Moram ne\u0161to napisati o Zagreb Trailu. Iz vi\u0161e razloga: jedan je da mi ne ispari volja pa \u0107e i taj \u201eizvje\u0161taj\u201c pro\u0107i kao i JGL sRatistika (\u010ditaj: ne\u0107e ga biti). Drugi je da s naslovnice vi\u0161e maknem Jazza i \u201eutrku\u201c (sa samim sobom) koja je u dvije godine imala jednog natjecatelja, a i taj je nije zavr\u0161io. Tre\u0107i je \u0161to mi je \u0160imun naredio da hvalim njegovu umotvorinu, a \u010detvrti je \u0161to mi je ovo bila jedna od najljep\u0161ih utrka u kojima sam sudjelovao (ovo \u010detvrto ne vjerujte jer je nastalo kao posljedica tre\u0107eg)\u2026<\/p>\n
Nego, priznajem da sam bio podosta razo\u010daran kad me di organajzer u petak nave\u010der nazvao i rekao da najvjerojatnije otkazuje ultru zbog nekoliko stabala sru\u0161enih po brdu, ali prebolio sam to jo\u0161 istu ve\u010der na maturalnoj uz pomo\u0107 knedla sa \u0161ljivama koje sam tamanio uz velike koli\u010dine \u0161e\u0107era. Vidi se da je Cimi ostario, \u010detrdeset prva gazi, gdje su ona vremena kad se prije \u0161est godina Velebit nije otkazivao, a situacija je bila deset puta gora nego ovog vikenda, s tim da je i sveta planina ne\u0161to opakije mjesto od ovog na\u0161eg omiljenog brda\u0161ca\u2026 Vidi\u0161, zanimljivo je da je tu ultru uzeo Trs te da se na Zagreb Trailu, u sli\u010dnim vremenskim neprilikama, pojavio na prvoj utrci nakon \u010detiri ili pet godina\u2026<\/p>\n
I tak, do\u0161li u subotu na start u nadi da \u0107e ultre ipak biti, \u010dak je i ki\u0161a prestala, izgledalo je kao da \u0107e se razvedriti, ali ubrzo je ponovo po\u010delo plju\u0161tati i nije prestalo do kraja utrke. Brzo se pro\u0161irila i vijest da taj film ne bumo gledali pa su se neki okorjeli ultra\u0161i pokupili doma, a drugi su rekli da je tog dana treking u Hrvata umro\u2026<\/p>\n
Ni meni se nije dalo ganjati u kra\u0107oj varijanti jer me te kratke i brze utrke ubijaju za razliku od ultra laganica, ali kae tue, idemo se klat. Tak je i po\u010delo, na najja\u010de, a malo sam sebi do\u0161ao tek kod Lagvi\u0107a kad je po\u010deo uspon na Medvedgrad i sve nakon toga bilo je \u010disto u\u017eivanje.<\/p>\n
Nisam sponzoriran tak da mogu slobodno pisati o tenisicama (kad ve\u0107 ne mogu o utrci) – inovejtice mudclaw su savr\u0161eno odradile posao po ovakvom terenu, a ono malo asfalta se izdr\u017ei bez problema.<\/p>\n
A staza\u2026 Eeeee, staza je bila savr\u0161ena, ba\u0161 \u010disto savr\u0161enstvo. Ako isklju\u010dimo kratki sljemenski \u0111ir, stalno si kilometar, dva od centra, a u totalnoj divljini. Malo gore, malo dole, \u0161ume (kaj \u0161ume?!? – d\u017eungla!), singl trekovi, livade, stepenice\u2026 Kad ti asfalt dojadi, taman krene ne\u0161to drugo\u2026<\/p>\n
Nagla\u0161avanjem nekih dijelova ispalo bi da ostali nisu bili lijepi, a stvarno nije tako, no, dva mjesta moram izdvojiti. Prvo dio nakon ribnjaka u Gra\u010danima – nabujali potok, lude livade, \u0161umetina \u010dije su se grane nadvile nad single track stazu nadomak glavnoj prometnici, ma ba\u0161, ono, ludilo. Nije da se nekom dalo startati po ki\u0161i, ali nakon pet minuta ti je svejedno i \u010dini mi se da je staza bila jo\u0161 atraktivnija ba\u0161 zbog ekstremnih uvjeta.<\/p>\n
Drugo mjesto je spust s Brebaka na Pustodol. Istu tu stazu imali smo na Mrak kombi ove godine i to je tako\u0111er bila u\u017eivancija, no, ipak u mraku mora\u0161 biti oprezniji da se ne razbije\u0161, a i da ne proma\u0161i\u0161 stazu. Ovako, kad je dan i staza ozna\u010dena, to je bio \u010disti gu\u0161t. Izuzetno su rijetke prilike kad se ganja\u0161 na najja\u010de i istovremeno beskrajno u\u017eiva\u0161 i to je bio ba\u0161 taj potez. Nizbrdica dovoljno zahtjevna da ipak mora\u0161 biti pinkicu oprezan, tek toliko da puls nije na maksimumu, a opet taman pod nogu da ne mora\u0161 previ\u0161e paziti nego se mo\u017ee\u0161 opustiti i fakat u\u017eivati.<\/p>\n
Meni je staza toliko savr\u0161ena da bih je ostavio takvom i ubudu\u0107e, mo\u017eda eventualno promijenio smjer i tako svake druge godine. I super je bila markirana, ali bez obzira koliko dobro ozna\u010di\u0161, uvijek \u0107e se netko pogubiti jer ljudi trail utrku do\u017eivljavaju kao isklju\u010divo trka\u010dku, a ona to nije. To je kao da na biatlonu samo laufa\u0161 i pokraj ga\u0111ali\u0161ta pro\u0111e\u0161, a ne puca\u0161 u metu. Na trailu treba i gledat okolo, bit oprezan, a ne samo jurcat. Druga gre\u0161ka je \u0161to pratimo onog ispred sebe pa ako on proma\u0161i, proma\u0161i cijela grupa. Jedino mjesto koje je mo\u017eda bilo malo slabije ozna\u010deno s obzirom da je kri\u017eanje i nizbrdica je skretanje na single track odmah poslije Medvedgrada, ali tko je bio pa\u017eljiv, ugledao bi ga bez problema. Uglavnom, svaki put kad sam podignuo glavu, vidio sam sljede\u0107u trakicu, osim unutar posjeda ksaverske crkve.<\/p>\n
Iako me \u0160imun zadnjih tjedana izlu\u0111ivao sa Zagreb Trailom jer su zbog toga patili treninzi, zapravo, vi\u0161e moji \u017eivci i \u0161to je ultra ipak ultra, ova staza je bila pun pogodak\u2026<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Moram ne\u0161to napisati o Zagreb Trailu. Iz vi\u0161e razloga: jedan je da mi ne ispari volja pa \u0107e i taj \u201eizvje\u0161taj\u201c pro\u0107i kao i JGL sRatistika (\u010ditaj: ne\u0107e ga biti). Drugi je da s naslovnice vi\u0161e maknem Jazza i \u201eutrku\u201c … Continue reading