preko ljetne terase. A onda se dogodila crtica koja nema veze s mjerenjem, ali pokazuje tu vje\u010dnu i \u010darobnu privla\u010dnost uniforme\u2026 Budu\u0107i da mu se uslijed spore vo\u017enje motor njegova motorkota\u010da prekomjerno zagrijavao, zamoli nas na\u0161 kolega policajac da stanemo na nekoliko minuta, a za to \u0107e vrijeme on u du\u0107anu na uglu kupiti soki\u0107. \u017dderonja poput mene nije htio propustiti tu priliku pa u\u0111em i ja i na\u0111em se na blagajni ba\u0161 iza njega. Nakon njegova odlaska po\u010deli su komentari jer, naravno, nitko nije mogao pretpostaviti da je spadalo u tajicama u istom gangu kao i policajac na motoru. Blagajnica kod koje je kupovao veli: \u201eNije lo\u0161!\u201c, a kolegica \u0107e: \u201eMora\u0161 napraviti neki prekr\u0161aj da te privede!\u201c, sve to pra\u0107eno, razumije se, nekontroliranih hihotanjem\u2026
\nNo, dobro. Tro\u010dlana banda mjera\u010da staze preko Trga nastavlja prema okretu na Selskoj, gdje uz novo kalkuliranje i zapisivanje u svesku, vr\u0161i jo\u0161 jednu \u017ee\u0161\u0107u opstrukciju gradskog prometa. ALI! Ali sve gore navedeno nije ni\u0161ta prema onome \u0161to je uslijedilo, a to je prometni incident koji najvjerojatnije ne pamti ni sam na\u0161 motorizirani policajac. Rijetko kad mi je \u017eao \u0161to ne\u0161to nije snimljeno, a ovo svakako spada u tu kategoriju jer rije\u010di to ne mogu do\u010darati. Naime, trojka u sastavu: policajac na motoru na \u010delu kolone, uzaludni \u0160ivak u sredini te \u010dovjek-incident na za\u010delju, voze sredinom Ilice prema istoku dok istovremeno tri trake automobila s nervoznim voza\u010dima za volanom i brzinom preko 60 km\/h voze prema zapadu. Ako nije dovoljno jasno, mi vozimo direktno u\/kroz njih! Da, kao u filmu kad se vozi trakom za suprotni smjer, uz sitnu razliku \u0161to ovo nije bilo namje\u0161teno snimanje s unaprijed raspore\u0111enim ulogama, zadacima i kaskaderima, nego spontano pa kaj bude\u2026 Sva je sre\u0107a da taj komad nije puno du\u017ei od jednog kilometra.
\nAli to jo\u0161 nije sve. Ako nazovete u sljede\u0107ih deset minuta, ispri\u010dat \u0107emo vam jo\u0161 avantura ovih prometnih deli(n)kvenata od kojih se \u0161tovateljima prometnih znakova i propisa di\u017ee kosa na glavi. Pred samim Trgom, Poljak se zaustavlja kako bi ozna\u010dio svetih 42 km i to ba\u0161 na njemu najmr\u017eim tramvajskim tra\u010dnicama, ponovo vadi svoju tekicu, provjerava svoje instrumente, tra\u017ei me da prednji kraj bicikla dr\u017eim u zraku dok on kota\u010d vrti unazad\u2026 Iza nas tramvaji \u010dekaju u koloni, a kako to obi\u010dno biva, u pola minute oko nas se okupilo stotinjak znati\u017eeljnika sa \u0161pice. \u201eKaj to radi?\u201c, \u201eKaj se to doga\u0111a?\u201c A kad su saznali, jedna gospo\u0111a je upitala: \u201eKaj sad zbog njega cijeli tramvaj mora \u010dekati?\u201c \u201eOvo \u0107e biti to\u010dnije izmjereno nego maraton na olimpijadi u Londonu!\u201c, velim ja supatniku policajcu, \u0161to je toliko razveselilo na\u0161eg poljskog vo\u0111u da se nasmijao prvi i jedini put.
\nElem, kad smo do\u0161li na Trg, poveselih se da smo slobodni, ali ne! Moramo jo\u0161 jednom do Maksimira i oznake 25. kilometra. Ne pitam za\u0161to nego prihva\u0107am usud, na onoj istoj terasi ponovo di\u017eem ljude i pomi\u010dem inventar jer Tadeusz mora pro\u0107i to\u010dno izme\u0111u dvaju redova stolova i stolica, a izme\u0111u njih su, vidi vraga, oni golemi suncobrani pa i njih mi\u010dem u stranu uz za\u010du\u0111ene poglede gostiju i prolaznika\u2026
\nNa 25. kilometru \u0161to ga je ozna\u010dio u prvom krugu na\u0161eg pute\u0161estvija, Tadeusz kona\u010dno staje, silazi s bicikla, gleda, ra\u010duna, vra\u0107a se biciklom unazad, ne\u0161to broji velikim koracima i kad sam po drugi puta pomislio da smo kona\u010dno gotovi te da \u0107e on \u201epost calibration\u201c u Maksimiru obaviti sam, ni\u0161ta ni od toga jer i tamo treba na\u0161u pomo\u0107\u2026 Tamo smo uprili\u010dili \u0161ou i incident u rangu onog s Ilice, ne po opasnosti, ali po gluposti svakako da. Na asfaltiranoj maksimirskoj \u0161etnici od glavnog ulaza do vidikovca, Tadeusz je \u010detiri puta morao pro\u0107i udaljenost od 500 metara bez zaustavljanja. Redoslijed je ponovo isti, samo \u0161to ovaj put ne rastjerujemo automobile, nego nevine subotnje \u0161eta\u010de po Maksimiru, najprije policajac s upaljenom rotirkom i rukom neprestano na trubi dere se na prolaznike (pazi! To je \u0161etnica u Maksimiru!!!), zatim ponovo uzaludni \u0160ivak (\u201eGospo\u0111o, molim vas, pomaknite se udesno. Hvala, gospo\u0111o!\u201c \u2013 a \u017eena gura sina u invalidskim kolicima i sli\u010dne situacije), a iza nas pomahnitali Poljak koji vozi isklju\u010divo pravocrtno i zvi\u017edaljkom upozorava one koje nismo uspjeli rastjerati ni policajac niti ja. I tako \u010detiri puta\u2026
\nOnda je Tadeusz oti\u0161ao u hostel obaviti dodatna prera\u010dunavanja i naru\u010dio auto koji \u0107e ga odvesti do okreti\u0161ta u Selskoj koje treba pomaknuti za \u2013 DVA I POL METRA!!!
\nI tak, sam da znate, sad morete mirno spiti jer vam reza sa ZG maratona sto posto vrijedi kao norma za EP, SP ili OI\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Booooooooooooooring! Je li ovo najdosadnija aktivnost na svijetu? Ili jedna od? Bumo vidli\u2026 Subota, Maksimir, 7 i 20 ujutro. Zakasnio sam pet minuta, ali nema nikoga. Psujem Jankovi\u0107a i Poljaka, mjeritelja staze, \u0161to sam ustao tako rano i sad, eto, … Continue reading