Micke iz De\u017eele? Neeeeeee! Micke iz Lijepe Na\u0161e!
\u0160ta mi bi da sam jo\u0161 jednom (ukupno tre\u0107i put) i prvi put nakon \u010detiri godine odlu\u010dio prije\u0107i micku planinu u jednom dahu, a \u010dak nije bila ni utrka? Stvarno ne znam \u0161ta mi bi… Zapravo znam: sve sam stariji i lo\u0161iji, rezultata niotkud, a moram biti u centru pa\u017enje pa sam se ugurao da pi\u0161em za Globus i odlu\u010dio ubit da prije\u0111em Micku. Bez obzira na to, nadao sam se da \u0107e Mukki, koji je forsirao tu ideju, ipak odustati od svega, ali frajer se nije dao pa smo se on, Sajmon i ja u zoru na\u0161li na kraju asfalta u NP Velika Paklenica, upravo tamo gdje je i bio start prve tri velebitske ultre, kao tri smije\u0161na tipa (M u bijeloj pamu\u010dnoj majici i niskim Salomonkama, S nakon tri dana bolovanja s temperaturom u visokim Salomonkama i ja nakon mjesec dana tr\u010dkaranja poslije totalne i uterne dvoipomjese\u010dne pauze u cestovnim Mizuno tenisicama) koji su odlu\u010dili pro\u0107i originalnu trasu, sva trojica nakon 3 ili manje sati spavanja, bez supporta na polovici staze u vidu fine tople juhice, \u010diste robe i nove zalihe plo\u010dica i gelova…
Pravo je osvje\u017eenje bilo pro\u0107i one prve stepenice laganim hodom, a ne zaklati se u prvih 10 minuta kao na utrci koja traje 30+ sati, no serpentine prema Lekinim njivama nikoga ne ostavljaju neokrznutim. Dok sam prolazio taj beskrajni uspon, jedina utjeha mi je bila pomisao na \u010dinjenicu da \u0107e i to pro\u0107i. Na Ivine Vodice sti\u017eemo za dva i pol sata i tamo susre\u0107emo prve planinare, koji su se taman probudili i izmilili iz ku\u0107ice\/skloni\u0161ta. Pita nas \u017eena jesmo li krenuli u dva pa biva iznena\u0111ena kad je \u010dula da smo krenuli u 5. Od silnog iznena\u0111enja upitala nas je ho\u0107emo li prespavati ovdje. Da, sigurno, krenuli smo u 5, sad je pol 8 i idemo spavat! Jo\u0161 je iznena\u0111enija bila kad je \u010dula da idemo do Senja, a kako joj je spavanje o\u010dito glavna preokupacija, pitala nas je ho\u0107emo li prespavati na Strugama. To je valjda logi\u010dan slijed planinara: cijeli dan od Ivinih do Struga. No, najiznena\u0111enija je bila kad je \u010dula da uop\u0107e ne\u0107emo spavati i jo\u0161 je jedino uspjela dobaciti da manje tr\u010dimo, a vi\u0161e u\u017eivamo.
Prema \u010ci\u010dinoj dolini pre\u0161li smo jo\u0161 dvoje planinara, a na Vaganskom bili za 4 sata i 17 minuta. Sljede\u0107e prolaze ne znam, Mukki ih ima zapisane, a nisu ni toliko bitni. Na spustu smo sreli \u010detvero mladih kako se penju prema Vaganskom i to su zadnji planinari na koje smo nai\u0161li sve do Alana! Na Marasovcu obnavljamo zalihe vode, kratimo na Buljmu zaobilaze\u0107i Struge, osvje\u017eavamo se na Stra\u017ebenici, a na Rujnu, bez obzira na Sunce, u\u017eivamo u povjetarcu koji nas rashla\u0111uje. Ne\u0161to prije Rujna smo i zadnji put tr\u010dali jer je bolesnom \u0160imunu bilo sve te\u017ee, a ja sam tada odlu\u010dio primijeniti podlu, ali najefikasniju taktiku kako onoga koji je trenutno najsporiji stalno imati na\u0161pananog: dr\u017eati razmak od 50-tak metara i uvijek ga imati u vidokrugu, kao i on nas, a kad ubrza, ubrzamo i mi, tako da je razmak uvijek isti. Ako ode\u0161 predaleko, glupo je \u010dovjeka ostaviti samog. Poslije toga ga \u010deka\u0161 i ba\u0161 kad te stigne, krene\u0161, \u0161to je najgore za njegov moral jer ispada da se ti stalno odmara\u0161, a on nikad. Sam je \u0160imun kasnije primijetio da se osje\u0107a vrlo usamljeno, ali nije lo\u0161e ponekad ostati sam sa svojim mislima i napajati se ljepotama s brojnih prekokrasnih krajobraza micke.
Na Stapu je bilo vode u izobilju, na termometru 28 stupnjeva i tamo smo kampirali pola sata. Preko Panosa i \u0160ugarske Dulibe do\u0161li smo u Ramino Korito, a mrak nas je uhvatio malo iza \u0160iki\u0107 Jatare. Tamo uvijek iste dvojbe: je li ovo zadnji uspon na livade povi\u0161e Ba\u0161kih O\u0161tarija ili predzadnji ili ih ima jo\u0161 i vi\u0161e. Uglavnom, nikad iza\u0107i iz tih rupa i kona\u010dno!: livada, zadnji uspon te spust do hotela. Vrijeme 17:30. Zadovoljavaju\u0107e.
U hotelu usred no\u0107i sre\u0107emo Didaka. Nevjerojatno! Kao da je utrka, a on na kontrolnoj to\u010dki upisuje prolaze. \u0160imun razumno odustaje, Markova cura u nevjerici slu\u0161a otkud smo do\u0161li i kamo idemo bez spavanja, a Mukki i ja, poslije 45 minuta jo\u0161 jednog kampiranja, u problemima kako pogoditi Premu\u017ei\u0107ku, nastavljamo. Poku\u0161avam nas obojicu motivirati najavom drugog rezultata svih vremena (ispod 33 sata), ra\u010dunaju\u0107i da mo\u017eemo ponoviti mojih 14 i pol sati iz utrke kad sam bio strgan od prvog dijela, no pokazalo se da je mo\u0107 adrenalina ipak prevelika. Odmah iza pono\u0107i po\u010dinje mi se u\u017easno spavati, nesuvislo buncam, Mukki predla\u017ee kratko spavanje, \u0161to odbijam, a spa\u0161ava me gel s kofeinom uz koji sam nekako izgurao do svitanja. Premu\u017ei\u0107ki nikad kraja. Na nekim mjestima propada u provaliju, na puno mjesta mora se preskakati drve\u0107e, a na jednom mjestu se odronila stijena iznad staze, a ogromni ostaci (jedan veli\u010dine kontejnera) su zatrpali stazu i to postaje trajno stanje jer do te divljine ne\u0107e do\u0107i nikakvi strojevi. \u010cekam spasonosne livade, za koje znam da ih ima puno, ali \u0161uma nikako da zavr\u0161i, vrijeme curi, Alan ni blizu, ja padam u o\u010daj na rubu pla\u010da. I Mukkiju se \u010dini kao da su nadodali nekoliko kilometara, a ja ne mogu vjerovati da \u0107emo biti sat vremena sporiji (8 sati!) od mog najlo\u0161ijeg dijela utrke gdje su se ljudi pitali \u0161ta sam radio sedam sati!!!
Na Alanu je ve\u0107 debelo jutro pa planinari doru\u010dkuju. Od iznemoglosti sam ih jedva pozdravio i nisam imao namjeru komunicirati, ali sami nas priupita\u0161e odakle dolazimo i kamo idemo pa smo se morali malo hvaliti, u\u017eivaju\u0107i u njihovim prenera\u017eenim licima i komentarima tipa “vidi\u0161 \u0161ta ti je mladost”. Oni idu u suprotnom smjeru i sljede\u0107u no\u0107 namjeravaju prespavati na Radlovcu! Oh, man, tamo smo bili prije samo 3 sata! Pitam se \u0161ta \u0107e raditi cijeli dan do Radlovca, a oni vjerojatno tko su ovi manijaci.
Onaj atraktivniji dio Premu\u017ei\u0107eve, od Alana do Zavi\u017eana, prolazi relativno dobro (oko 3 i pol sata), iako sanjam hodaju\u0107i i stalno haluciniram (jedna od onih koju pamtim je \u017eena u \u017eutoj haljini koja sjedi i slika). Na makadamu po zavr\u0161etku Premu\u017ei\u0107ke zovem \u0160imuna poradi preispitivanja opcija odustajanja, a on predla\u017ee Oltare. Jako mi se svidjela ta ideja, ali ubrzo mi se u glavi sve stubokom promijenilo. Sad je to\u010dno 30 sati i mi to mo\u017eemo srediti do cilja za ispod 35, \u0161to je do sada uspjelo samo petorici: Ferri, Golubu i Horvati\u010deku, Markici i meni.
Na Zavi\u017eanu nije bilo kole, a moj cunning plan bio je zbuksati dvije u bidon i drmnuti ih na Batinovici za ludi fini\u0161 prema cilju. Bez obzira na to, moje \u017euljeve na tabanima i Mukkijevu krvavu petu, tr\u010dimo do Oltara (staze je mjestimi\u010dno pou\u010dna i ure\u0111ena, a mjestimi\u010dno zatrpana poru\u0161enim drve\u0107em), a tamo me izlazak na cestu kona\u010dno otrijeznio. Ok, idem do kraja, ali nema vi\u0161e tr\u010danja, a vrijeme nek bude kakvo bude, svejedno mi je. Kao i uvijek, najgori dio utrke je asfalt od Oltara do Tu\u017eevca, odakle vodi planinarska staza na Batinovicu. Ispod Batinovice, u prvom selu pitamo za najbr\u017ei put do Senja, a taj je put, premda najkra\u0107i, ekvivalent paklu. Mukki je otr\u010dao ganjaju\u0107i vrijeme, a ja ostajem sam u zvizdanu bez hlada, s premalo vode. Sunce pr\u017ei tako jako da je kosa suha pola minute nakon \u0161to je smo\u010dim. Cesti se kraj ne nazire, kule nema na vidiku. Nekih 5 kilometara prije Senja prolazi me auto i \u010dovjek mi nudi prijevoz, a ja na prvu odgovaram da bi svi rekli da sam zadnja p…. kad bih sad u\u0161ao u auto (Kli\u0107a ka\u017ee da sam ovako i onako) i zahvaljujem se (eh, da mi je dao malo razmisliti). Nastavljam dalje brzinom od 2 km\/h i odlu\u010dujem da nikad vi\u0161e ne\u0107u pro\u0107i taj drugi dio od Ba\u0161kih do Senja. I dalje stojim pri tome. Mukki porukom javlja da je stigao do cilja. Gledam na sat: 36:00:06. Ako ura\u010dunamo vrijeme pisanja i slanja poruke, vrijeme mu je 35:59. Ulazim u Senj, a kula i more su tako daleko. Dolazim u isku\u0161enje da zovem \u0160imuna ili Barbaru da do\u0111u po mene. Ipak sam se nekako dogegao do magistrale, pro\u0161ao ispod kule za 36:40, u prvom du\u0107anu drmnuo litru \u010dokoladnog mlijeka i pojavio se na rivi (trebam li napominjati da su me ljudi \u010dudno gledali – dugi rukavi, ruksak, bicke, gegaju\u0107i hod, izmo\u017edena nju\u0161ka…), gdje me do\u010dekala Barbara sa psi\u0107em, Mukki koji se ve\u0107 vratio s kupanja, a onda i \u0160imun koji je u obli\u017enjoj birtiji gledao vaterpolo.
Tad mi je bilo svejedno, a sad mi je drago \u0161to me nitko nigdje nije skupio, ali siguran sam da ovo ne\u0107u ponoviti, bez obzira na nirvanu slatkog umora i zadovoljstva \u0161to \u0107e me pratiti danima, a mislim da ni utrka vi\u0161e ne\u0107e ovim prestra\u0161nim stazama drugog dijela.
Ispod Stapa vidjeli smo dvije srne, na Premu\u017ei\u0107evoj po no\u0107i je\u017ea, u zoru ne\u0161to veliko sivo \u0161to je pobjeglo (medvjed, a vjerojatnije divlja svinja), minutu nakon toga slatkog mladog vepri\u0107a, ba\u0161 bebu, mrtvog na samoj stazi, ispod Batinovice zekana-zvekana… Paukovi su bezbrojni i golemi, njihove smo mre\u017ee uglavnom zaobilazili. Kad je to bilo nemogu\u0107e, uni\u0161tili bismo mre\u017eu uz glasne isprike, a tje\u0161ila nas je \u010dinjenica da \u0107e vje\u0161ti i impozantni vlasnik ubrzo isplesti novu. Od asfalta ispod Batinovice pa sve do spusta u Senj pratio me jedan te isti obad koji mi se i krvi napio.
\u0160to se demicfikacije ti\u010de, uz sat i 15 minuta kampiranja, \u0161etnjicu kroz ve\u0107i dio puta, vrijeme je sasvim solidno, \u0161to zna\u010di da se na ovoj stazi, naravno – bez gubljenja, nema \u0161ta raditi vi\u0161e od 40 sati. Tako govorio Zaratustra…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Micke iz De\u017eele? Neeeeeee! Micke iz Lijepe Na\u0161e! \u0160ta mi bi da sam jo\u0161 jednom (ukupno tre\u0107i put) i prvi put nakon \u010detiri godine odlu\u010dio prije\u0107i micku planinu u jednom dahu, a \u010dak nije bila ni utrka? Stvarno ne znam … Continue reading