Kad vidi\u0161 koliko si daleko potegnuo od rodnog kraja i da jo\u0161 od Tjenti\u0161ta ima\u0161 sedam kilometara (polu)asfalta i trinaest stravi\u010dnog makadama u brdo do starta (vo\u017enjica od preko sat vremena kombijem, otvorenim TAMi\u0107em ili vlastitim prijevozom uz molitvu za pre\u017eivljavanje podvozja), pita\u0161 se tko je ve\u0107a budaletina – onaj tko organizira utrku ili ovih stotinu i dvadeset, uklju\u010duju\u0107i i mene, koji su se pojavili na startu. Mislim, znamo da \u0160imun opako i oduvijek brije na NOB (a, Boga mi, i zmagovalec Lesi, according to his post on fejsbuk), ali da \u0107e nas dofurati na sam jug Bosne, bez obzira na iskustvo s Durmitorom, nisam vjerovao\u2026 Men\u0161\u010dini da bi sedamdesetak besposli\u010dara i noulajfera iz onog vica o tome kako do\u0107i do ludnice (\u201eide\u0161, ide\u0161 pa samo skrene\u0161\u201c) gospodina Cimermana slijedilo i na Prokletije, Karpate, Rodope, Kavkaz pa i dalje\u2026 Sljede\u0107e godine utrka Treking lige u Novoj Kaledoniji! Kao da se isti manekeni lige ponavljaju od Papuka do Durmitora i Sutjeske, a uskoro mo\u017eda i do Snije\u017enice i Konavala\u2026<\/p>\n
\t\u0160to se staze ti\u010de, sli\u010dnih u Hrvatskoj nema, ako ni zbog \u010dega, onda zbog toga \u0161to si vi\u0161e od pola vremena na preko dva soma nadmorske visine. Nije da se \u017ealim na na\u0161e trekinge, meni je Medotrek daleko najomiljenija utrka uop\u0107e, a tu nisi ni na soma, ali u ovo doba velikih vru\u0107ina, na preko dvije tisu\u0107e je prava milina, sunce pr\u017ei, a temperatura idealna. Ve\u0107 je sam start na preko 1600 m u rangu najvi\u0161ih hrvatskih planina, a najni\u017ea to\u010dka na preko soma i pol. Ono \u0161to se mo\u017ee do\u017eivjeti samo na utrkama ovog organizatora je start nizbrdo, idealno za zagrijavanje, a ne da dah\u0107emo k’o slonovi ve\u0107 u prvoj minuti ne nekoj besnoj uzbrdici. Onda kre\u0107e uspon na Magli\u0107, nimalo bezazlen s dosta klinova i sajli, kao naru\u010deno za light, a pogotovo \u0111oging jo\u0111a kategoriju. Treba li spominjati da je gorska slu\u017eba imala hrpu posla i da \u0107e nekima ovaj treking biti prvi i zadnji \uf04a Kakav je pogled s najvi\u0161eg vrha Bosne i Hercegovine i \u0161to se sve s njega vidi, ne pitajte mene nego Veroniku. Naime, budu\u0107i da se dogovorismo da idemo zajedno, a moj je tempo njoj ma\u010dji ka\u0161alj ili kako se ono jo\u0161 prosto ka\u017ee, rekoh joj prije starta da mi poslije utrke ispri\u010da sve \u0161to je vidjela jer ja ne gledam nikud, nego samo ruke na koljena i glavu me\u0111u noge, kakve ljepote, samo reza, buraz, reza!!! I bodovi\u2026 No, nije mi ni\u0161 ispri\u010dala jer je jo\u0161 prije progla\u0161enja zbrisala prema Durmitoru, tak da mo\u017eemo dalje\u2026 <\/p>\n
\tNe, \u010dek malo, ima jedan problem: Magli\u0107 je u Bosni, ali je dijeli s Crnom Gorom. Tak da smo tri \u010detvrtine utrke proveli u Crnoj Gori (\u0161to indolentni mu\u017eek, profesor geografije i trekinga te \u201eautor\u201c ovog \u201eteksta\u201c nije ni znao) bez da je \u0160imun ikoga u Crnoj Gori o tome obavijestio!!! Kakva avantura! Da me crnogorska pograni\u010dna policija duboko na svom teritoriju tra\u017eila papire, lakonski bih im odgovorio \u201eje, de\u010dki, kaj god, pa ja sam u Bosni\u201c. \u0160to nas opet vra\u0107a na po\u010detak i pitanje tko je ve\u0107a konjina: onaj koji preko stotinu ljudi \u0161alje u drugu dr\u017eavu, a da tamo to nitko ne zna, onaj tko je toliko neinformiran da niti ne zna da je u drugoj dr\u017eavi ili onaj koji to zna i svejedno ide\u2026 \u0160to me podsjeti na onu staru reklamu sa stojedinice: tko je ve\u0107a \u017eivotinja: Arnold \u0160varceneger ili predator? Bandi (Bambi?) ili \u0160imun?
\n\tAh, od silnih digresija udaljih se od teme\u2026 Elem, nakon u\u017eivancije po visokogorskim livadama podno Magli\u0107a, vrlog ultra\u0161a, planinara, a na \u017ealost i \u0111ogera, \u010dekao je i do\u010dekao spust na Trnova\u010dko jezero, najni\u017eu to\u010dku utrke i cilj za light i \u0111oging. Pogled te\u0161ko mo\u017ee biti ljep\u0161i, prekrasno jezero usred surovih planina, ali kako do njega?!? Spust po brutalnosti identi\u010dan onome s Planinice na Durmitoru prema \u0160kr\u010dkom jezeru za koji znaju samo ultra\u0161i jer oni i jesu iz kategorije \u201eide\u0161, ide\u0161 pa skrene\u0161\u201c u ko\u0161ulju bez rukava, no ovdje je isti \u010dekao ba\u0161 sve natjecatelje pa je tako neke spu\u0161tao Kapovi\u0107 u pionirskoj odori (crvena marama i plava kapica s crvenom zvjezdicom \u0161to o kapi sja) dr\u017ee\u0107i ih za ru\u010dice, a neke GSS\u2026 Ljudi, ne dajte se obeshrabriti, ostali trekinzi su mila majka za ovaj! Sretna okolnost tog spusta je, \u0161to za razliku od onog cik-cak durmitorskog, cijelo vrijeme ide ulijevo, tako da kamenje koje svatko malo netko odvali, a zbog strmine staze nema \u0161anse da se zaustavi, ne ugro\u017eava trka\u010de (pre\u017eivljava\u010de), nego akcelerira prema jezeru, pomoz’ Bog kupa\u010dima\u2026<\/p>\n
\tDok \u0111ogeri i planinari ostaju u\u017eivati u kupanovi\u0107u i sun\u010danovi\u0107u, ultra debosi nastavljaju. Veci i meni pridru\u017euje se \u0160ole (\u0160o\u0161i\u0107), ostavljamo Mireka Hain\u017ea koji ni\u0161 ne trenira i \u0160ikija, \u010diji enormni surfersko-vesla\u010dko-bilderski mi\u0161i\u0107i iziskuju hranu pa pro\u017edire ogromni sendvi\u010d, zbog \u010dega ne mo\u017ee baratati \u0161tapovima, a ni normalno disati na uzbrdici. I sve tako po markaciji do mjesta gdje je organizator postavio trakicu od koje bi se, kao, trebalo odvojiti od markirane staze i krenuti prema sljede\u0107oj kontrolnoj to\u010dki – Trnova\u010dkom Durmitoru. Mislim, sve je to lijepo, trakice i upute i to, ali kad pogleda\u0161 gore, misli\u0161 si da je neka gre\u0161ka, livada od 45 stupnjeva, nigdje staze, nigdje puta, tu\u0111ina, osje\u0107a\u0161 se k’o Petar Preradovi\u0107. I fakat, nakon pol sata uspona na \u010detverono\u0161ke, uz kra\u0107e odmore svakih pola minute, do\u0111e\u0161 na vrh. Ina\u010de, veli dr. Penavi\u0107 (221 – toliko je skakao u vis, kae Blanka, di si sad?!?), da bi on samo postavio to\u010dke, dao kartu i mar\u0161, nikakvih uputa i trakica i da bi onda bilo puno vi\u0161e iznena\u0111enja jer bi se hrpa ekipe (myself included) tragi\u010dno pogubila. Vjerojatno je u pravu, iako upute na ovoj utrci mjestimi\u010dno izgledaju ovako: \u201enakon vrha prati markaciju dok se ne izgubi, onda nai\u0111e\u0161 na veeeeliki sipar, zaobi\u0111e\u0161 ga s lijeve strane pa naleti\u0161 na klekovinu, nju zaobi\u0111e\u0161 s desne i onda mo\u017eda opet naleti\u0161 na markaciju, a ako ne, samo \u0161ibaj po livadama, mislim ono, sve se vidi, ne, sam pazi da ne upadne\u0161 u klekovinu s lijeve ili u provaliju s desne strane i direktno dolazi\u0161 na sljede\u0107u KT, tamo uzima\u0161 \u010disti zapad i garantirano zavr\u0161ava\u0161 na moru, zato jer, u stvari, treba\u0161 uzeti istok, a ne zapad, ali na tebi je da to sam sku\u017ei\u0161, ono, nisi glup, ne?\u201c <\/p>\n
\tGdje smo ono stali? Ah, da, Trnova\u010dki Durmitor, jo\u0161 jedan dahooduzimala\u010dki pogled na jezero koji je snimio \u0160iki (kao i obi\u010dno, ja ni\u0161ta vidio nisam), gdje nas napu\u0161ta \u0160ole i gdje smo, sedam-osam minuta ispred, imali \u010dast nakratko ugledati (ne \u0160trumfove, djeco!) i dovikivati se s Lesijem koji je opet ne\u0161to kemijao s orijentacijom. Slijedi odlazak na divljaka prema prijevoju gdje se ponovo hvata markacija i jo\u0161 jedan uspon na preko dvije tisu\u0107e i vrh Volujak. S jedne strane provalija, a s druge nepregledne livade i malo klekovine da bude zanimljivije, a ne samo a walk in the park do sljede\u0107e kontrole zvane Veliki O\u0161trikovac, uz stalni boravak na istoj visini. Unato\u010d povoljnoj vremenskoj prognozi, upla\u0161ih se gromova i munja jer, nakon ne znam koliko, ali mnogo, mnogo godina, na onom mjestu gdje u uputama pi\u0161e da treba uzeti \u010disti zapad (istok), odlu\u010dih koristiti usluge sotonske sprave zvane kompas, kojoj ne vjerujem ni\u0161ta pa izvadismo svaki svoj i, gle \u010duda, oba pokazuju istok u istom smjeru. Kraji\u010dkom mozga (dakle, svime \u0161to mi je preostalo) posumnjah u zavjeru busola, no ipak krenusmo u zadanom smjeru i uskoro nam se uka\u017ee jo\u0161 jedan vol\u0161ebno-veli\u010danstven pogled na jezero, do kojeg \u0107emo po strmim livadama na divljaka, izbjegavaju\u0107i \u010desminu\u2026<\/p>\n
\tA tamo – idila\u2026 Ljudi se kupaju, u\u017eivaju, neki i satima, no pred nama je jo\u0161 \u0161est kilometara bje\u017eanja od \u0160ikija (osvojio prvu ultra\u0161ku medalju) i povratak u Bosnu, na cilj\u2026 Normalno, za\u0161to bi ultra\u0161i, poput ostalih u\u017eivali na jezeru, kad mo\u017eemo utrku zavr\u0161iti u pra\u0161ini na zvizdanu bez hlada uz jo\u0161 tristo metara uspona \uf04a<\/p>\n
\tNa kraju, name\u0107e se naj\u010de\u0161\u0107e pitanje u Hrvata posljednjih nekoliko godina: \u0161ta re\u0107i? Staza savr\u0161ena, Durmitor style, a nije da i ovo nije Durmitor, jo\u0161 jedna nezaboravna pustolovina u super dru\u0161tvu. Ako je prva i zadnja, \u017ealite svi koji niste do\u0161li, ako nije, ne propustite sljede\u0107e godine ili jednostavno isprintajte kartu i do\u0111ite u vlastitom aran\u017emanu\u2026<\/p>\n
\t\u010cestitke osvaja\u010dima jedinstvenih medalja u svim kategorijama, kao i svima koji su zavr\u0161ili utrku!<\/p>\n
\tOd mo\u017eebitnih zanimljivosti s i oko utrke, pada mi na pamet sljede\u0107e:<\/p>\n
\t– nakon Medotreka i Velebita, Lesi pobje\u0111uje tre\u0107u ultru u nizu, bit \u0107e kopanja po rezultatima u potrazi za statisti\u010dkim biserima
\n\t– de\u010dki iz GSS-a pitali za\u0161to kr\u0161nog momka Dubravka zovemo – Bambi \uf04a
\n\t– voza\u010d kombija kojim su nas prevezli do starta, ina\u010de doma\u0107i de\u010dko Pero, vrlo ugodan \u010dovjek za kojeg imam samo rije\u010di hvale, rekao je da misli kako je Trnova\u010dko jezero u Crnoj Gori, a ja sam samo \u0161utio i mislio si \u201estari, nema\u0161 ti pojma, kakva Crna Gora?!?\u201c
\n\t– hotel Mladost na Tjenti\u0161tu zaostao je u 80-ima, \u0161to nije ni \u010dudno jer je NOB turizam pro\u0161lost; malo ga je o\u017eivjela ova utrka, na \u017ealost, samo nakratko
\n\t– kad su dvjema Slovenkama naplatili ru\u010dnike koje su navodno izgubile, jedna je hotel, umjesto Mladost, nazvala Starost jer podsje\u0107a na stare studentske domove
\n\t– u neposrednoj blizini hotela je ogromni bazen (mo\u017eda i najve\u0107i na svijetu) koji nazivaju jezerom; dimenzije na prvi pogled djeluju megalomanski, no kad se uzme u obzir da je za va\u017ene obljetnice ovo mjesto znalo posjetiti preko stotinu tisu\u0107a ljudi, onda sve sjeda na svoje mjesto
\n\t– kada bi se bolje uredile planinarske staze od samog mjesta ili asfaltirao put do po\u010detka planinarskih staza prema Magli\u0107u i Zelengori, mjesto bi, kao i obli\u017enji \u017dabljak u Crnoj Gori, moglo do\u017eivjeti novi turisti\u010dki uzlet
\n\t– u samom mjestu ili njegovoj neposrednoj blizini je hrpa spomenika vezanih uz bitku na Sutjesci, mjesto Titova ranjavanja, mjesto pogibije Save Kova\u010devi\u0107a (glavni lik na medalji i majici s utrke), Ljubin grob\u2026, tak da ako jo\u0161 ima obo\u017eavatelja bitaka i junaka iz Drugog svjetskog rata, ovo je pravo mjesto za njih
\n\t– bez obzira na ime utrke (Sutjeska Trek), za vrijeme utrke rijeku nismo nit vidjeli, nit forsirali, nit prelazili, ali izvire podno Volujka \u010diji smo hrbat pregazili, prolazi kroz Tjenti\u0161te i malo dalje se ulijeva u Drinu
\n\t– budu\u0107i da se \u010desto spominju u istom (ratnom) kontekstu, Sutjeska i Neretva izviru relativno blizu, no zavr\u0161avaju na potpuno razli\u010ditim stranama, Sutjeska u Crnom, a Neretva u Jadranskom moru<\/p>\n
http:\/\/www.focaci.org\/index.php?option=com_content&view=article&id=1474:sutjeska&catid=36:geografija&Itemid=70<\/p>\n
\t– iako su svi bili smje\u0161teni u ili oko hotela, \u0160imun je inzistirao da progla\u0161enje bude uz sredi\u0161nji spomenik bici, tako da je i kraj bio u skladu s ikonografijom cijele utrke, a sve je dodatno za\u010dinio ve\u0107 spomenuti Kapovi\u0107 koji je u pionirskoj uniformi dijelio medalje uz partizanski pozdrav<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kad vidi\u0161 koliko si daleko potegnuo od rodnog kraja i da jo\u0161 od Tjenti\u0161ta ima\u0161 sedam kilometara (polu)asfalta i trinaest stravi\u010dnog makadama u brdo do starta (vo\u017enjica od preko sat vremena kombijem, otvorenim TAMi\u0107em ili vlastitim prijevozom uz molitvu za … Continue reading