Za skriboman\u010dinu poput mene do\u017eivljaj pobjede ne bi bio potpun bez da to uobli\u010dim u literarni izri\u010daj. \u0160ta je s Urbanom? To prepu\u0161tam pravom folksdoj\u010deru \u2013 \u0160tumbergeru, nadajmo se da \u0107e biti na hrvatskom… Tko pro\u010dita cijelu \u0160eherezadu o Medotreku, mo\u017ee se ponosno smatrati noulajferom te\u017ee kategorije!
Peti Medotrek, bez obzira na mitsku i svetu planinu, meni oduvijek najdra\u017ei, prije pet, \u010detiri i tri godine sredi\u0161nji doga\u0111aj prolje\u0107a, kao stvoren za mene, peglaj bez mozga gore-dole na poznatoj stazi, \u201cko nabije, taj dobije\u201d, bez neizvjesnosti orijentacije, a opet te\u017eak za psihu i jo\u0161 vi\u0161e za noge. Nakon godine pauze zbog \u201cnerentabilnosti\u201d, \u0160imun mijenja stazu, a polovica kontrola saznaje se tek na dan utrke (\u0161etao na planinarskoj zbog ruke), dok ove godine mijenja i termin te dan za no\u0107, pa\u010de i uvodi posve novi koncept koji se pokazao kao pun pogodak.
Naravno da se nadam pobjedi na najdra\u017eem brdu, ali nekako ne vjerujem u nju jer sam ve\u0107 triput bio drugi i kao da sam skloniji vjerovati \u201cprokletstvu\u201d drugog mjesta, iako sam svaki put sa srebrom bio i vi\u0161e nego sretan jer uvijek mora\u0161 biti zadovoljan ako si dobio sve koje si mogao dobiti, a ovi ispred mene (Brajkovi\u0107 i dvaput Rajkovi\u0107) tada su bili puno bolji, iako zaostatak to mo\u017eda ne pokazuje (pet minuta ukupno!). Bez obzira \u0161to bi doma\u0107a pobjeda bila najsla\u0111a, potpisao bih drugo mjesto zbog toga \u0161to bi me ostavilo u igri za ukupnu pobjedu u ligi, a i postolju se ne gleda u zube (izraz copyright by Joey Battafuco).
Iako dvojice pobjednika prva tri Medotreka nema u utrci, konkurencija je ozbiljna: uvijek nepredvidivi Bojan, orijentacist Lovrec, vrsni poznavatelj sljemenskih staza – Vo\u0111a i po meni najozbiljniji konkurent za pobjedu i branitelj pro\u0161logodi\u0161njeg naslova \u2013 Juraj the Folksdoj\u010der. Roce, iako vode\u0107i u ligi, na tu\u0111em brdu u no\u0107i nema \u0161anse pa mu i sam preporu\u010dujem kvalitetno \u0161lepanje (izraz copyright by Mukki) i \u010destitam na hrabrosti \u0161to se uop\u0107e pojavio, sjetiv\u0161i se Ferrine i moje no\u0107no-maglovite avanture na U\u010dki 2004., kada dobar dio utrke nismo blage veze imali gdje smo…
Da bismo izbjegli gu\u017evu, Trs i ja dolazimo na prijave dva i pol sata prije starta i u miru precrtavamo kontrole. Dok poku\u0161avam smisliti najbolji put, gu\u017eva je sve ve\u0107a, a \u017eamor i zapitkivanja remete mi koncentraciju, tako da pola sata blejim u kartu ne uspjev\u0161i smisliti ama dablam ba\u0161 ni\u0161ta. Atmosfera i osje\u0107aji koje \u0107utim podsje\u0107aju me na kaos uo\u010di starta pustolovnih utrka, na u\u017eurbano planiranje najbolje trase, zapravo, ovo i bje\u0161e no\u0107na treking avantura. Najprije se bavim mi\u0161lju da tr\u010dim po cesti do Gorskog zrcala, na kraju skupim kontrole u srednjem dijelu, uklju\u010duju\u0107i jedinicu, a onda opet po cesti kroz Gra\u010dane do Lagvi\u0107a pa na Medvedgrad i natrag do \u0160estinskog groblja, no od tog odustajem jer mi se od Svetog Jakoba najlogi\u010dnije \u010dini krenuti na Medvedgrad te se odlu\u010dujem prvo pokupiti sredi\u0161nji dio, zatim krenuti prema Gorskom zrcalu pa preko u Zagorje, onda po izohipsi pokupiti raspelo, Horvatove stube, Markov travnik i O\u0161tricu te vrh i \u0111ir rudnik, Grajfova, Risnjak, Sveti Jakob, s tim da bih kod skloni\u0161ta na stazi 23, nakon uspona sa Zrcala, odlu\u010dio idem li stazom 38 na partizansku \u010deku ili to propu\u0161tam.
Ve\u0107 prije starta imam jednog konkurenta manje, \u0161to na Medotreku, \u0161to u ukupnom poretku. Naime, prilazi mi Bojan s praznom kartom (ni\u0161ta nije ozna\u010dio) i pita me gdje je ta partizanska promatra\u010dnica, tako da mi je ve\u0107 tada jasno da mu ne\u0107e pro\u0107i planiranje u hodu jer je prekasno do\u0161ao na start i propustio sve pohvatati. Dodu\u0161e, na Velebitu je pola sata zakasnio na start i rasturio nas k\u2019o mlade majmune, ali ovo je ipak druga\u010diji koncept plus planet MRAK…
Nakon jo\u0161 jednog \u0160imunovog urnebesnog briefinga (\u201c\u010duvari u kamenolomu ne nose maske, oni su stvarno tako stra\u0161ni, nemojte im poku\u0161avati skinuti masku\u201d), ve\u0107i dio horde jurnuo je po cesti (iako je start pomaknut iz Mlinarice na tunel ba\u0161 da bi se izbjegla cesta!) do KT A na stazi 57a, a onaj pametniji direktno na KT B (prvi stup \u017ei\u010dare) jer A nosi samo 50 bodova, no to nisam primijetio u pustoj \u017eelji da skupim sve kontrole (\u010ditaj: pohlepno \u0111ubre!). Trebam li uop\u0107e spominjati da, unato\u010d predstoje\u0107ih osam sati utrke, ve\u0107 od druge milisekunde tr\u010dim k\u2019o kreten, premda ovaj put kakti imam opravdanje jer mi na uho \u0161apu\u0107e iritantni profesor Robin Williams iz ljigopateti\u010dnog Dru\u0161tva mrtvih pjesnika: \u201cSeize the day, seize the day!\u201d, ali ovaj put u doslovnom zna\u010denju \u2013 \u0161to vi\u0161e treba pro\u0107i za dana, a kad padne mrak, kretanje se i nesvjesno usporava… Moju (gluplju) skupinu predvodi Paver za kojim se derem \u201cjebe\u0161 utrku na kojoj vodi frajer od 70 godina!\u201d, a iza njega je uvijek ozbiljni Lino. U Gra\u010danima, Paver produ\u017euje okolnim putem, dok Lino, ja i ostatak dru\u0161tva skre\u0107emo na asfaltirani po\u010detak Leusteka do kontrole A. Na raspelu \u0161ifra \u201c\u017dana ne\u0161to\u201d! Koji kurac?!? Kakve li su mu to \u0161ifre?!? Poslije se ispostavilo da su \u0161ifre imena osoba iz trekersko-pustolovnog polusvijeta plus neko slovo i brojka, a sve zato da ih bude \u0161to te\u017ee prenositi onima koji na toj kontroli nisu bili, to jest, da bi se sprije\u010dilo varanje, \u0161to se, unato\u010d flomasterima razli\u010dite boje nije moglo izbje\u0107i, kao ni vo\u017enja javnim prijevozom. Tu dolazi do jo\u0161 jednog razdvajanja: dio ekipe odlazi prema prvoj obaveznoj kontroli, a Trs, Domagoj i ja po Leusteku prema kontroli B \u2013 prvom stupu \u017ei\u010dare. Ho\u0107e li ovo biti jo\u0161 jedna saga \u201ckako smo i\u0161li od kontrole do kontrole\u201d, iako sam jo\u0161 prije nekoliko godina primio kritiku od dr. Radi\u0107a da bih trebao prije\u0107i na vi\u0161i nivo i po\u010deti stvari \u201copisivati\u201d u dubinu? Naravno da DA jer ovo je ipak moj maksimum. Uostalom, svaka kontrola ima svoju pri\u010dicu…
Recimo, pri \u017eestokom usponu na prvi stup \u017ei\u010dare, u suprotnom smjeru, dakle nizbrdo, susre\u0107emo Mr. Dimmyja, koji snenim pogledom i uobi\u010dajenim bla\u017eenim izrazom lica, graciozno\u0161\u0107u vitke srne forsira padinu, ali u super slou mou moudu, kao da \u017eivi u ljepilu, gotovo irealna slika. Ve\u0107 tada, nakon manje od pola sata, primje\u0107ujem da Trs, s kojim sam dogovorio kolaboraciju, dobro prati ravnice, uzbrdice i nizbrdice (nije li to sve?!?), ali opako lejma na najaphili\u010dnijim hodaju\u0107im strminama. Put prema to\u010dki C ilitiga Tustom vrhu, vodi preko dragog i predragog Gipsa, gdje presti\u017eemo one koji su mudro prekri\u017eili raspelo. Ima li i\u0161ta strmije od zadnjeg uspona prema tre\u0107em stupu \u017ei\u010dare? Ima! Kad s tog puta skrenete direktno na Tusti vrh. Ono \u0161to me tje\u0161i u toj agoniji jest da unato\u010d sporosti bakice, presti\u017eem ljude, a od Tustinja \u010dinim ono \u0161to sam jo\u0161 prije starta odlu\u010dio \u2013 kratim na divlje do prve obavezne kontrole (po\u010detak \u201cPuta u nebo\u201d), no to nije bila dobra ideja ni za mene niti za petoricu koji su me pratili uvjereni da znam \u0161ta radim jer sam ih odveo kroz trnje i gustu \u0161ikaru, \u0161to nam je znatno usporilo kretanje, tako da sam ne\u0161to kasnije nekoliko puta \u010duo sarkasti\u010dne komentare tipa \u201cPratite Kikija, on zna!\u201d \ud83d\ude00
A na obaveznoj jedinici i prvo neugodno iznena\u0111enje \u2013 gro \u201cplaninara\u201d u redu polagano cvikaju svoje listi\u0107e… Normalno da mi se iz usta otelo glasno \u201cJaoooooooo!\u201d i \u201cIsuse Bo\u017ee!\u201d. \u0160ta \u010dovjeka mu\u010di u tim situacijama? \u201cD\u017eaba mog sumanutog tr\u010danja jer sad moram \u010dekat u redu!\u201d i samo za ovu utrku specifi\u010dno \u201cMajku mu, sad ovdje gubim vrijeme, a trebat \u0107e mi svaka sekunda da stignem do partizanske \u010deke i vratim se u limitu!\u201d Zahvaljujem Maji, Borisu i ostalima koji su me pustili, no to je bila manjina, a ostale boli pipa za ultra\u0161e, oni imaju svoju utrku, do\u0161li su prije i mar\u0161 u red! Zatim slijedi glasoviti Put u nebo, drugi kalvarijski uspon, duga\u010dak desetak minuta. Ono \u0161to me tje\u0161i u agoniji i tog konstantnog uspona od 25% jest \u0161to presti\u017eem horde ljudi, a onim grupacijama koje su bile ispred mogu zahvaliti \u0161to sam lako na\u0161ao KT E, gdje se i jope stvorila gu\u017evica, no \u201c\u010dovjek iz organizacije\u201d svima nam je potpisao kartone, \u0161to je ubrzalo proces, a bilo mi je \u010dudno \u0161to li on tamo radi… I dok Vukodlak i kompanija kre\u0107u (barem pretpostavljam) na divljaka prema to\u010dki D, ja odlazim na makadam i tr\u010dim prema raspelu kod \u010detiri izvora i sve mi ne\u0161to \u010dudno… E, \u0161ta je sad?!? \u010cudno mi jer je na tom dijelu staze od 5.\/6. stupa prema Medvedgradu uvijek bio fini\u0161 utrke, a moi sav slomljen, jedva se kre\u0107u\u0107i. Kao da je ju\u010der bilo (AD 2005. ) kad sam tu tr\u010dkarao, misle\u0107i da poku\u0161avam o\u010duvati drugo mjesto jer je Marko kao daleko ispred mene, a progonitelji vrlo blizu jer otkad su me gr\u010devi sa\u0161ili ispod Krumpiri\u0161ta, vu\u010dem se ko zadnja krava, a kad tamo, Elvir i Perkovi\u0107 do\u0161li skoro sat i pol iza mene, dok je Marko proma\u0161io kraticu za Medvedgrad, zavr\u0161io na Lagvi\u0107u pa kod \u201coltara domovine\u201d (ma \u0161ta to zna\u010dilo) imao samo dvije minute prednosti i \u010dak bih ga i dobio, jer je na vrh zapalio preko Svetog Jakoba, a ne po Ba\u017eulovki, da nisam u medvedgradskom restoranu pio posoljenu koka kolu, boje\u0107i se da me opet ne zgrabe gr\u010devi. Godinu kasnije, ba\u0161 kod ovog istog raspela neki \u010di\u010da me obavijestio da je Brajkovi\u0107 desetak minuta ispred mene, a kako sigurno nije znao najbolji put do Tu\u0111mangrada, tamo sam ga sreo ba\u0161 na istom mjestu kao i Markicu u ve\u0107 opisanoj dirljivoj pri\u010dici, da bih u cilj do\u0161ao tek minutu iza njega. Bje\u0161e to jedina gostuju\u0107a ultra pobjeda na Medotreku. Jo\u0161 godinu kasnije, na mojoj zadnjoj Medoultri prije ovogodi\u0161nje, Markica je i\u0161ao na sigurnu pobjedu uz \u0161to manje napora \u201cdr\u017ei Kikicu i oderi ga u fini\u0161u\u201d jer je Sajmon nu\u0111ao neku lovicu za pobjedu, a sljede\u0107eg je dana naumio tr\u010dati Boro\u0161inu utrku. Tako smo zajedno do\u0161li do ovog istog raspela, gdje sam se nadao da \u0107e Marko, koji uvijek tro\u0161i vi\u0161e vode od mene, puniti na jednom od \u010detiri izvora, pri \u010demu sam podlo naumio, kad on skrene po vodu, dati petama vjetra (nikad ba\u0161 nisam razumio taj izraz) pa da vidimo \u010dija majka crnu vunu prede, iako ni moja niti njegova to ne radi. No, na \u017ealost, Markica nije punio i malo kasnije je na stazi broj 12 samo lagano ubrzao, toliko lagano da se \u010dak nije ni pra\u0161ina digla e da bih mogao re\u0107i da me ostavio da jedem njegovu pra\u0161inu…
Jaooooooo, kud su me odvele uspomene, gdje li sam ono stao?!? Aha, da, raspelo, to\u010dka D do koje me vi\u0161e nisu mogli pratiti ni Grah ni Trs, a jedino mi je dru\u0161tvo pravio Domagoj Maru\u0161i\u0107, koji je u takvoj formi da je slobodno mogao nastaviti sa mnom na ultru, no on je ganjao bodove za Trail Trophy u planinarskoj kategoriji. Pri kraju uspona na Cer (KT F) susti\u017eem Sablju, Vo\u0111u i Trsa, \u0161to me usre\u0107uje iz dva razloga \u2013 uplovit \u0107u u nadolaze\u0107u no\u0107 u dobrom dru\u0161tvu i siguran sam da ve\u0107 sad imam pokoju kontrolu vi\u0161e od, kasnije se ispostavilo, naj\u017ee\u0161\u0107eg konkurenta \u2013 Vo\u0111e. Kad tamo \u2013 na Ceru jo\u0161 jedno anpleznt srprajz \u2013 opet red! Ra\u010dunaju\u0107i na gu\u017eve, Simon & Cimerman dozvolio je da na A i B kontroli koristimo i svoje flomastere, no ni on se nije nadao ovakvom trekerskom Bu(mu) i svekolikom mno\u0161tvu no\u0107nih ljubitelja trekinga te Zagreba\u010dke gore, tako da su redovi egzistirali puno kasnije i dalje no \u0161to se on nadao. Dok papanski stajem u red i o\u010dajan pizdim u sebi, Sablja kulerski sve zaobilazi i uz rije\u010di \u201cSorry, de\u010dki, ultra!\u201d grabi flomaster te upisuje \u0161ifru (Jankovi\u0107 ne\u0161to na \u0107irilici) sebi i nama trojici, dok planinari sve promatraju bez rije\u010di (neki su se bunili zbog \u0107irilice), zbog \u010dega im obe\u0107ajem pivu u Mlinarici. U redu sam primijetio i onog tipa iz \u201corganizacije\u201d koji je ipak bio natjecatelj, a na\u0161e preguravanje mu bje\u0161e \u201cnagrada\u201d \u0161to je svima upisao \u0161ifru dvije kontrole ranije. Na drugu obaveznu kontrolu ilitiga Brestovac, fantasti\u010dna \u010detvorka dolazi u sumrak i po\u010dinje tra\u017eenje kontrole po negda\u0161njoj bolnici, \u0161to nas izlu\u0111uje jer se ne zna to\u010dno gdje je pa si mogu zamisliti kako je orijentacistima kad nalete na takvu \u0160imunovu minu. U silnom tra\u017eenju zaboravljam da je ovo idealno mjesto za pla\u0161itelje, kadli u jednom trenutku osvijetlim Bo\u017eenu, pogledi nam se susretnu, a ona izgovori normalnim, nimalo pla\u0161iteljskim tonom \u201cBu\u201d (namjerno bez uskli\u010dnika jer to nije bilo nikakvo pla\u0161enje), tako da me nasmijala, namjesto prestravila. Taman kad smo na\u0161li kontrolu, ugledao sam jednog duha u kutu, ali bilo je prekasno za u\u017eas i stravu jer sam ga ugledao prije nego \u0161to je uspio i\u0161ta u\u010diniti te neupla\u0161eni kre\u0107emo prema KT G, lova\u010dkoj \u010deki izme\u0111u sedmog i osmog stupa \u017ei\u010dare, do koje postoje dvije varijante: trka\u010dka, idealna za mene i Trsa ter sjebana, odvratna za mene i Trsa, ona kojom je jedno\u0107 Markica poveo ergelu pri no\u0107nom spustu s Grafi\u010dara nakon jednog od kola Mrak kombe. Normalno da ne slu\u0161amo sebe i slijedimo Vo\u0111u i Sablju kroz velike strmine, gusti\u0161, potoke i psovke, no takvi potezi \u0161tede noge pred kojima je jo\u0161 lijepi broj kilometara i visinske razlike. Slijedi uspon do ceste pa njome do staze Gelendera, koju samo sje\u010demo i spajamo se na stazu koja preko Leusteka vodi do \u0160umarevog puta jer nam je sljede\u0107e odredi\u0161te \u0160umarev grob, a tamo \u2013 groblje. \u0160umarija je odradila posao, ostavila \u010distinu i blato u koje se upada do gle\u017enja. Prijelaz preko Leusteka ne bih ni primijetio da mi Vo\u0111a na to nije ukazao, a od Leusteka do \u0160umarevog puta staza je gotovo neprohodna od silnog truda \u0161umara i prevelike brige ravnateljice i djelatnika parka prirode. \u0160umarev put idealan je za tr\u010danje pa tamo ostavljam Vo\u0111u, Sablju i Trsa, no biram lo\u0161iji put prema Danjki i opet smo zajedno cijelim putem od Danjke, preko Donjeg Mrzljaka do kote 523 (Jelovac), gdje smo opet u dvojbama: tr\u010dati po makadamu okolo naokolo do Gorskog zrcala ili pratiti Vo\u017eda u suludom spustu. Suprotno na\u0161oj prirodi, opet se odlu\u010dujemo za lu\u0111u varijantu i slijedimo na\u0161eg predvodnika po grebenu i kroz Stari potok, pri \u010demu sam uvjerenja da ne gubimo ni\u0161ta te odmornih nogu sti\u017eemo na Gorsko (tre\u0107u obaveznu kontrolu), gdje nam se pridru\u017euje peti mu\u0161ketir d\u2019\u0160tumberger, koji se s vrha, preko Danjke i to\u010dke K na stazi 23 poku\u0161ao direktno spustiti na Zrcalo, no uzeo je krivi makadam i krenuo prema Vidovcu\/Bidrovcu, a kad je to shvatio spustio se na divlje i vidno sretan naletio na na\u0161u \u010detvorku. Umjesto da kontrole nastavi skupljati \u201cobrnutim\u201d smjerom (Jelovac, Donji Mrzljak, \u0160umarev grob…), \u0161to sam mu i predlo\u017eio, njemu je dosta gubljenja te nastavlja s nama putem kojim u vi\u0161e od sat vremena ne\u0107e skupiti nijednu kontrolu, a kad sam mu to napomenuo, uzvratio mi je da kaj ja ho\u0107u kad on ima jednu obaveznu kontrolu vi\u0161e (vrh). Oukej… I tako je \u010detvorka poja\u010dana Juvicom krenula po stazi 23 prema to\u010dki K, a Vo\u0111a i ja smo imali dogovor da \u0107emo kod te to\u010dke odlu\u010diti idemo li po tu partizan\u0161tinu ili ne, iako je i meni i njemu bilo jasno da ne\u0107emo i dobro da nismo jer to bi bila zamka iz koje se ne bismo izvukli. Na tom duga\u010dkom i opakom usponu susreli smo jedino Graha u suprotnom smjeru, ba\u0161 dok sam dru\u0161tvu prepri\u010davao dogodov\u0161tine s mog, do ove godine jedinog, Yogsi Zagreb Urbana na kojem sam nastupio s Markicom jer je trasa prolazila ovim istim putem, ali biciklima. Jeste dabome da nije bilo ni v od vo\u017enje, nego guranje i no\u0161enje, meni uvijek predraga disciplina jerbo je i jedina gdje apsolutno \u0161ijem Marka. No, na\u0161e se dru\u0161tvo ubrzo razvodnilo \u2013 Trs je totalno zaostao, Sablja i Vo\u017ed malo manje, ali dovoljno da ne bi mogli \u010duti moje povike s to\u010dke K jer je tamo trebao pasti dogovor s Vo\u0111om, ali ni\u0161ta od toga, ve\u0107 sa \u0160tumsijem nastavljam preko Hunjke na Horvatove te prema to\u010dki O na jo\u0161 jednom raspelu, prije kojeg se krajcam s Marovi\u0107em, Nadom i valjda Tomom, a gdje se Juvica nemalo iznenadio kad je vidio da sam ve\u0107 skupio pola kontrola, puno vi\u0161e od njega… Definitivno odustav\u0161i od partizanske \u010deke, kre\u0107emo prema kamenolomu (obaveznoj kontroli), i to na divlje po ludoj strmini, ali ne direktno da ne bismo ispali na vrh kamenoloma, nego malo ju\u017enije pa na makadam ispadamo tristotinjak metara od rampe. Iako mi Juraj savjetuje da ne idem u Kraljev Vrh jer bih mogao popu\u0161iti limit, kod mene dvojbi nema \u2013 nema \u0161anse da propustim i drugu kontrolu od 400 bodova, iako sam kasnije izra\u010dunao da bih bez Kraljevog Vrha skupio jo\u0161 vi\u0161e bodova, no jebe\u0161 Medotrek ultru bez tog za trekere kultnog zagorskog podsljemenskog sela. Nakon \u0161to sam \u0160tumbergerju pokazao kuda bi on trebao nastaviti put prema Pisanoj bukvi (sumnjivi put u mrak i nepoznato), potr\u010dao je za mnom, ali ubrzo se, poradi probavnih problema, predomislio i ostavio me samog da jezdim po makadamu na kojem sretoh jedino Bojana koji se vra\u0107ao ba\u0161 iz Kraljevog vrha. Bje\u0161e to moje daleko najbr\u017ee tr\u010danje po tom makadamu, zbog toga \u0161to nisam iza sebe imao tri spusta kao prve tri godine i zato \u0161to je \u201cno\u0107, no\u0107, no\u0107, no\u0107, totalni je mrak\u201d pa nije vru\u0107e, a i zato \u0161to sam svjestan da opako koketiram \u010dak mo\u017eda i s DNF statusom jer imam samo pola obaveznih kontrola, a prema\u0161io sam polovicu dozvoljenog vremena, debelo za\u0161av\u0161i u peti sat utrke. Stvar se dodatno zakomplicirala na mosti\u0107u gdje je trebala biti kontrola, a nje ni pa ni! Normalno da me to ubija u pojam jer vrijeme curi. Ispisujem \u201c\u0160IVAK\u201d na najbli\u017eem betonskom rasvjetnom stupu te \u201c\u0160\u201d unutar markacije na tom istom stupu, palim mobitel i polagano kre\u0107em dalje. Dok se \u0111ubre uklju\u010dilo i u\u010ditao imenik, pre\u0161ao sam oko tristo metara, a \u0160imun mi veli da se vratim jer je kontrola kakti ispod mosti\u0107a. I ne budi lijen, vrati se, nema veze \u0161to vrijeme prolazi, grbi se ispod mosta, zuri ko kreten, ali faking kontrole stvarno nema! Ponovo zovem \u0160imuna i kre\u0107em dalje, izgubiv\u0161i dragocjenih, brat bratu, oko osam minuta, a ubrzo me napu\u0161ta raspiz\u0111enost koja prepu\u0161ta mjesto novim osje\u0107ajima za feeling \u2013 budu\u0107i da pretpostavljam da nitko vi\u0161e nije krenuo za Kraljev Vrh, najbli\u017ei natjecatelji mo\u017eda su kod Pisane bukve, vi\u0161e od tri kilometra od mene, dakle, potpuno sam sam u \u0161umi i da ovo nije utrka, usrao bih se od straha, a ovako je osje\u0107aj nenadjebiv i te\u0161ko opisiv, mo\u017eda tek bardovima i pjesnicima poput lorda Bajrona, Bodlera, Maka Dizdara, Vladislava Petkovi\u0107a Disa, Josipa Pupa\u010di\u0107a, Bojana i Chure… Uglavnom, ne\u0161to kao najljep\u0161i san, ba\u0161 onakav kad ti je \u017eao \u0161to si se probudio, ali kvari ga samo onaj pje\u0161\u010dani sat u glavi koji neprestano upozorava da je vremena sve manje. Kona\u010dno dolazim i u legendarnu \u201cUPRI\u201d zonu, a na meni \u201cUPRI\u201d majica kratkih rukava \u2013 vrijeme je bilo savr\u0161eno. Kao \u0161to sam br\u017ee no ikad tr\u010dao prema Kraljevom, isto tako nikad lak\u0161e nisam svladao taj vi\u0161ekratno opjevani heart and legbreaking uspon, koji u meni budi uspomene i uspomene… Krenut \u0107u otkad se Zemlja ohladila iliti od jaja ilitiga od ljeta Gospodnjega 2005.: nakon mamutskog debakl Velebita 2004. godine, koji me zaljubio u treking i planine, no\u0107nog debakla s Ferrom na U\u010dki iste godine te idu\u0107e stjenovitog Mosorskog debakla za \u010dovjeka s asfalta, uslijedio je doma\u0107i teren i poznata staza. Sve je dobro krenulo, ve\u0107 na drugom usponu iz Bistre rije\u0161io sam se Ferre (treking institucije) i Perkovi\u0107a i ve\u0107 tada zatefterio drugo mjesto, uop\u0107e ne sanjav\u0161i da bih se mogao pribli\u017eiti Markici… No, u Kraljevom Vrhu sretoh ga dok se vra\u0107ao s kontrole koja bje\u0161e kod legendarne birtije, pri \u010demu sam ja ve\u0107 pro\u0161ao kri\u017eanje s Vinogradskom gdje se skre\u0107e prema vrhu, \u0161to zna\u010di da je imao tri, mo\u017eda \u010detiri minute prednosti i tko se ne bi polakomio… Zna\u010dajno ubrzah tempo, zaboravih ne uzimanje teku\u0107ine iz glupog mjeha koji sam tada koristio drugi i zadnji put, a jedino \u0161to me zanimalo je ho\u0107u li ugledati Markovu \u017eutu majicu. I dok sam se tako bavio zurenjem kroz proljetne sljemenske kro\u0161nje, na \u201cUPRI\u201d usponu toliko me sa\u0161ilo da sam morao zastajati, dr\u017eati se za stabla i okretati nadiru li progonitelji. Eh, da je to bilo sve… Nekako sam se dokopao manje strmih dijelova ispod Krumpiri\u0161ta, ali onda je na naplatu do\u0161lo nedovoljno sisanja iz glupe sisalice kojom se vu\u010de voda iz mjeha, naime, satrali su me takvi gr\u010devi kao nikad prije ni poslije u \u017eivotu, najprije u kvadricepsima, a kad sam ih poku\u0161ao istegnuti, jo\u0161 gori u zadnjim lo\u017eama pa sam od istezanja odustao i po\u010deo hodati oprezno, kao po jajima, no kad sam nakratko izgubio stazu, presko\u010dio sam jedan mali jarak, do\u010dekao se na prste i tada mi se zgr\u010dio list pa mi je jedino preostalo da se bacim na zemlju i smijem svojoj gorkoj sudbini. Doma\u0107i teren, prilika za prvo postolje i onda ovakav fijasko. Aber, nakon nekoliko minuta le\u017eanja krenuo sam dalje i laganim tempom guslao jo\u0161 tri sata do cilja, bez da mi se itko odostraga pribli\u017eio, a skoro sam i Markicu uhvatio, \u0161to sam opisao gore, na jednoj od nekoliko desetaka stranica ove 1001 no\u0107i… Dvanaest mjeseci kasnije, iskustvo je pobijedilo gr\u010deve, a na tom mjestu na\u0161ao sam se na diobi tre\u0107eg mjesta sa svojim vjernim pratiteljem u prve dvije godine trekinga \u2013 Dra\u017eenom Perkovi\u0107em, a daleko ispred nas (nismo ih sreli u Kraljevu Vrhu) bili su B-rajkovi\u0107 i obi\u010dni Rajkovi\u0107. I dok sam razmi\u0161ljao kada \u0107u se i ho\u0107u li ga se uop\u0107e uspjeti rije\u0161iti kako bih si osigurao postolje na doma\u0107em terenu, \u201cUPRI\u201d zona ga je toliko satrala da je (nevjerojatno, ali istinito) kod Crne mlake ostao spavati petnaestak minuta, na kraju uzev\u0161i \u010detvrto mjesto… Nakon jo\u0161 pokojeg mator\u010devog fle\u0161beka, krenimo dalje na ovo nadasve zanimljivo pute\u0161estvije bez naravou\u010denija: Pisanu bukvu, jedno od rijetkih mjesta na kojem nisam bio prije ovog trekinga, pronalazim bez problema, no umjesto da sam zbog toga sretan, mu\u010di me vrijeme \u0161to brzo prolazi, a jo\u0161 vi\u0161e umor koji polako obuzima sva osjetila. Na kri\u017eanju moje staze i makadama sre\u0107em de\u010dka iz planinarske kategorije pa zajedno tr\u010dimo prema O\u0161trici. Na satu je 5:40 i pitam se \u0161to li on radi ovdje kad nema \u0161anse sti\u0107i do cilja \u010dak ni u produ\u017eenom limitu, a onda se sjetim da ne znaju svi ba\u0161 cijelu stazu napamet niti koliko im treba od to\u010dke do to\u010dke. Ve\u0107 opako dehidriran, na O\u0161trici punim bidone i preko Zelenog spusta dolazim na vrh \u2013 vrijeme 6:22. Gore nema nikog, mo\u017eda poslije mene vi\u0161e nitko i nije do\u0161ao na Vidikovac, pu\u0161e sve ja\u010de, ali ju\u017eina pa nema potrebe za obla\u010denjem, a i kre\u0107em prema dolje (a kud bih s vrha?!?), na rudnik Zrinskih, ra\u010dunaju\u0107i usput \u0161to mogu pokupiti, a da ne zakasnim. Na rudniku ponovo, nakon tri i pol sata odvojenosti, sre\u0107em Sablju koji tra\u017ei ulaz i kontrolu. Nagovaram ga da mi se pridru\u017ei do Grajfove i Risnjaka, on se dvoumi, pita me koliko ima do Grajfove, deset minuta, ka\u017eem mu, on ipak odustaje, a meni je do kopanje trebalo devet. Na putu me stigao i Juraj (misle\u0107i da sam Roce, o\u010dito je i njemu umor poremetio percepciju), za koga sam mislio da je daleko ispred jer nije bio u Kraljevom Vrhu. Ispada da odlaskom u Zagorje nisam ni\u0161ta izgubio jer sam nadoknadio vrijeme izgubljeno u tom \u0111iru, a zaradio 400 bodova. Ipak, Jurica je zbog toga puno svje\u017eiji od mene i bje\u017ei mi. Na jednom od zadnjih uspona, onom na Risnjak, obuzima me posvema\u0161nja malaksalost i ravnodu\u0161nost te po\u010dinjem doslovno \u0161etati. Tada bi najjednostavnije bilo odjebati sve i lagano od\u0161etati do cilja uz kratko skretanje prema Medogradu, no kompetitivno \u0111ubre u meni drma dva gela s kofeinom, sr\u010de posljedne kapi vode s O\u0161trice i kre\u0107e u borbu sa samim sobom, bolovima, \u0161topericom. U totalnom cajtnotu odustajem od Svetog Jakoba jer bi to zna\u010dilo jedan uspon vi\u0161e. Unato\u010d bolovima u stopalu, kao sumanut tr\u010dim prema Medvedgradu. Na putu susre\u0107em Bojana koji malodu\u0161no hoda nizbrdo i nagovaram ga da potr\u010di za mnom jer \u0107emo tako lak\u0161e prona\u0107i grob u \u0160estinama, ne znaju\u0107i da nije skupio sve obavezne kontrole. O\u010dekujem da \u0107e me ubiti kratki uspon na Medvedgrad, a sre\u0107a me obuzela kad sam vidio d\u017eip na parkingu i \u010dovjeka koji mi govori da ne moram gore, obja\u0161njavaju\u0107i mi koji grob moram prona\u0107i. Sad mi je jasno da \u0107u i uz tra\u017eenje groba sti\u0107i u limitu pa se ne \u017eurim previ\u0161e prema dolje, a i nije ba\u0161 da mogu. U suprotnom smjeru nailaze Stan, Nada, Goran i Tomo, a na groblju zati\u010dem Juru i policijsku ophodnju. Ba\u0161 kad sam u\u0161ao me\u0111u grobove i zapo\u010deo potragu, jedan od policajaca Juri je pokazao grob. U potpunom odsustvu cenzure (nije da i ina\u010de imam po\u0161tovanja prema grobljima) po azimutu gazim preko grobova, a \u010dovjek u slu\u017ebi za\u0161tite naroda me upozorava: \u201cGospodine, ne mo\u017eete gaziti ljudima preko grobova!\u201d Na satu 7:41. Umjesto da krenem prema cilju, pohlepni mozak, unato\u010d umoru, zaklju\u010duje da imam vremena skoknuti do \u0160imunovog dvori\u0161ta po zadnju kontrolu i ponovo sa \u0160tumdoj\u010derom tr\u010dim na\u0161om pobjedni\u010dkom stazom s Urbana od prije mjesec i pol dana: \u0160estinska crkva-Gornje Prekri\u017eje. Putem mi je Juvica prepri\u010dao razgovor izme\u0111u njega i policajaca \u0161to se odvijao na groblju… Policajci: \u201cKud \u0107ete vi?\u201d Juraj: \u201cNa groblje.\u201d P: \u201cMa na kakvo groblje?!? Pa pono\u0107 je!\u201d J: \u201cMoram do jednog groba.\u201d P: \u201cKakvog groba?!\u201d J: \u201cGroba na kojem je kontrola, utrka je.\u201d P: \u201c\u0160ta opet onaj Men\u2019s Health?\u201d J: \u201cNe, ali isti je organizator.\u201d Dalje nije bilo potrebno obja\u0161njavati \ud83d\ude00 U cilju: 7:59! Jurini \u0160vabovi rekli bi \u201cperfektes tajming\u201d, ja bih rekao da je moglo i bolje, ali nema se za \u010dime \u017ealiti jer bolje nije bilo ni potrebno. Jako zabavan, ali za no\u0107 prete\u017eak koncept, osim za dobre poznavatelje ove planine. Za sljede\u0107u godinu predla\u017eem isti koncept, ali po danu. U \u0161estoj sezoni moja tre\u0107a pobjeda na utrci Treking lige, prva nakon pet i pol godina… \ud83d\ude00 Najdra\u017ee mi je ipak \u0161to je Sablja, koji se pribli\u017eava brojci od tridesetak hrvatskih ultra trekinga i uz Pe\u0107u jedini sa svih pet sljemenskih ultra, osvojio prvu medalju…
Osje\u0107aj? Veliko zadovoljstvo, ali opet… Kao \u0161to su me zajebavali na Velebitu kad sam bio sedmi, tako bi me zajebavali i ovdje da nisam pobijedio. A i kad ne\u0161to sam napravi\u0161, to ti se vi\u0161e ne \u010dini toliko veliko. No, pobjeda je ipak najsla\u0111a kod ku\u0107e!
Pro\u0161le godine Vo\u0111a je bio prvi koji je uzeo Jutarnju Gelender i Treking ligu u istoj sezoni. Ja tome mogu dodati i Urban. Pa da vas vidimo, frajeri! \ud83d\ude00 Prvi pobjednik Treking lige koji nije pobijedio na Risnjaku. Ali i Risnjak nije u ligi. Po\u010dinje li nova tradicija s Medvednicom? Brus Li? D\u017eet Li?
U svakom slu\u010daju, sve ovogodi\u0161nje uspjehe mogu zahvaliti svom treneru Alanu \u010cengi\u0107u. Isplati se 1100 kn mjese\u010dno pla\u0107ati kvalitetnom stru\u010dnjaku…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za skriboman\u010dinu poput mene do\u017eivljaj pobjede ne bi bio potpun bez da to uobli\u010dim u literarni izri\u010daj. \u0160ta je s Urbanom? To prepu\u0161tam pravom folksdoj\u010deru \u2013 \u0160tumbergeru, nadajmo se da \u0107e biti na hrvatskom… Tko pro\u010dita cijelu \u0160eherezadu o Medotreku, … Continue reading