Start: Rizvanu\u0161a. Cilj: Viso\u010dica – Velebit (1609 m n\/v). \u0160to? Planinska utrka. Koliko? 14-tak km (12 km makadama, 2 km planinarskog puta). Do\u017eivljaj? Neprocjenjiv (odavno izlizana fora, no boljeg izraza nema). Makadam je taman – uzbrdo, nizbrdo, ravno i na kraju nagrada – dva kilometra krepavanja po planinarskoj stati do vrha – najprije kroz \u0161umu, a onda po \u010distini – i na vrhu – LU-DI-LO!!! Jedna od rijetkih utrka, a mo\u017eda i jedina gdje sam i ja u cilju vri\u0161tao – definitivno najljep\u0161i cilj u Hrvatskoj – pogled koji obara – more i otoci s jedne, nepregledna i \u0161umovita Lika s druge, a Velebit na sve strane. Onima koji su bili zauvijek ostaje u sje\u0107anju. Vi koji se niste pojavili, ne propustite priliku sljede\u0107e godine!
Jo\u0161 jednom se pokazalo da su najbolje poluunderground utrke koje iz ljubavi prema svom kraju i tr\u010danju organizira skupina entuzijasta – utrke sa srcem. I vjerojatno jedina utrka u Hrvatskoj s koje su ba\u0161 svi, pa \u010dak i oni koji mrze planinarenje poput ona zadnja dva kilometra, oti\u0161li prezadovoljni. A one koji zbog toga sljede\u0107e godine ne\u0107e do\u0107i, zamijenit \u0107e pet puta vi\u0161e onih koji \u0107e do\u0107i zbog na\u0161ih pri\u010da. Ka\u017ee Mile da \u0107e utrka sljede\u0107e godine biti jo\u0161 bolja. To je nemogu\u0107e jer ne postoji bolje od savr\u0161enog.
No, da ne bih bio optu\u017een za patetiku, za kraj ne\u0161to sasvim drugo. Kako sam se htio kazniti za lo\u0161e tr\u010danje (iako sam bio prvi u kategoriji najjadnijoj od svih – M35) i zato \u0161to me deru \u017eene \ud83d\ude42 (\u010dak 3), odlu\u010dio sam otr\u010dati natrag do Rizvanu\u0161e, a ne vratiti se kombijem kao sav normalan svijet. Iako donji dio makadama vrvi od upozorenja da se ne skre\u0107e s glavnog puta poradi mina, u gornjem dijelu toga nema, pa sam odlu\u010dio sije\u0107i serpentine kroz \u0161umu. U donjem dijelu, dok sam se pitao jesam li normalan, uhvati me nu\u017eda i zamislim si tragikomi\u010dnu situaciju kako tijekom obavljanja iste pogibam od mine, pa odlu\u010dih trpjeti do Rizvan Cityja, ne toliko zbog straha od mina, nego zato \u0161to bi trka\u010di desetlje\u0107ima umirali od smijeha pri\u010daju\u0107i pri\u010du o meni koji sam poginuo dok sam nu\u017edirao, a utrka bi se mogla zvati Memorijal Seronje…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Start: Rizvanu\u0161a. Cilj: Viso\u010dica – Velebit (1609 m n\/v). \u0160to? Planinska utrka. Koliko? 14-tak km (12 km makadama, 2 km planinarskog puta). Do\u017eivljaj? Neprocjenjiv (odavno izlizana fora, no boljeg izraza nema). Makadam je taman – uzbrdo, nizbrdo, ravno i na … Continue reading