Ne znam kad sam zadnji put pisao o Velebitu, ju\u010der mi nekako spontano do\u0161la odluka, a krivac su najvjerojatnije uspomene. Onda se jo\u0161 nadodaju Golub (Tihomir) i iVsha i sad ne mogu ne napisati\u2026<\/p>\n
Ipak mi je ovo bio deseti treking\/trail na mitskoj\/svetoj planini i deveti zavr\u0161eni. Odustajanja, a pogotovo bezrazlo\u017ena kao ono 2007. ( http:\/\/www.adventure-sport.net\/Zemlja\/Trekking\/Sumrak-Bogova-ili-Kraljevstvo-Najbjednijih.html<\/a> ), nikad se ne pre\u017eale i zauvijek se pamte, ali su ujedno i dobra \u0161kola jer da nisam odustao tada, u\u010dinio bih to ove subote.<\/p>\n Iako sam ve\u0107 vi\u0161estruko drljao o tome, ne mogu ne podsjetiti se 2004. godine i prvog nastupa, ma \u0161ta nastupa?!? \u2013 prvog susreta s Velebitom i, naravno, odmah na 140+ stazu od Starigrada do Senja! Nikada, ni prije niti poslije nisam osje\u0107ao toliki strah, uzbu\u0111enje i respekt za neku utrku jer blage veze nisam imao kuda idem i \u0161to me o\u010dekuje. Olakotna okolnost bila je \u0161to sam bio s Markom u timu, a no\u0107 prije starta koju sam proveo u sobi s njim i Bo\u017eenom pamtim po rijetkim epizodama sna pro\u0161aranim no\u0107nim morama\u2026<\/p>\n Ove godine ne\u0161to potpuno suprotno. Tjedan prije utrke uop\u0107e ne znam ho\u0107u li nastupiti, a ako da, dvojbena je du\u017eina. Odluka je donijeta tek zadnjih dana, a ako je mjera\u010d (pozitivne) napetosti i mje\u0161avine predutr\u010dne anksioznosti i ustreptalosti prije dvanaest godina bio na vrhuncu, sada je bio na nuli. Epic je otkazan, 99% staze znam, forma je nikakva, kila\u017ea optere\u0107uju\u0107a, uobi\u010dajena priprema izostala, u tranzicijskoj vre\u0107i tek su jedne \u010darape, a nema mineralne \u2013 nju\u0161im epic, ali fjasko!<\/p>\n Budu\u0107i da sam ove godine na Pjeskarici tr\u010dao zajedno s Golubom, pobjednikom iz 2004. u paru s Horvati\u010dekom, a obavili smo i brzinsku foto sesiju, zajedno smo se prisjetili trenutka otprije dvanaest godina kad su njih dvojica, spu\u0161taju\u0107i se sa Stapa i zveckaju\u0107i \u0161tapovima, kod Tatekove kolibe stigli Marka i mene i odjezdili u pobjedu. Ah, uspomene\u2026 Zato mi je \u017eao \u0161to i Ferro, apsolutni pobjednik te utrke nije u subotu bio na stazi, a bio je prijavljen\u2026 I ne \u201esamo\u201c Ferro \u2013 Sa\u0161a Horvat, Tomo Novakovi\u0107, Miko bez koga ne bih zavr\u0161io utrku, Pale, Peco, Verb (tre\u0107e mjesto!), \u017dana na tranziciji u B.O., uglavnom, tona ljudi, a nikad se ne mogu svi nabrojiti\u2026<\/p>\n \u017dao mi je i \u0161to godinu dana ranije nisam nastupio na premijernom izdanju, ali to je za mene tada bila tolika apstrakcija tako da mi nije bilo ni u primisli. Da me Marko nije pozvao u tim, tko zna bih li poludio za trekingom i Velebitom i bih li se bavio tim najljep\u0161im \u201esportom\u201c na svijetu\u2026<\/p>\n No, dobro, vi\u0161e ne gazi ’86., nego 2016. Osim \u0161to mi je deseti Velebit, dobih volju ne\u0161to napisati jer mi je to bila jedna od ili mo\u017eda i najte\u017ea treking utrka u \u017eivotu. Bilo je du\u017eih, i vremenski i kilometarski, ali ovdje se dogodila nesretna kombinacija nespremnosti i velike vru\u0107ine na relativno maloj nadmorskoj visini gdje je pripeka u\u010dinila svoje, a \u0161to, recimo, ne bi smetalo na hrptu izme\u0111u dva najvi\u0161a velebitska vrha, pa \u010dak ni na Rujnu jer visoravan pro\u0111e\u0161 za 45 minuta do sat vremena, dok smo od Vla\u0161kog grada do Alana neprestano bili izlo\u017eeni suncu tri i pol do \u0161est sati, ovisno o brzini. No, budu\u0107i da se vrijeme u drugom dijelu dana, kako bi rekao Jadomir Toma A\u0161kovi\u0107, skurvalo, ovo mi je prva utrka u \u017eivotu u kojoj mi je drugi dio bio puno lak\u0161i od prvog.<\/p>\n I premda sam se ovdje, uklju\u010duju\u0107i Terre incognite, trkao vi\u0161e od deset puta te recikliranu i dobrim dijelom nelijepu stazu s obzirom na sve ono \u0161to Velebit nudi, \u0160imun je uspio prona\u0107i barem jedan dio na kojem nikad nisam bio, a to je uspon iz kanjona Velike Paklenice pod Ani\u0107a kuk te produ\u017eetak do Jurlina. Ve\u0107 na toj prvoj uzbrdici bio sam maksimalno mokar, a jo\u0161 nije bilo ni sedam sati. Bo\u017eena i Bandi na okrepi kod doma jo\u0161 jednom su me vratili u 2004., a Danka mi je ve\u0107 na Ivinim vodicama rekla da izgledam kao da me krava sa\u017evakala. Od Vla\u0161kog grada do Alana to nije bilo utrkivanje neko puko pre\u017eivljavanje uz \u017eicanje vode (Marin i specijalac iz Golubove ekipe), a u \u017eivot su me vratili tek Alan i Ante te malo i povratak u hlad nakon \u010detiri sata \u017eege. Uglavnom, cijeli makadam, spust na Bunovac i sedam kilometara ceste na kraju isplatilo se doslovno odraditi radi staze po isto\u010dnom rubu kanjona od Ani\u0107a kuka do Borisovog doma, prekrasnog uspona uz kanjon do Ivinih Vodica, staze od kraja makadama do Du\u0161ica i uspona na Sveto brdo, meni mo\u017eda i najljep\u0161eg dijela od Svetog brda preko Sijaseta do \u010ci\u010dine doline, greben od Malovana do Vaganskog vrha i sve dalje do Buljme te zavr\u0161ni spust kroz \u0161umu od Stra\u017ebenice do Velikog Rujna, koji se, nakon godina i godina zgari\u0161ta nakon po\u017eara, kona\u010dno zazelenio onom najljep\u0161om, djevi\u010danski zelenom bojom.<\/p>\n I tak, ne? Bez obzira \u0161to ve\u0107ina ka\u017ee da samo jurcamo i ni\u0161ta ne vidimo i bez obzira \u0161to su u pravu, oni rijetki trenuci kad dignem glavu i \u010dinjenica da, makar i samo petnaestak minuta, tr\u010dim uskom stazicom od podno\u017eja Svetog brda do \u010ci\u010dine doline, \u010dine me sretnim.<\/p>\n Nikako ne smijem zaboraviti \u010destitati svim pobjednicima, onima s medaljama oko vrata ili bez, nebitno je, Marku Protu na prvoj velebitskoj pobjedi, zahvaliti Sanji i Peri\u0107u koji su stalnim pritiskanjem postigli da ranije budem gotov, a jo\u0161 puno, puno vi\u0161e zahvaliti ljudima na okrepama te de\u010dkima i curama iz Gorske slu\u017ebe spa\u0161avanja koji su u svakom trenutku bili na usluzi i preko svojih zadu\u017eenja.<\/p>\n I tak drugi put\u2026 Jasno je da ovaj tekst nije dostojan mitske planine, on je ionako tek rezultat skribomanije jednog mazohista koji je o Velebitu ispisao stranice i stranice, kao i poku\u0161aja da se sve ovo ne zaboravi u bespu\u0107ima sve zaboravnijeg mozga. Ionako se pisati ne mora, ali \u2013 trekati se mora. \u010cak i ako je trail.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ne znam kad sam zadnji put pisao o Velebitu, ju\u010der mi nekako spontano do\u0161la odluka, a krivac su najvjerojatnije uspomene. Onda se jo\u0161 nadodaju Golub (Tihomir) i iVsha i sad ne mogu ne napisati\u2026 Ipak mi je ovo bio deseti … Continue reading