Fucking finally! Sti\u017eem na zadnju kontrolu, mjesto Argentiere. Jo\u0161 jednom, iako su mi to rekli barem deset puta na prethodnim kontrolama, pitam koliko ima do Chamonixa \u2013 devet kilometara, jo\u0161 si\u0107a devet kilometara, a na satu 28:10. Tada sam uvjeren da idem ispod 30 (mogu valjda i prehodati devet kila za sat i pedeset!), ali svejedno oprezan jer znam da me \u010deka jo\u0161 200 metara uspona i 400 metara silaska \u2013 to sam zapamtio iz Road Book-a. Kao i na svakoj kontroli, ultra (jer ovo je ipak ultra) ljubazni volonteri prilaze mi, nude mi hranu, napitke, no ja odvra\u0107am samo: \u201cRien! Merci.\u201d jer \u017eelim dalje, u cilj, u kadu, u ne\u0161to suho, u krevet… Obra\u0107am se nekim srednjo\u0161kolcima da mi poka\u017eu put i tek tada, na zadnjoj kontroli, uspio sam \u010duti Francuza kako govori engleski bez smije\u0161nog francuskog naglaska \u2013 zato \u0161to je mali o\u010dito zalu\u0111en reperima i savr\u0161eno skida ameri\u010dki naglasak: \u201cHey, man, just go down the street and turn right before the bridge! Go for it man!!!\u201d OK, odoh sam into the night k\u2019o Michelle iz \u201cAllo, allo\u201d… Oznaka kilometara nema, samo na check pointovima, no savr\u0161ena no\u0107na fluorescentna signalizacija pokazuje mi put u mrklom mraku \u2013 dovoljno je samo podi\u0107i pogled i divovske krijesnice obasjane svjetlom moje lampe pokazuju se i na daljini od stotinjak metara. Malo se penjem, malo spu\u0161tam i nadam se da \u0107u onih 200 metara uspona skupiti pomalo, uz lagano penjanje i spu\u0161tanje. Potpuno sam sam i vjerojatno prvi puta u \u017eivotu sam u \u0161umi ne osje\u0107am nikakvu nelagodu ili strah \u2013 apsolutno mi je svejedno, \u017eelim samo naprijed, lagano tr\u010dkaram, \u010dak i uzbrdice. I tada, oko pono\u0107i druge no\u0107i, po\u010dinju halucinacije \u2013 ne fizi\u010dke, nego u glavi. U nekakvom polusnu sam sebi govorim: \u201cDaj JOJ vode, treba\u0161 JOJ dati vode!\u201d Onda se osvijestim i sku\u017eim da sam ja \u017eedan i da ja trebam piti. Toliko o sigurnosti u vezi odre\u0111ivanja mog spola. Polako se pojavljuju svjetla s lijeve strane, ne jo\u0161 samog grada, nego prilaznih cesata, \u0161to me toliko zbunilo da mi je trebalo deset minuta da uop\u0107e shvatim s koje strane dolazim u Chamonix, ali nisam shvatio kako s desne strane, a ne s lijeve. Ako radimo lijevi krug oko Mont Blanca, nismo li se trebali spu\u0161tati s lijeve strane u grad koji bi nam trebao biti s desne. Cijelu trku zami\u0161ljam trijumfalni ulazak u Chamonix s lijevog brda i ulice kroz koje trebam pro\u0107i kad se spustim i sad ovo! I to me mu\u010dilo sve dok se u \u0161umi na jednom mjestu nije grupiralo \u010detiri, pet krijesnica, a to zna\u010di samo jedno \u2013 skretanje! I to kuda! U brdo! Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee! \u010covjek iz organizacije govori mi: \u201cLa derniere montagne!\u201d Ma jebite se! To ste rekli kad sam se penjao na prokleti Les Tseppes tri sata ranije. Moral mi totalno pada. Nalazim se pedeset metara iznad cilja i sad moram u brdo. Prestajem tr\u010dati, a krijesnice su sve vi\u0161e i vi\u0161e. Hvata me totalna psihoza, opet se vu\u010dem k\u2019o zadnja krava i samo \u010dekam kad \u0107e prestati brdo, ali ono ne prestaje. Suunto pakazuje da sam se popeo 50, 100, 150 metara… Isuse i Bo\u017ee! Dosta! Sti\u017eem jedinog tipa na zadnjoj dionici i potpuno bijesan govorim mu: \u201cThey fucked us up! We\u2019re not going to make it under 30!\u201d Frajer ne odgovara ni\u0161ta, no kona\u010dno se pojavljuje nizbrdica i dva tipa iz organizacije koji nam govore da imamo jo\u0161 dva kilometra. Gledam na sat \u2013 29:32. Pa valjda mi je dosta 28 minuta za to! Ni\u0161ta ja ne vjerujem tim Francuzima, dva bi mogla biti i tri i pol, pa po\u010dinjem tr\u010dati k\u2019o sumanut, a onaj tip za mnom. U gradu me \u010dak poku\u0161ao i sti\u0107i, no moja posljednja \u0161prica odagnala je njegove nade. Znao sam da me u cilju ne\u0107e do\u010dekati samo Ivana, nego i neki koji su odustali, samo nisam znao koji: bili su to Ferro i \u0160imun. Zadovoljstvo nula bodova, ne jedem ni\u0161ta, ne pijem ni\u0161ta, jedva govorim, izgledam k\u2019o smrt, Ferro je istinski zadivljen ovim \u201cpothvatom\u201d , a ja samo \u017eelim ku\u0107i. U redu, zavr\u0161io sam, ispod 30 je (29:46), ali ne mogu sad u\u017eivati u tome, a i mo\u017ee se to i\u0107i nekoliko sati bolje kad je \u010dovjek mr\u0161aviji, uformniji etc.! Sad, dok ovo pi\u0161em, mirno mogu re\u0107i \u2013 drago mi je \u0161to sam bio, \u0161to sam zavr\u0161io, drago mi je zbog rezultata, do\u0161ao bih opet, ali ne sljede\u0107e godine, o\u010dito mi le\u017ee \u0161to du\u017ee trke, bez obzira na umiranje, ali da sam prona\u0161ao neki smisao, do\u0161ao u kontakt s inner self, ne\u0161to sebi dokazao, postao bolja osoba and all that crap \u2013 nisam! This is just something that I like… Iako sam za vrijeme trke tisu\u0107u puta sam sebi rekao da sam idiot zato \u0161to to radim, nema veze, mislim da je vrijedilo, ako ni zbog \u010dega drugog, onda zbog prethodne re\u010denice. A trka je definitivno za debile, gurni glavu me\u0111u noge i peglaj i tako satima… Ili danima! Alen i Sa\u0161a, nemojte se uvrijediti, ali svi koji zavr\u0161e ovu trku mogu se okititi nadimkom DEBIL\u010cINA!
Ulazimo u auto, Ivana pali grijanje i naizgled je sve u redu, ali kad sam iza\u0161ao iz auta, istog trenutka po\u010deo sam se totalno tresti od glave do pete sve dok nisam u\u0161ao u kadu vru\u0107e vode, a uz sve me jo\u0161 drmao i o\u010dajni ka\u0161alj koji nikako nije prestajao… Nakon nekoliko drem\u010di\u0107a u kadi, ne\u0161to sam pojeo i legao, a mi\u0161i\u0107 na prednjoj strani desne potkoljenice, malo iznad gle\u017enja, toliko me bolio da nisam mogao pomicati prste \u2013 mislio sam da je sezona za mene gotova… Spavao sam od 2 do 4 i 30, a onda sam se opet probudio i i\u0161ao na internet gledati gdje su ostali na\u0161i junaci. Spu\u0161tali su se s predzadnjeg brda, a ki\u0161a ih je prala cijelu no\u0107! Nedjelju smo proveli \u010dekaju\u0107i ih, Alen 41, Sa\u0161a 44 sata, Terminator 42 sata. Usput sam se upoznao s onim Britancem, vjerojatno Englezom, Mark Richards se zove, i\u0161ao je ispod 28 \u2013 napravio mi je dva sata u zadnja 42 kilometra!
But nvrmnd that \u2013 stvarno mo\u017eemo biti sretni s obzirom na to gdje \u017eivimo \u2013 7 dana u Chamonixu (izgovaraju \u201c\u0161amoniks\u201d!) nisam vidio zgodnu curu!!! Posljedice? Tko to zna, ali muskulfiber gotovo nikakav, deset puta slabiji nego poslije Bijele Lasice, bol u ozlije\u0111enom mi\u0161i\u0107u popu\u0161ta, manji bolovi u stopalima… Puno vi\u0161e znat \u0107e se na Just Pine Contestu devetogdevetogudevetsati…<\/p>\n
Spustio sam se sa zadnjeg brda i stigao na predzadnji check point Vallorcine za to\u010dno 27 sati i to\u010dno za onoliko koliko je potrebno da se ide minutu ispod 30 kad bi se i\u0161lo linearno od po\u010detka do kraja \u2013 11 minuta i 20 sekundi po kilometru. E tek sad sam na konju jer major usponi are no more! Dok sav mokar sjedim i jedem toplu juhu, a volonteri \u010dine sve da budem namiren, ispitujem natjecatelje oko sebe mo\u017eemo li do cilja sti\u0107i za manje od tri sata. Vele mi da mo\u017ee\u0161 i za dva ako si brz, ali da je na\u0161a realnost 2 i 40. Svima nam je ve\u0107 odavno dosta i smje\u0161kamo se jedni drugima pokazuju\u0107i da svi zajedno nismo normalni… Ustajem i izlazim za jednim koji tako\u0111er \u017eeli U 30, vani je ledeno i ki\u0161a plju\u0161ti. Nakon doslovno pet metara hvata me takva drhtavica da ne mogu pomicati noge i vra\u0107am se u ku\u0107u. Skidam \u0161u\u0161kavac i mokru majicu, iz ruksaka vadim suhi \u0161u\u0161kavac koji obla\u010dim na golo tijelo i uvla\u010dim u bicke, preko njega mokri \u0161u\u0161kavac, a preko svega mokru majicu. Iz ruksaka vadim mokre tajice i obla\u010dim ih preko bicki, pa takav, donekle ugrijan kre\u0107em tr\u010dati sedam kilometara do zadnje kontrole…<\/p>\n
Nakon 132 kilometra po\u010dinje posljednji veliki uspon Iz Trienta s 1300 na 1900 metara \u2013 Les Tseppes. Pitam se za\u0161to je pro\u0161logodi\u0161nji fantom \u010dije prolaze pratim, tri kilometra i\u0161ao preko sat vremena \u2013 zato \u0161to su to tri kilometra najstrmijeg uspona na Bik\u010devi\u0107evoj \u2013 oko 20 % cijelo vrijeme. Vu\u010dem se nekako s noge na nogu, hvala Bogu da nema stijena nego normalan zemljani, \u0161umski put, dok ki\u0161a i dalje pere. Check point i opet nije na vrhu, pa pitam koliko se jo\u0161 moramo penjati \u2013 jo\u0161 140 metara visinske razlike, gotovo do 2100. Spontano mi iz usta izleti jedan \u201cFuck!\u201d, ne uzimam ni hranu ni vodu, kre\u0107em dalje jer sam na knap, a uspon \u0107e potrajati jo\u0161 oko pola sata. Na vrhu sam potpuno sam, kona\u010dno ponovo u Francuskoj, mrak pada, ki\u0161a plju\u0161ti vodoravno zbog vjetra koji brije sto na sat. Vadim lampu, navla\u010dim zimsku kapu i rukavice i kre\u0107em u divlja\u010dki spust po mra\u010dnim blatnim stazama \u2013 jurim k\u2019o lud, sti\u017eem ljude koji se mi\u010du u stranu, nekoliko puta padam u blato, cijela garderoba je blatnjava, rukavice, \u010dak i broj, ali polako skidam vrijeme svom fantomu…<\/p>\n
Ne\u0161to manje od 21 sat i 116 kilometara \u2013 sti\u017eem na drugu tranziciju \u2013 Champex-Lac (Lac=jezero) u \u0160vicarskoj. Tu sam psihi\u010dki puk\u2019o tre\u0107i put. Mislio sam da ne\u0107u mo\u0107i dalje. Jedva sam se dovukao, nekako uzimam svoje stvari i odlazim u nekakav podrum do wc-a. Dok sam se presvla\u010dio, uhvatila me prva zimica i treskavica pa sam se brzo vratio na sunce, napunio bidon, pojeo juhu s nogu, malo \u010dokolade i idemo dalje. \u010ceka me jo\u0161 maraton i devet sati fore \u2013 valjda mogu prehodati maraton za devet sati. Prvih deset minuta odlu\u010dujem hodati iako staza prolazi kroz mjesto pored jezera, ljudi mi plje\u0161\u0107u, a meni sve neugodno jer se vu\u010dem u\u017easno. Pored jezera svira\u010di u tradicionalnim no\u0161njama pu\u0161u u one duga\u010dke rogove \u2013 tra\u017eenjem fotografa postajem maneken zajedno s na\u0161im \u0107elavim Britancem koji me ovdje sustigao i nakon toga tr\u010de\u0107i oti\u0161ao ispred mene. Sad se treba popesti s 1400 na 1900, ali vraga! Najprije se po makadamu treba spustiti ispod 1300, pa tek onda gore \u2013 naravno da u\u017easno pizdim, ali nema pomo\u0107i \u2013 ne mogu nizbrdo, ne mogu ravno, a pogotovo ne mogu na takvu nizbrdicu kao \u0161to je uspon na Bovine. Ogromne stijene koje predstavljaju prepreke u vidu ogromnih stepenica, a svaka je smrt za kvadricepse. Penjem se brzinom od \u0161est metara visinske u minuti i pri\u010dam s Virginie, 42-godi\u0161njom Francuskinjom od 1,60 i valjda 47 kila koja je po\u010dela tr\u010dati 1999! Zavr\u0161ila je kao peta, 40 minuta iza mene jer joj nisu i\u0161le zadnje dvije mokre nizbrdice… Prema vrhu me i ona ostavlja, svi me presti\u017eu i ja stvarno mislim da ne\u0107u nikad do\u0107i na vrh (\u010detvrto i posljednje pucanje u glavi!), a da stvar bude jo\u0161 bolja, po\u010dela je i ki\u0161a, \u0161to zna\u010di mokre stijene na spustu i dodatno gubljenje vremena. Na kontroli te\u0161ko razo\u010daranje \u2013 to nije kraj uspona jer iznad sebe na serpentinama vidim ljude kako se dalje penju. No nekako sam i to svladao i po\u010deo tr\u010dati mokru nizbrdicu hrabrije no ikad \u2013 ni\u0161ta posebno jer ipak nemam velika jaja, ali br\u017ee od sviju koji su me derali prema gore, prema Trientu…<\/p>\n
Iz Courmayera kre\u0107em poprili\u010dno raspi\u017e\u0111en, ali onako pozitivno, \u201cI\u2019m gonna kick your butt\u201d attitude. Prema sljede\u0107em vrhu od 2 tisu\u0107e i 800 metara uspona iznad Courmayera prete\u017eno presti\u017eem ljude, a jo\u0161 ih i gro prelazim na check pointu gdje se zadr\u017eavam vrlo kratko. Taj Refuge Bertone nalazi se na 77. kilometru i tu je odvaljeno ne\u0161to vi\u0161e od pola visinske razlike prema gore. Slijedi dvanaest kilometara tr\u010dkaranja po hrptu, a onda uspon na posljednji i najvi\u0161i dvoipotisu\u0107njak Grand Col Ferret (2537), ujedno i grani\u010dni prijalaz iz Italije u \u0160vicu, 800 metara visinske razlike u samo 4,6 kilometara. I rekao bi \u010dovjek da si tu na konju… Mo\u0161\u2019 mislit! Od tog mjesta do cilja ima jo\u0161 dve i pol tisu\u0107e prema gore i \u010detiri prema dolje! Po\u010dinje spust od 1400 metara prema Praz de Fortu (tu ve\u0107 neki usput i spavaju na suncu) uz dvije usputne kontrole, a na jednoj od njih, La Fouly, drugi put pucam. Prema njoj, na nizbrdici i ravnom makadamu, mnogi me prolaze, ne da mi se vi\u0161e tr\u010dati, a na check pointu sjedam i polako jedem juhu, potpuno prazan i nikakav. Poslije toga odlu\u010dujem hodati deset minuta, \u010dak i nizbrdice, a hodao bih jo\u0161 da se nisam sjetio da treba dobiti i Ferru i da bi se on uskoro mogao pojaviti ako ovako nastavim. Zato tr\u010dkaram prema zadnjoj kontroli prije Champexa, pa jo\u0161 malo ispod 1100 i onda u Champex na 1500…<\/p>\n
Tranzicija u Courmayeru je posebna pri\u010da… Oko pola sedam ujutro ulazim u ogromnu dvoranu. Najprije svoju vre\u0107u \u010dekam jedno tri minute dok ih drugi dobivaju odmah. Govorim si \u201cne pizdi, ne deri se na ljude, to su volonteri, ovo je klasi\u010dna nadrkanost nakon neprospavane no\u0107i, dvanaest sati trke, umora, gladi…\u201d. Dok \u010dekam okre\u0107em glavu i pogled mi zastaje u velikoj prostoriji iza mene \u2013 a tamo se odvija, \u0160imun je to izvrsno nazvao, bitka za ranjenike! Dvadesetak frajera ve\u0107 tu le\u017ei na stolovima za masa\u017eu. Doslovce se smijem prolaze\u0107i kroz tu sobu misle\u0107i si \u201cfrajeri zakaj ne odustanete \u2013 imate jo\u0161 devedeset! kilometara, a ve\u0107 ste koma te\u0161ka…\u201d Odlazim do wc-a na presvla\u010denje i NE MOGU VJEROVATI da postoji samo jedna kabina u koju ulazi neka baba umjesto da pusti mene, ne vidi li da sam u trci, dok se presvla\u010dim moram braniti svoje prvo mjesto u redu, a kad se kona\u010dno do\u010depam kabine, imam \u0161to vidjeti \u2013 fucking \u010cU\u010cAVAC!!! Ba\u0161 me zanima kako \u0107e oni ranjenici rasturenih kvadricepsa ovdje obaviti ono \u0161to moraju, moji su k\u2019o novi i ba\u0161 me briga, ali naravno da nema klju\u010da i naravno da debili ne kucaju!!! \u010cudo da nije do\u0161lo do incidenta… Ne mo\u017ee\u0161 vjerovati \u2013 organizacija fenomenalna, vre\u0107e slo\u017eene po brojevima, masa\u017ea, tu\u0161evi, hrane i pi\u0107a \u0161to i koliko ti srce \u017eeli, ali jedna wc kabina s \u010du\u010davcem!!! Moglo bi se re\u0107i – k\u2019o da ne znamo Talijane… Zemlja je Italija, ali svi pri\u010daju francuski i to je podru\u010dje gdje dominira francuska kultura…<\/p>\n
Suprotno crnim prognozama, na startu je lijepo, toplo i sun\u010dano. Mene drma lagana temperatura uslijed lagane prehlade poradi zadnja dva hladna i ki\u0161na dana. Padaju zadnja fotkanja, slu\u0161anja pateti\u010dnih govora na vi\u0161e jezika, tipa \u201csvi koji su na startu ve\u0107 su pobjednici\u201d, fuj, bljuv, ne serite vi\u0161e i pustite nas! Mistera Nadrkanosti stra\u0161no \u017eivcira ta gomila koja mu se mota po nogama. Sad mi se tu guzite, a poslije \u0107ete svi krepati, suckers! Na prvom pi\u0161anju prelaze me Ferro i Sa\u0161a, kojeg kasnije susti\u017eem, pa kroz \u201cna\u0161e\u201d selo Les Houches (Lezu\u0161) prolazimo zajedno, kao i na prvom brdu, gdje, tako\u0111er pi\u0161anja radi prelazimo \u0107elavog Britanca kojeg smo svaku ve\u010der vi\u0111ali u Chamonixu kako tr\u010di. Eto ti sad tvoje glupo tr\u010danje uo\u010di trke, pikzibneru! Kasnije se ispostavilo tko je u stvari pikzibner od nas dvojice… Na spustu ostavljam Sa\u0161u, a na putu prema sljede\u0107oj kontroli, na uskom \u0161umskom putu uzbrdo gdje se napravila hodaju\u0107a kolona, tri \u010dovjeka ispred sebe u mraku primijetim Ferru i tad po\u010dinje meni jedan od najdra\u017eih doga\u0111aja cijele trke \u2013 Ferro i ja pri\u010damo i dovikujemo se cijelih pola sata dok svi ostali \u0161ute nemaju\u0107i blage veze o \u010demu pri\u010damo… U selu Les Contamines na 25. kilometru kompletno ludilo \u2013 prolazimo kroz uski \u0161palir duga\u010dak oko sto metara, a ljudi plje\u0161\u010du i urlaju najglasnije \u0161to mogu dvadeset centimetara od nas!!! \u010covjek ne mo\u017ee izdr\u017eati da ne umre od smijeha. To je ujedno i prva kontrola s hrpom hrane, fantasti\u010dno privla\u010dnom atmosferom i rock bandom koji pra\u0161i, tako da bih tamo najradije ostao. To je zamka u koju su mnogi upali, a Ferro i ja nastavljamo brzo, pre\u0161av\u0161i u boksu pedesetak tipova. Jedino \u0161to mi muti zadovoljstvo je \u0161to za prolazima tipa koji je pro\u0161le godine i\u0161ao 29:08, \u0161to sam imao zapisano na papiri\u0107u obljepljenim selotejpom, zaostajem sve vi\u0161e i vi\u0161e…
Tada kre\u0107emo na prvi ba\u0161 veliki uspon, 1300 metara u plus na prvi dvoipotisu\u0107njak! Na jednoj me\u0111ukontroli Ferro se ostaje presvla\u010diti, pa ostajem sam od na\u0161ih, okru\u017een stotinama natjecatelja. Tu nastaju i nezaboravne slike \u2013 kad se na nekoj od uzbrdica okrenete, stotine krijesnica kroz mrak mili za vama… Taj uspon prolazim relativno bezbolno, no poslije njega slijedi spust od 1000 metara te jo\u0161 jedan uspon na dvoipotisu\u0107njak! Ovaj put namjerno idem sporo, s noge na nogu, znaju\u0107i da nije posljednji prije tranzicije jer nakon jo\u0161 jednog spusta od petstotinjak metara slijedi \u201czavr\u0161ni\u201d uspon na tre\u0107i dvoipotisu\u0107njak \u2013 ovaj puta ne idem namjerno sporo, nego zato jer br\u017ee ne mogu! ubilo me ovih tri soma uspona, prvi put pucam u glavi, uvjeren da do cilja vi\u0161e ne\u0107u potr\u010dati… Ali, naravno da se situacija ijenja dolaskom na vrh \u2013 o\u010dekuje me dva Sljemena silaska, noge na nizbrdici zaboravljaju odvaljene uzbrdice i lagano tr\u010dkaram prema Courmayeuru i zori. Na livadama (skija\u0161kim stazama) koje smo prolazili nai\u0161ao sam na jedino mjesto u 158 kilometara gdje sam posumnjao u oznake \u0161to ih je postavio organizator. Naime, vjetar je odnio svjetle\u0107e trake, tako da su na stazi ostali samo tanki stupi\u0107i za koje su bile zaka\u010dene, a koji se te\u0161ko primje\u0107uju u mraku, no ra\u0111anje novog dana (uz nadu da sljede\u0107i ne\u0107u do\u010dekati na stazi) odagnalo je sve sumnje i otkrilo moj prvi cilj u daljini, gdje me \u010dekaju suhe stvari i hrana. Mnogo hrane…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Fucking finally! Sti\u017eem na zadnju kontrolu, mjesto Argentiere. Jo\u0161 jednom, iako su mi to rekli barem deset puta na prethodnim kontrolama, pitam koliko ima do Chamonixa \u2013 devet kilometara, jo\u0161 si\u0107a devet kilometara, a na satu 28:10. Tada sam uvjeren … Continue reading