Ovaj tekst trebao bi iza\u0107i u listu Hrvatski planinar, ali u skra\u0107enoj verziji…<\/p>\n
“U na\u0161oj kampanji za o\u010duvanje Medvednice, jo\u0161 prije nekoliko mjeseci, zamoljen sam napisati tekst o devastaciji iste, no kako preferiram pisati o lijepim stvarima, nikako nisam mogao prona\u0107i inspiraciju, a nemam je ni sad.
Zagreba\u010dku goru po\u010deo sam intenzivno pohoditi prije 17 godina i otada nisam prestao, nepovratno se zaljubiv\u0161i u njene obronke, \u0161ume, staze, livade…, 2007. godine popeo sam se na vrh 207 puta, svoje najljep\u0161e sportske trenutke do\u017eivio sam i pro\u017eivljavam gore, a Zagreb kao mjesto za \u017eivot, velik dio svog \u0161arma duguje upravo tom brdu.
No, ono \u0161to konstantno primje\u0107ujem, a \u0161to je pogotovo uzelo maha u posljednje vrijeme, jest bezo\u010dna sje\u010da \u0161ume i uni\u0161tavanje svega \u0161to se na\u0111e na putu onih koji to rade. Samo unazad dvije godine, da upotrijebim izraz prijatelja i \u201csuborca\u201d za Medvednicu, Ivana Mu\u010dnjaka – Mukkija, \u201cispolirana\u201d je Gipsova staza od tre\u0107eg stupa \u017ei\u010dare pa nadalje prema vrhu, prostor ispod Brestovca, HPD-ova staza pri vrhu, staza od Medvedgrada do Risnjaka, po\u010detak Mrcine, vjerojatno jo\u0161 puno toga \u0161to ne vidimo, a najnoviji slu\u010daj je \u0161uma izme\u0111u Donjeg i Gornjeg Mrzljaka \u0161to se sije\u010de nemilice.
Svima je nama jasno da na\u0161a sirotinjska i pokradena zemlja nema prirodnih resursa pa stoga mora unov\u010diti ono \u0161to ima, a to su \u0161ume, ali \u010demu onda taj gordi naziv Park prirode?!? Ma, kakav je to park (namjerno s malim p) prirode kad unutar granica tog parka ne samo da se \u0161uma sije\u010de, nego se nad tom \u0161umom doslovno i\u017eivljavaju neodgovorni i nekvalificirani ljudi koji, osim komercijalne sje\u010de, izvla\u010denjem uni\u0161tavaju stabla koja ostaju stajati, sprejem ispisuju svoja cijenjena imena po drve\u0107u, po \u0161umi ostavljaju plasti\u010dne posude za naftu i trake, a markirane planinarske staze svojim vozilima pretvaraju u neprohodne kalju\u017ee vje\u010dnog blata.
I zbog svega toga je smije\u0161no kad na parkingu Bliznec ili kod Lagvi\u0107a pro\u010ditate, na plo\u010dama koje je postavio park prirode, kako je zabranjeno brati cvije\u0107e \u2013 da, cvije\u0107e se ne smije brati, a drve\u0107e i staze se smiju uni\u0161tavati?!? A jo\u0161 je smje\u0161nije kad se park prirode di\u010di akcijama \u010di\u0161\u0107enja parka dok nitko ne \u010disti ono \u0161to sjeka\u010di ostave. Najsmje\u0161nije je, pak, kad rend\u017eeri parka prirode ka\u017enjavaju bicikliste koji se voze po planinarskim stazama dok se po njima nesmetano voze kolone na motornim vozilima tipa quad.
I \u0161to sad? Tekstovi poput ovog mog vi\u0161e puta su iza\u0161li u Hrvatskom planinaru, a onda bi u narednom broju uslijedio, nekad argumentiran, a nekad pun floskula, odgovor in\u017einjera \u0161umarstva ili dugogodi\u0161nje ravnateljice parka prirode i sve bi se nastavilo po starom.
Kad ravnateljstvo parka priupitamo do kada \u0107e tolerirati radnje poput vo\u017enje quadovima po planinarskim stazama i op\u0107enito po Medvednici te parkiranje automobila vikendima na zelenim povr\u0161inama, dobivamo odgovor kako je zaposlenih malo i kako oni ne stignu sve obi\u0107i, no zanimljivo je kako se ti isti zaposlenici pojave skoro svaki put kad se na Medvednici organizira neka utrka, s upitom je li ta utrka prijavljena (\u010ditaj: je li upla\u0107ena kotizacija za odr\u017eavanje iste?). Meni bi bilo normalno da park prirode i njegovi zaposlenici poma\u017eu odr\u017eavanje manifestacija koje privla\u010de ljude na\u0161em omiljenom brdu, a ne da ih opstruiraju. Ako u prora\u010dunu nema novaca za vi\u0161e zaposlenika, onda zaposlite one kojima bi \u010duvanje Medvednice bio poziv, a ne posao, koji bi je osam ili koliko treba sati, dnevno obilazili, a ne vozikali se u skupim vozilima, koja bi tada postala nepotrebna. Na ulazu u park prirode postavite rampe i prora\u010dun punite naplatom ulaznica onim \u201cljubiteljima\u201d Medvednice koji je posje\u0107uju automobilom, umjesto da novac uzimate istinskim zaljubljenicima koji promi\u010du njenu ljepotu.
Uzmimo da su in\u017einjeri u pravu i ja to stvarno i mislim, a i nije na laicima da se stru\u010dnjacima petljaju u posao. Dakle, sla\u017eemo se s \u010dinjenicom da se godi\u0161nje \u201cre\u017ee\u201d samo koli\u010dina koja odgovara godi\u0161njem prirastu i da bi \u0161uma propala kad se \u0161umari za nju ne bi brinuli, ali ne sla\u017eemo se sa svim onim \u0161to se doga\u0111a dok se to radi, a sve je spomenuto u tekstu gore: moraju li se pri sje\u010di uni\u0161tavati planinarske staze, moraju li se pri izvla\u010denju sru\u0161enih stabala uni\u0161tavati ona kojima nije odre\u0111eno ru\u0161enje, a o mladicama koje se pritom uni\u0161te, a zbog kojih se i ru\u0161i zdravo visoko drve\u0107e, da i ne govorim, mora li se na mjestu sje\u010de ostavljati kaos koji stoji godinama nakon obavljena posla, moraju li \u201c\u0161umari\u201d iza sebe ostavljati sme\u0107e koje se razgra\u0111uje tisu\u0107ama godina \u2013 to su pitanja koja postavljamo in\u017einjerima. Zapravo, odgovor znamo \u2013 ni\u0161ta od toga se ne mora! Ono \u0161to tra\u017eimo jest da to prestane jer znamo da se mo\u017ee druga\u010dije…”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ovaj tekst trebao bi iza\u0107i u listu Hrvatski planinar, ali u skra\u0107enoj verziji… “U na\u0161oj kampanji za o\u010duvanje Medvednice, jo\u0161 prije nekoliko mjeseci, zamoljen sam napisati tekst o devastaciji iste, no kako preferiram pisati o lijepim stvarima, nikako nisam mogao … Continue reading