Dok Blatersa, Traversa, Rab i ine utrke mogu ostati neopjevane, kad je Medotrek u pitanju, that is unacceptable pa opet pripremam jednu, kak bi Sablja rekao, kobasicu \ud83d\ude42<\/p>\n
A mo\u017eda i ne\u2026 Ili ipak da! Nemam neku inspiraciju, ali kog briga, nije da \u0107e ovo bit objavljeno u etabliranim \u010dasopisima hrvatskog izdava\u010dkog pustolovno-trekersko-biciklisti\u010dkog i ostalog d\u017eabalebaro\u0161kog zvije\u017e\u0111a poput Autdor Fitnesa ili Gou Auta\u2026<\/p>\n
Elem, osmi Medotrek\u2026 Davna je ta 2005. (ne, ne brojim krivo, dvije sezone nije bilo Mede!), a opet, kao da je bila ju\u010der \ud83d\ude42 Zapravo, devet godina uop\u0107e nije duga\u010dko vremensko razdoblje, ali ogromno je ono \u0161to se promijenilo u na\u0161im glavama – onda nismo znali ni\u0161ta, a sad mislimo da znamo sve, \u0161to treba, \u0161to ne treba, bolje poznajemo vlastito tijelo i reakcije istog u ekstremnim uvjetima, a ova utrka je, bez obzira na frendli podlogu i idealno vrijeme koje nas je po\u010dastilo tu nedjelju (nedjelju?!? Say whaaaaat?) – ba\u0161 exxxtremna! Ono \u0161to se nije promijenilo, barem ne kod mene i jako sam sretan zbog toga, to je strast i uzbu\u0111enje koje osje\u0107am pred ovu i ve\u0107inu drugih utrka. OK, sigurno ne na sto posto kao nekad, ali dovoljno da to bude, kako sam napisao, ono za \u0161to se \u017eivi. Ni meni nije jasno za\u0161to sam ve\u0107 mjesec dana prije Medotreka totalno lud od utrke, toliko da moj one track mind misli samo na to i toliko da mi svi govore da \u0107u izgorit prije starta, no, znam da ne\u0107u jer je tako uvijek, a nikad ne izgorim, nego naj\u010de\u0161\u0107e dam tih 92,46%, koliko sam u stanju dati od sebe. \u017dao mi je \u0161to se ne mogu dovesti u situaciju da padam u nesvijest kao neki, ali, evo, ba\u0161 sam u cilju ovog Mede bio najbli\u017ee tome, dakle, ima vremena, mlad sam, ne ba\u0161 k’o (kak je ono bilo? \u0160ivak, jeb’o te (evo ga opet!) apostrof! i zagrada unutar zagrade) rosa, ali kao Sunce za zvizdana svakako\u2026<\/p>\n
Kona\u010dno taj rivajvl staze iz 2006. i 2007., koje su, zapravo, na tragu one iz premijerne godine, samo \u0161to smo tad krenuli u podno\u017eju, to\u010dnije, kod tunela (dakle, jedan spust manje), no, zbog lak\u0161e organizacije, kasnije je i start preba\u010den na vrh. Za\u0161to kona\u010dno? Na Medvednici je mogu\u0107e napraviti tisu\u0107e raznih staza u vi\u0161e koncepata, kao one genijalne sa skor orijentacijom ili one iz 2009. i 2013., koje nisu bile ni\u0161ta manje atraktivne, ali ova je staza automatski postala standard i ultimativni treking kao \u0161to su to isto Durmitor, bilo koji Velebit, U\u010dka i Risnjak iz prvih godina\u2026 Staza koja \u0107e satrati svakog. Staza za koju je malotko spreman. Ove godine je to bio eventualno Lesi, iako ne znam u kakvom je stanju bio dan-dva nakon utrke. Dovoljno je pogledati vremena Mauricija ili Stivena dok su bili na svojim trekerskim po\u010decima. Ova staza ubila je Maura 2006. tako da je morao odustati. To je bilo i zadnji put da su Istrijani organizirano do\u0161li na Medotrek. Previ\u0161e satiranja za premalo atrakcije jer Medvednicu mnogi smatraju nezanimljivom. Poslije su to bili izolirani incidenti, poput dolaska Paliske (naglasak na drugi slog, molim!) prije dvije godine ili onaj Roceta 2010. kad je ganjao ligu, odnosno, Ljubasa iste godine kad je slu\u010dajno prolazio pored starta, privukla ga gu\u017eva, spontano odlu\u010dio nastupiti pa pro\u0161ao cijelu utrku s Pe\u0107otom \ud83d\ude42 Dakle, kao \u0161to je UTMB pre\u0161utno postao trail prvenstvo Hrvatske u tu\u0111ini, kao \u0161to je Velebit majka svih trekinga, a Durmitor ultimativni treking, tako bi svaki treker barem jednom trebao probati ovu stazu. Za\u0161to? Te\u0161ko je objasniti, rekao bih i nemogu\u0107e za moje \u201espisateljsko\u201c-intelektualne (ne)mogu\u0107nosti – to jednostavno treba probati i sve \u0107e odmah bit jasno. \u0160to se mene ti\u010de, iako zbog trajne zaljubljenosti u ovo brdo nisam neko mjerilo, ne da mi ne bi smetalo, nego bih volio da ovu stazu prolazimo svake godine (isto kao \u0161to bi greben Mosora od Klisa do Omi\u0161a jednom godi\u0161nje bio ba\u0161 taman!), no, svjestan sam da je to, zbog relativno malog broja ultra\u0161a nemogu\u0107e pa neka se onda, s vremena na vrijeme, uprili\u010di pokoji rivajvl poput ovog. Dobro, stvari se mogu postaviti i druk\u010dije, ono, \u0160ivak, brdo ti je tu svaki dan pa si odi tu stazu kad ho\u0107e\u0161, ali te\u0161ko se natjerati pro\u0107i je cijelu ako nije utrka\u2026<\/p>\n
A utrka\u2026 To je ne\u0161to potpuno druga\u010dije. Otprilike onako kako je rekao pokojni Ayrton Senna: \u201eTrke i utrkivanje su mi u krvi. To je dio mene\u2026\u201c Nisam neki fan ni Senne niti F1, nije da sam na utrkama u nekoj pogibelji, ne eksploatiram lude kratice, a nisam ni dobar po ki\u0161i, ali mogu se na\u0107i u ovoj izjavi\u2026 Na \u017ealost (ili na sre\u0107u), kad je Medotrek na tapeti (znam da je uobi\u010dajeno napisati \u201ekad je Medotrek u pitanju\u201c, ali che cazzo, u pitanju? Za\u0161to bi Medotrek bio u pitanju? On je neupitan \ud83d\ude42 ), u mom slu\u010daju sama od sebe se name\u0107e jo\u0161 jedna Sennina izjava: \u201eBiti drugi zna\u010di biti prvi me\u0111u gubitnicima.\u201c \ud83d\ude42 Kad ve\u0107 citiram tog u cijelom svijetu obo\u017eavanog Brazilca, ne mogu pu\u010danstvo ne podsjetiti na legendarni zagreba\u010dki grafit nastao nakon njegove pogibije: \u201eBo\u017ee, uzeo si krivog Sennu!\u201c \ud83d\ude42<\/p>\n
Medo je utrka gdje \u0107e\u0161 rijetko biti u grupi, iako, bilo je i takvih situacija pretpro\u0161le godine, a naj\u0161e\u0161\u0107e \u0107e\u0161 ve\u0107i dio utrke, pogotovo u drugom dijelu, provesti sam ili u dru\u0161tvu jedne osobe. Ovaj put, doslovno od po\u010detka do kraja, sa mnom je bio \u0160ole, no, o na\u0161em \u0107u dru\u017eenju kasnije\u2026 Od prvog metra \u0160imun je produ\u017eio stazu (\u0161to bi bilo totalno nebitno da se ne pri\u010da o nekim rekordima) jer je start pomaknuo na sam vrh, premda je nekad bio na pola bijelog spusta, malo povi\u0161e \u010cinovni\u010dke livade. No, malo smo izigrali njegovu uputu pa smo se spustili po Koloturu. Krate\u0107i ulaz po stepenicama na Leusteka (kol’ko bih pri\u0161tedio, sekundu i pol?), uspio sam se prosuti po blatu ve\u0107 u \u010detvrtoj minuti utrke, tako da sam jedini do kraja bio kao svinja od glave do pete, a kako je torbica koju sam imao oko struka (da, ugledao sam se na Jaya Aldousa, ina\u010de, prijavljen je i za Velebit!) mre\u017easta, jo\u0161 uvijek imam blata na mobitelu \ud83d\ude42 Pri prvom spustu, Lesi je odmah odmaglio, vi\u0111en je jo\u0161 samo jedanput iznad donje stanice \u017ei\u010dare i to je bilo to – uz Markicu, drugi dvostruki pobjednik Medotreka i prvi dvije godine u nizu, uz rekord (koji nije bio 7:22, to je bilo moje vrijeme, nego Brajkovi\u0107evih 7:20), iako je ova staza bila du\u017ea, ne samo zbog starta, nego i zbog kontrola na raspelu prema Bistri i podno\u017eju Crvenog spusta. Bilo mi je malo \u010dudno kako to da downhill brzanci poput \u0160o-Kre Goleca ili Chappyja nisu odmaglili nizbrdo, no ova staza, bez obzira na pitomost, tjera na oprez. Najoprezniji od favorita od drugog mjesta nadalje bio je Chicar, \u0161to se pokazalo dobrom taktikom jer je na kraju bio \u010detvrti, ali tko zna \u0161to bi bilo da je krenuo sa mnom, mo\u017eda bi bio drugi. Najlak\u0161e je krenuo Pand\u017ea, treker from the very beginnings, ali on je izvan forme, no Medotrek se ne propu\u0161ta\u2026 Sa mnom i \u0160oletom do Bistre je bio MC \u0160ime, a na pola spusta, kod raspela, na\u0161u malu dru\u017einu podebljao je i Rza, koji je s nama bio vrlo kratko te, na \u017ealost, nakon tre\u0107eg uspona morao odustati, ne zato \u0161to se zaletio, nego zbog \u017eelu\u010danih problema koji su ga mu\u010dili zadnja dva sata. Posebna je pri\u010da na\u0161 prvi Master Chef, koji me nekoliko dana prije utrke nazvao i pitao mo\u017ee li sa mnom na utrku. Mislim, naravno da mo\u017ee, ali ovakva utrka nije za plemenitog trka\u010da \u0160iminog kalibra dvostrukog prvaka Hrvatske na 1500 metara u dvorani. Da, u DVORANI \ud83d\ude42 \u0160ime, ono, nije ti ovo dvorana, a i pinkicu je du\u017ee od km i pol!!! Ali nema veze, bilo je to super iskustvo i odli\u010dan materijal za dobru pri\u010du i hvala ti zbog toga i u pro\u0161lom tekstu spomenutih uspomena koje \u0107e se prepri\u010davati dovijeka\u2026<\/p>\n
Naime, na cesti za Bistru, ostado\u0161e Rz i \u0160ime desetak metara iza \u0160oleta i mene, ali dovoljno da ih mo\u017eemo \u010duti te Rza priupita \u0160imu kak mu ide, a ovaj odgovori da mu je skroz lagano i ba\u0161 \u010dudno jer nikad nije bio na sporijoj utrci, veli \u201etr\u010dimo 4:20\/km nizbrdo\u201c, \u0161to je meni, iako nezadovoljnom ukupnim vremenom od vrha do Bistre, zvu\u010dalo prebrzo, dok je MC-ju to jogging. No, niti pet minuta nakon svoje izjave, \u010dim je po\u010deo drugi uspon, \u0160ime je instantno zaostao pa ga nakon petnaestak minuta vi\u0161e nismo vidjeli te \u0160ole i ja ostadosmo \u201esami\u201c do kraja utrke. \u0160ime se jedva drugi put popeo do vrha, po\u010da\u0161\u0107en muskulfiberom identi\u010dnim onom koji su imali oni koji su zavr\u0161ili utrku \ud83d\ude42 Bez obzira na to, jasno je da je \u0160ime materijal za nekog budu\u0107eg pobjednika Medotreka, ali ima li smisla potratiti tu uro\u0111enu brzinu na \u201e\u0161etnju\u201c po Medvednici\u2026 Dan poslije utrke poslah \u0160imi sms da doznam kako je i dobih sljede\u0107e odgovore: \u201eMalo je re\u0107 da sam umro ko \u2026..!\u201c \ud83d\ude42 i \u201eOvaj treking osim \u0161to nema veze s mozgom nema ni veze s tr\u010danjem! Ima veze s umiranjem i tihom patnjom!\u201c \ud83d\ude42 Dobro jutro! Neprocjenjivo! \u0160ime, jo\u0161 jednom – hvala ti na ovome \ud83d\ude42<\/p>\n
A sad nekoliko crtica o mom cjeloutr\u010dnom dru\u0161tvu\u2026 Ina\u010de, \u0160ole i ja smo ve\u0107 u ozbiljnoj vezi, bili smo dobar dio utrke zajedno u Zagorju, a i na Papuku\u2026 Tre\u0107i uspon iz Kraljevog Vrha uvijek je poseban, a budu\u0107i da je \u0160ole Bosanac iz Posavine, mo\u017eemo parafrazirati onu bosansku \u201ejebe\u0161 zemlju koja Bosne (i piramida) nema!\u201c – jebe\u0161 Medotrek koji ne ide u Kraljev Vrh, od mojih \u0161est, samo jednom nisam bio, prije dvije godine\u2026 Uz taj uspon, naravski, vezane su nekolike dirljive pri\u010dice, na primjer, ona iz 2005., kad sam pohlepno ganjaju\u0107i Markicu s kojim sam se krajcao u Kraljevu Vrhu, \u0161to me iznenadilo jer sam mislio da mu nisam ni blizu, potegnuo malo previ\u0161e, \u0161to je u kombinaciji s pijenjem premalo vode iz glupog mijeha (odmah poslije Mede napustih tu tehnologiju nakon samo dvije utrke) izazvalo najja\u010de gr\u010deve u \u017eivotu malo ispod Krumpiri\u0161ta, koji su me doslovno bacili na pod i zamalo izbacili iz utrke\u2026 Sljede\u0107e godine, UPRI uspon svladavao sam s Dra\u017eenom Perkovi\u0107em, koji je, nakon \u0161to smo pro\u0161li najstrmiji dio, na lokalitetu \u010crna mlaka, ovo je jedna od najboljih fora svih Medotreka, odlu\u010dio odspavati desetak minuta usred bijela dana \ud83d\ude42 I onaj iz 2010. ostaje nezaboravan jer sam ga proveo sam usred no\u0107i http:\/\/blogeri.gelender.hr\/batica\/2010\/11\/29\/bljuuuuuuuu-predator\/ . U dru\u0161tvu sa \u0160oletom, hajlajt ovog tre\u0107eg uspona, na rijetkim ravnim dijelovima (Frane, hvala na naran\u0110ama!) bio je \u201eovu ravnicu ne\u0107u tr\u010dati\u201c. Naravno, bile su to moje rije\u010di jer zna se ko laje, a ko samo \u0161uti i \u201eradi\u201c, no pokoji put me i \u0160ole preduhitrio istim rije\u010dima \ud83d\ude42 Ina\u010de, na\u0161i su razgovori tijekom tih zamalo osam sati izgledali ovako: \u201e\u0160ole, o\u0107e\u0161 naprijed?\u201c, iako i on i ja znamo da ne \u017eeli jer ne zna stazu. Ili: \u201e\u0160ole, ne misli\u0161 li da malo presporo idemo ovu nizbrdicu?\u201c, \u0161to je opet, podrazumijeva se, bilo podjebavanje jer ni on ni ja ne mo\u017eemo br\u017ee. Prvih \u0161est sati svi su njegovi odgovori bili isti – nije\u010dni, sve dok na Bik\u010di, pri \u010detvrtom spustu, na ovo posljednje pitanje nije odgovorio, nego zagrmio: \u201eNE SERI!\u201c \ud83d\ude00 Eeeee, to mi je najdra\u017ei dio ovog trekinga! \ud83d\ude42 Na zadnjem usponu poku\u0161ao sam ga motivirati \u010dinjenicom da bi mogao postati peti (Rajkovi\u0107, Brajkovi\u0107, Lesi i ja) \u010dovjek (u stvari – \u0161esti, zaboravih Dra\u017eena iz 2006. unato\u010d spavanju) koji \u0107e ovu stazu i\u0107i ispod osam sati, no odgovorio je da ga to ne pali. \u201eA \u0161ta te onda pali?\u201c \u201eVolim zavr\u0161iti utrku, popit pivo, dru\u017eiti se, zajebavati nekog i da mene zajebavaju\u2026\u201c Aha! Ako je tako, nastavimo: \u201e\u0160ole, imam jedno pitanje za tebe!\u201c \u201eNe, ne \u017eelim naprijed!\u201c Ma ne, ono drugo.\u201c \u201eNe, ne mislim da idemo presporo.\u201c Ili kad smo se na\u0161li u gusti\u0161u krate\u0107i prema KT 13: \u201e\u0160ole, jel znamo di smo?\u201c \u201eNemam blage veze!\u201c \ud83d\ude42 A kako je nastala razlika od 40 sekundi izme\u0111u nas dvojice? Na Sljemenskoj cesti ispod Medvedgrada drmnuo sam svoj zadnji adut, najfiniji gel svih vremena gordog naziva double cappuccino, koji je po\u010deo djelovati ba\u0161 na po\u010detku drugog, onog \u0161irokog, dijela Ba\u017eulovke, nekih pola sata do cilja. Tad sam krenuo tr\u010dati, a \u0160ole je zaostao mo\u017eda nekih 150 metara, no pet minuta prije kraja staze i po\u010detka zadnjeg strmog uspona prema vrhu, platio sam cijenu kofeiniziranja – kako me gel digao, tako me i spustio, ali prizemljenje je bilo puno gadnije od uzleta, ne\u0161to kao na kraju Medotreka iz 2012. http:\/\/blogeri.gelender.hr\/batica\/2012\/01\/16\/medotrek-2012\/ (jo\u0161 jedna kobasica u mojoj re\u017eiji), samo puuuuuuno gore – uglavnom, jedva, ali doslovno jedva, sam se dovukao do vrha, mnogi vele da me takvog nikad nisu vidjeli, a Darko iz Vidikovca odmah mi je donio pola litre Cedevite s medom\u2026 Mislim, svakakav sam ulazio u cilj (opet 2012.), ali nikad mi nije trebalo preko sat vremena da do\u0111em sebi. Ono, na progla\u0161enju molim ljude da se povuku do zida da se mogu nasloniti, svi ne\u0161to pri\u010daju, valjaju fore, ja ni\u0161ta ne razumijem, magli mi se pred o\u010dima, mislim da bi infuzija dobro do\u0161la (Primo, hvala \u0161to si nam donio grah, sam to ne bih mogao)\u2026 Vjerojatno ne treba posebno napominjati, ali nije zgoreg, punih sedam dana nakon utrke jo\u0161 uvijek me opako zate\u017eu Ahilove tetive, tri dana nisam mogao normalno hodati, ba\u0161 kao i svi ostali fini\u0161eri, a Medotrek je nevjerojatno uspje\u0161no u meni ubio volju i \u017eelju za kros ligom, super ligom te radom na brzini, dok mi je u cilju omiljena misao bila – penzija \ud83d\ude42<\/p>\n
Za kraj, dva kurioziteta: a) prva trojica rade u \u0161koli i b) bila je ovo druga ultra u povijesti Treking lige bez \u017eena, prvi je bio Samoborski treking iz 2007. Bez obzira na to, imale su \u017eene svojih trenutaka na Medotreku. Prve godine, Himalajka Darija B. je bila \u0161esta. Sljede\u0107e godine, Ana Je\u0161ovnik tako\u0111er \u0161esta, s uvjerljivo najboljim \u017eenskim vremenom na ovoj stazi: 8:58! 2009. Veronika je u cilj utr\u010dala u vremenu \u010detvrtoplasiranih koji su pani\u010dno fini\u0161irali da ih ne dostigne (spominjem ih malo ni\u017ee u tekstu)\u2026 Pro\u0161le godine, Jeka je ponovila najbolji \u017eenski plasman do sada – \u0161esto mjesto!<\/p>\n
I to je bilo to \u0161to se ti\u010de \u201edo\u017eivljaja\u201c sa staze. Ako je netko pro\u010ditao do ovog mjesta, a nije bio na Medotreku, sljede\u0107i odlomak posve\u0107en je ultra\u0161ima koji su zavr\u0161ili ovogodi\u0161nju utrku\u2026<\/p>\n
O Lesiju smo sve rekli, dva nastupa, dvije pobjede, rekord\u2026 \u0160o\u0161i\u0107u je ovo bio prvi put i odmah medalja, ukupno \u010detvrta u utrkama Treking lige, \u010dekamo jo\u0161 samo njegovu pobjedu, mo\u017eda na Papuku ove godine\u2026 Chicar, dva tjedna nakon 120 km Madeire \u010detvrti, pro\u0161le godine drugi, gadni Medotrek igra\u010d i za budu\u0107nost\u2026 Peti je, u svom prvom poku\u0161aju, a trebalo se tu i orijentirati, bio Slovenac Ale\u0161 Novak, trenutno drugi u ligi. \u0160esti je bio \u0160o-Kre Golec i to dva tjedna nakon sto milja Istre!!! Ako sam dobro brojao, Kre\u0161i je ovo tre\u0107a Medoultra, a prve dvije nije zavr\u0161io, oba puta ga je odustajanja ko\u0161tala ona zeznuta skor fora\u2026 Sedmi, tako\u0111er nakon stomajlerice, bje\u0161e Sablja, a njegova je povijest na ovom brdu duga\u010dka i dosta uspje\u0161na: na premijeri 21. mjesto od 23 fini\u0161era, ali tad je jo\u0161 bio zelen. Sljede\u0107e dvije godine, na stazi identi\u010dnoj ovogodi\u0161njoj, uzima 17. mjesto, da bi 2009. ve\u0107 podijelio \u010detvrto mjesto s Klikerom, bi\u0107-Bom i Elvirom, a 2010. uzima broncu – svoju jedinu medalju, kako na Medotreku, tako i u cijeloj povijesti Treking lige! 2012. je \u010detvrti za mo\u017eda minutu, dvije, \u0161to je ponovio i 2013. – ponosni vlasnik svih osam ultri na Medvednici!!! bi\u0107-Ba ove godine (postao je tatek!) malo manje trenira pa mu je ovo osmo mjesto najslabiji plasman, ve\u0107 smo spomenuli njegovo \u010detvrto mjesto iz 2009., a 2010. bio je peti\u2026 Deveti je bio Vanjak, jo\u0161 jedan junak sa stomajlerice! Njemu je ovo bio drugi nastup, pro\u0161le godine je bio \u0161esnaesti. Prvi put na Medi, jedanaesti je bio Ante Ercegovi\u0107, dva tjedna ranije zavr\u0161io 105 km Istre! Na svojoj prvoj Medoultri, dvanaesti je bio Mati\u0107. Kaj bu bilo kad Toni po\u010dne ozbiljno trenirat?!? Trinaesti je bio Debeli, sreli smo ga na putu prema doma, taman kad je ispao iz \u0161ume ispod Tomislavca, blijed k’o gringo, ali svaka \u010dast na fini\u0161iranju ove staze! Naravno da mu to nije bio prvi Medotrek, 2010. je i njega zeznula skor orijentacija, a 2012. je bio pametniji i zavr\u0161io \u0161esnaesti\u2026 O\u010dito ni Chappy ne trenira, \u010dim je bio \u010detrnaesti! Prije dvije godine i njega je zavela a\u0161ik \u017eena ta – skor, a pro\u0161le je godine bio dvadeseti\u2026 Ro\u017ea petnaesti, pro\u0161le godine jedno mjesto bolji\u2026 Sli\u010dno kao i Glava – \u0161esnaesti, pro\u0161le petnaesti, 2012. nije uspio pohvatati obavezne kontrole. Pe\u0107ot sedamnaesti, jo\u0161 jedan ovogodi\u0161nji Istra stomajler, u tandemu sa Sabljom sa svih osam Medotreka! Vjerojatno nitko kod nas nema sve ultre na jednoj utrci u razmaku od devet godina! Pe\u0107ot je 2005. bio 21. zajedno sa des Sablesom, sljede\u0107e dvije godine je 18. pa 11., 2009. prvi put me\u0111u deset (9.), 2010. osmi, 2012. najbolji – \u0161esti i pro\u0161le godine, kao i ove – 17. Tomislavu \u0160prohu bilo je prvi put i odmah fini\u0161iranje ove te\u0161ke staze na 18. mjestu. \u0160tefo Graho bio je 19. – ali i njegova povijest je duga i bogata: pro\u0161le godine sedmi, ba\u0161 kao i prije dvije godine, dok ga je 2010. zeznula no\u0107na skor orijentacija\u2026 Slovenac Cvelbar na 20. mjestu skinuo je svoj Medo junf, a 21. Huti, organizator prve Traverse, tako\u0111er je stari treker sa samih po\u010detaka: Huti je zadnji put na Medotreku nastupio 2007. na ovoj istoj stazi (11. mjesto), a prvi put 2006. (8.)!!! Tomislav Reni\u0107, kao 22., bio je i posljednji koji je pro\u0161ao sve kontrole u svom prvom nastupu. Tako\u0111er u prvom nastupu, Domagoj Horvat pro\u0161ao je 12, a Jadranko Pu\u0161i\u0107 10 kontrola, ba\u0161 kao i Tomislav Pand\u017ea, gorespomenuti stari treker, koji je nastupio i pro\u0161le i pretpro\u0161le godine.<\/p>\n
Ako sam kod nekog fulao sa sratistikom, bute me ispravili\u2026<\/p>\n
Za kraj sam, nimalo slu\u010dajno, ostavio onog koji je zatvorio TOP 10, Gorana Peri\u0107a: \u0161ta re\u0107i, \u010dovjek je dva tjedna ranije zavr\u0161io stomajlericu\u2026 Ok, imamo takvih jo\u0161, ali Peri\u0107 ima 57 godina!!! i trenutno je tre\u0107eplasirani u poretku Treking lige! Smije\u0161no mi je kad ga se sjetim unazad pet, \u0161est, devet godina kad je pohodio light utrke (osim Mosora koji je imao jednu jedinu kategoriju) s jednim \u0161tapom, da bi onda, prije nekoliko sezona, krenuo na ultre, a ove godine zavr\u0161io sto milja i to nakon operacije bruha prije devet mjeseci!!! \u0160to stariji – to lu\u0111i \ud83d\ude42 Prili\u010dno je jasno da je Peri\u0107 svima nama malo, a i onima puno mla\u0111ima – idol i da mi \u017eelimo tako, a mo\u017ee i slabije, u njegovim godinama, samo da hodamo i trekamo\u2026<\/p>\n
I \u0161ta re\u0107i za kraj, iako je to prili\u010dno lako zajlju\u010diti iz ove kobasice – I FUCKING LOVE THIS GAME!!!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dok Blatersa, Traversa, Rab i ine utrke mogu ostati neopjevane, kad je Medotrek u pitanju, that is unacceptable pa opet pripremam jednu, kak bi Sablja rekao, kobasicu \ud83d\ude42 A mo\u017eda i ne\u2026 Ili ipak da! Nemam neku inspiraciju, ali kog … Continue reading