Dok su Mukki i Mirela pisali povijest Traverse, Sablja jezdio prema \u010detvrtoj rezi ispod \u0161est sati, dok su se oni koje se nisu, Grohotom smijali onima koji su se izgubili, dok su Radi\u0107, \u0160tefanac i Letz izvodili their own private ludorije, mnogobrojna ekspedicija u sastavu Tomislav Vlaini\u0107 zvani \u0160umadinac ili Ovca i ja, uputila se u fotkanje, snimanje i \u0111ipiesiranje staze ovogodi\u0161nje velebitske “stotke” ilitiga “Otvorenog prvenstva Hrvatske u trekingu”. Iako dosada\u0161nji \u0160imunovi trekinzi po Mickoj nisu imali ovako glamurozne nazive, dok di\u0161e sada\u0161nja garnitura trekeraja, ne\u0107e biti zaboravljen nijedan od prethodnih. Prva tri (2003., ‘4. i ‘5.) legendarni su ve\u0107 samo zbog svoje veli\u010dine, onaj iz 2006. nemogu\u0107e je zaboraviti zbog nevjerojatnih trka\u010dkih rezultata Brajkovi\u0107a, Perkovi\u0107a i Rajkovi\u0107a po Premu\u017ei\u0107evoj, pa stotka iz 2007. (tekst Welcome Lacka: http:\/\/www.adventure-sport.net\/Zemlja\/Trekking\/Sumrak-Bogova-ili-Kraljevstvo-Najbjednijih.html), ubita\u010dni uspon sa Struga na Vaganski u drugom dijelu utrke po najve\u0107oj vru\u0107ini 2008., Trsov trk do pobjede kroz munje i gromove 2009. i Bojanova pobjeda s pola sata zaka\u0161njenja pro\u0161le godine.
\nNo, vratimo se mi ovogodi\u0161njoj stazi. Plan je bio prvi dan pro\u0107i do Stapa gdje bi prespavali, a drugi dan do Karlobaga. Krenuli mi lagano, no rush and no stress and no fuss ‘coz Micka is the bond between us, pro\u0161li dom, Ivine Vodice, Gra\u0161kograd i polako prema Svetom brdu. Jo\u0161 izdaleka smo vidjeli da su gore ljudi i taman kad sam bio pri vrhu, a Tomo neznatno zaostao, tek toliko da ga oni ne mogu vidjeti, krenuli oni prema dolje. Prva cura me pita otkud sam do\u0161ao, kad sam krenuo i kud idem, a kad sam sve izreferirao, druga me pita jel znam Ovcu!!! i ja joj lijepo ka\u017eem da normalno da ga znam i da je on odmah iza mene. \u017dena mi, naravno, ne vjeruje, a mene neizmjerno zabavlja ta bizarna situacija u kojoj netko iz grupe od troje ljudi poznaje nekog od nas dvojice na Svetom Brdu 7.5.2011. u podne od jedinih pet ljudi tog jutra pa serem da kakvo je to nepovjerenje, da ga ne bi smjelo biti me\u0111u ljudima koji se penju na Sveto Brdo, dok se Tomo nije pojavio, a ona ostala u \u0161oku.
\nOnda smo lijepo i polako preko Vaganskog, Struga, Rujna nastavili do Stapa gdje sti\u017eemo to\u010dno po planu, u sumrak, ali kukulele, jadna nam majka i avaj! Pri spustu s mo\u0107nog kuka Stapine zapazio sam \u0161atore kod Tatekove kolibe, \u0161to je bio vrlo lo\u0161 znak, a \u0161to smo se skloni\u0161tu vi\u0161e pribli\u017eavali, graja i buka bila je sve ve\u0107a i ve\u0107a, sli\u010div\u0161i vi\u0161e na onu s neke \u0161pice, a ne na osamljenu ku\u0107icu gdje sam sretao otprilike pola \u010dovjeka po dolasku (\u010detvero ljudi u osam posjeta), \u0161to je zna\u010dilo da ni\u0161ta od spavanja za nas. \u010covje\u010de, valjda je pedeset ljudi bilo gore, vi\u0161e nego \u0161to sam ih susreo sve zajedno u oba dana, a da stvar bude bolja, me\u0111u njima i cura iz Zadra koju sam jednom upoznao kod Carina.
\nNi\u0161ta – zovi \u0160imuna, a on nam je sredio smje\u0161taj kod jo\u0161 jednog od svojih jataka (\u0160umadin\u010deva fora), ali u Ljuboti\u0107u, dva sata hoda od Stapa po mraku, stijenama, \u0161krapama, pomi\u010dnom kamenju… Pri kraju spusta (iako mi tada nismo znali da smo blizu pa je Tomo iz o\u010daja odlu\u010dio uzeti malo du\u017eu pauzu), \u010dujem ja da ispred mene netko ka\u0161lje, uperim snop svjetla u tom smjeru, kad ono \u010dovjek tetura i posr\u0107e prema meni. Prvo mi padne na pamet da je pijan, a opet, \u0161ta \u0107e pijanac in the middle of nowhere?!? Ispostavilo se da je \u010dovjek GSS-ovac iz one \u0161kvadre sa Stapa, koji je do\u0161ao do Ljuboti\u0107a biciklom iz Zadra, a nije sku\u017eio da mu se u ruksaku upalila lampa i potro\u0161ila baterija pa se, budu\u0107i da ne mo\u017ee gore jer je mlad Mjesec i mrkli mrak, pripremio za bivakiranje kraj jednog suhozida, kad eto, spasila ga dva idiota iz Zagreba koji se u pono\u0107 spu\u0161taju s Velebita (zato \u0161to nas je sjebala njegova ekipa) i dali mu baterije. No, to nije kraj bizarnostima… Nakon 17 sati hoda, smjestilo nas u kamp “Vrata Velebita” vlasnika \u0160ime, gdje postoje 2 (slovima: dva) plasti\u010dna “bungalova”, Iva i Kadulja koji izvana izgledaju kao spejs \u0161atlovi pa ih je Tomo nazvao UFO 1 i UFO 2, a iznutra kao malo ve\u0107i kupe u spava\u0107im kolima s vlastitom mikro kupaonicom. No, sve je bolje od spavanja u vre\u0107i na zemlji i 900 m n\/v kod Stapa, tako da smo u na\u0161oj Ivi zakrmili u trenutku.
\nUjutro, ne budi lijen, mene samog, jer se Tomo prvi dan satro, umjesto da spavam dva sata du\u017ee i krenem odmoran sa Stapa, prvo \u010deka uspon od oko dva sata pa tek onda prema Panosu, \u0160ugarskoj, Raminom, Jatari pa prema Konjeva\u010di (Kunjeva\u010di, kako ka\u017eu Li\u010dani).
\nZa to vrijeme, ni Tomo nije besposlen, ve\u0107 u\u017eiva u dru\u017eenju sa \u0160iminim tornjakom dok \u010dega da netko do\u0111e po njega, \u0161e\u0107e s njim po kvartu (Ljuboti\u0107u), a ljudi proviruju iza zavjesa i pitaju se tko je taj tip sa \u0160iminim tornjakom… Kad su u pitanju \u0160ime, tornjak i na\u0161 \u0160ime (\u0160imun), normalno da slijedi jedna kratka pri\u010dica: prije nekog vremena, ima tome lijep broj godina, nestade \u0160imin tornjak po imenu Perla i nema ga pa nema. \u0160ime skroz prop’o od tuge, usuko se k’o prut, pla\u010de i samo \u0161to nije okopnio i samro. Sa\u017eali se \u0160imun nad njim i re\u010de mu: “Ne brini, \u0160ime, prona\u0107i \u0107u ti ja psa!”, a kako nije samo jak, nego je i mudar, zaklju\u010di \u0160imun da je tornjak zablesao za nekim planinarima. I uputi se on neustra\u0161ivo u surovu planinu, prona\u0111e iznemoglog psa, nahrani ga i napoji i donese na vlastitim le\u0111ima, kao onomad Kapovi\u0107a na Sljeme, natrag u Ljuboti\u0107, a najve\u0107a nagrada bje\u0161e mu dirljiv i pun suza radosnica susret vlasnika i njegova psa… “Kakva dirljiva pri\u010dica!” – rekao bi pokemon Mijaut. http:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Meowth
\nNo, \u0160imun Tomi nije sredio prijevoz, nego mu je savjetovao da se spusti do mora u Kru\u0161\u010dicu i pri\u010deka bus, a kad je tamo neku djecu priupitao kad prolazi sljede\u0107i, ovi mu odgovori\u0161e da nedjeljom busa nema i da je Bog ovdje odavno rekao laku no\u0107. I tako se na\u0161 Tomo uputio na dvadesetak kilometara dug put do Starigrada, odakle bi po mene trebao do\u0107i u Ba\u0161ke O\u0161tarije jer do Karlobaga ne stignem, budu\u0107i da se na Stapu “desio narod”…
\nZa to vrijeme, ja sam, kao svaki pravi skuplja\u010d Pokemona, nastavio skupljati check pointove budu\u0107e “stotke”, da bih na livadi iznad \u0160iki\u0107 Jatare, na putu prema Konjeva\u010di\/Bru\u0161anima, susreo jedinu dvojicu planinara, rekao im \u0161ta radim, a jedan od njih pitao me znam li Soldu i ho\u0107e li i on nastupiti. Kako ne znam?!? I nastavim prema Konjeva\u010di, sretoh ih opet na spustu, popri\u010dali malo o Velebitskom trekingu, zna \u010dovjek da je Soldo prve godine pobijedio u paru s Ferrom. Jel mo\u017eda sad ve\u0107u te\u017einu ima ono moje laprdanje o dosada\u0161njih osam Velebit trekova? Ha? Ha? HA?
\nE, tu negdje oko Konjeva\u010de, nove micke trekerske destinacije na Micki, po\u010delo se i vrijeme rogu\u0161iti, naobla\u010dilo se i zaburilo, toliko da me na Sadikovcu po\u010delo ljuljati tamo-vamo po grebenu, tako da mi nije bilo svejedno. Malo me i ki\u0161ica po\u0161kropila, ali brzo sam se maknuo s grebena i do\u0161ao u hotel Velebno, a kad tamo novi \u0161ok! Za 12 sati hoda, pojeo sam dvije banane i jednu plo\u010dicu, umirem od gladi i ve\u0107 satima sanjam govedsku juhu, ALI FAKING KUHINJA NE RADI! I ne samo to: jedina dva normalna restorana u Gospi\u0107u ne rade, tako da smo glad uta\u017eili tek na odmori\u0161tu Dobra, u Tifonovom Marcheu!
\n\u0160to se mjerenja i staze ti\u010de, GPS se jo\u0161 jednom pokazao neupotrebljivim u mjerenju udaljenosti na brdu (kratke serpentine tretira kao pravac, a katastrofalno grije\u0161i kod ekstremnijih uspona). Jedino za \u0161to je (valjda) dobar je ra\u010dunanje visinske razlike. Ovogodi\u0161nja staza po meni je brutalnija od svih do sada, \u010dak i od 140+, jer u drugom dijelu, kad \u010dovjek u nogama ve\u0107 ima Sveto Brdo, Vaganski i Panos, \u010dekaju Konjeva\u010da, Sadikovac i Kiza, tri prakti\u010dno vertikalna uspona. Ono \u0161to Velebitu daje dodatnu i ekstremnu te\u017einu je teren, koji je, za razliku od UTMB-a i sli\u010dnih autoputeva, brutalan: pun stijena i kamenja, a u \u0161umi, gdje je podloga zemljana i gdje se o\u010dekuje br\u017ee kretanje, mo\u017eda \u010dak i tr\u010danje, to onemogu\u0107avaju grane, palo drve\u0107e, gusto raslinje. No, kako se radi o “Otvorenom prvenstvu Hrvatske”, ono i zaslu\u017euje ovakvu pravu brutalnu trekersku stazu, a klju\u010d uspjeha bit \u0107e dobro planiranje zaliha vode, dobar raspored snaga, koncentracija (osobito po no\u0107i) i volja da se ide dalje u te\u0161kim trenucima, a takvih \u0107e biti puno, pogotovo u drugom dijelu. \u0160imun je na svom portalu obe\u0107ao samo dvije, ekskluzivne zvjezdice, po jednu za pobjednicu i pobjednika, ali mislim da je svatko tko u limitu zavr\u0161i ovu utrku jednako zaslu\u017euje! O ovoj utrci pri\u010dat \u0107e se mo\u017eda i vi\u0161e nego o ovima koje su pro\u0161le, zato nemojte propustiti…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dok su Mukki i Mirela pisali povijest Traverse, Sablja jezdio prema \u010detvrtoj rezi ispod \u0161est sati, dok su se oni koje se nisu, Grohotom smijali onima koji su se izgubili, dok su Radi\u0107, \u0160tefanac i Letz izvodili their own private … Continue reading