Pro\u0111e jo\u0161 jedan (deveti) velebitski treking ter kao i svaki prethodni (a pogotovo stotka!) instantno ulazi u legendu\u2026 Za one koji nisu bili i mo\u017eda im nije jasno, bez obzira \u0161to su svi trekinzi kod nas doslovno fantasti\u010dni i svaki je do\u017eivljaj za sebe, a organizacija sve bolja i bolja, voljeli ili ne \u0160imuna, bio vam on simpati\u010dan ili ne, idu li vam na \u017eivce njegovi organizacijski gafovi poput Konzumovih vre\u0107ica ili olujne bure (\u0161ala, \u0161ala!) , ovo je bio treking doga\u0111aj sezone! Ako nakon Lesijevog i Pe\u0161i\u0107evog (zovu ga Golub, ali ja ne mogu da ne bi do\u0161lo do zabune i mije\u0161anja s legendom velebitske ultre Tihomirom Golubom) rezultata jo\u0161 uvijek ima bisera koji tvrde da treking nije sport, poru\u010dujem im da se napu\u0161e! I jo\u0161 ne\u0161to. Ako je netko zaboravio moju kategorizaciju sporta\u0161a br\u0111ana iz nepre\u017ealjenog Maratonca (a ima i mla\u0111ahnih koji to nisu \u010ditali), za razliku od besposli\u010dara (tre\u0107a kategorija) i jebivetara (druga kategorija), \u010diji smo predstavnici primjerice Kru\u0161ec i ja, Goran i Ante (zvani i Josip) ponosni su predstavnici (prve) kategorije pravih mu\u0161karaca, prvi s troje djece, a drugi s jednim djetetom i sljede\u0107im na putu. Vjerujem da smo Lacko i ja ispravno zaklju\u010dili da smo svi mi ostali, koji smo i\u0161li preko 20 sati (uz izuze\u0107e Tadeje, koja je i\u0161la fantasti\u010dan \u017eenski rezultat), luzeri. De\u010dki, bila mi je \u010dast dru\u017eiti se i susretati s Vama na pojedinim dijelovima staze.<\/p>\n
A sad krenimo u dosadni linearni opis staze za prijatelja dr. Radi\u0107a vi\u0111en o\u010dima bronce dronce\u2026<\/p>\n
Najprije je bilo super sresti sve ljude ve\u010der prije, malo se podru\u017eiti and stuff, spavanje ba\u0161 i nije bilo ne\u0161to jer je bura fijukala k’o luda, ali sasvim dovoljno i onda start: Babi\u0107 je startao prvi, ja se uguzio brzo iza njega jer sam htio \u0161to vi\u0161e pro\u0107i za dana, nadaju\u0107i se da \u0107e me no\u0107 uloviti negdje iza \u0160ugarske, taman da u sumrak pro\u0111em one problemati\u010dne livade. Do nekada\u0161njeg starta (kraja asfalta) trebalo mi je 11 minuta, a onda sam ga laganim trkom lovio do doma (Tanzanija) pa smo zajedno krenuli prema Vodicama. Vrijeme na domu sam zaboravio, a i ni\u0161ta mi ne bi zna\u010dilo (\u0161topericu sam slu\u010dajno isklju\u010dio na spustu s Konjeva\u010de, a u cilju je ponovo uklju\u010dio, \u0161to je obrisalo sve prolaze koje sam imao do Jatare) pa mi je prvi orijentir bilo kri\u017eanje na planinarskih pola sata do Ivinih, tamo gdje se staza iz doma spaja s onom s Lekinih Njiva. A kad tamo!!! Ok, bilo mi je \u010dudno da nas jo\u0161 ne susti\u017eu Lesjak, Pe\u0161i\u0107, Bojan\u2026, jer smo stvarno ba\u0161 tr\u010dkarali, no sve mi je bilo jasno kad sam vidio vrijeme, na \u0161to smo obojica zaklju\u010dili da se nismo zaletjeli jer nam je bilo turbo lagano, ali vrijeme na Ivinim Vodicama bilo je 1:55! Ako oduzmemo tr\u010danje do starog starta, to je samo \u0161est minuta slabije od 1:38, rekordnog prolaza Pece ili onih rukometa\u0161a Bjelovaraca, koji nikad nisu zavr\u0161ili utrku. Na \u0161terni su introdjusali neku novu zdjelu s kojom je puno te\u017ee vaditi vodu nego iz stare kante i dok se bi\u0107Ba i ja \u201emu\u010dimo\u201c pune\u0107i bidone (tek kad smo napunili, sku\u017eili smo da je lijevak ispod stare kante) i nadamo se da ne\u0107emo zavr\u0161iti kao spomenuti etaloni za zaletavanje, unutar minute pored nas, u sumanutom trku protr\u010davaju Lesi, Pe\u0161i\u0107 i Ivica \u0160o\u0161i\u0107, svi ispod rekordnog prolaza.<\/p>\n
Prili\u010dno zbunjeni i potaknuti brzinom vode\u0107e trojke, nas dvojica neznatno ubrzavamo, potpuno nepotrebno jer je tempo iznad svih o\u010dekivanja. Do skloni\u0161ta kod Vla\u0161kog grada sti\u017eemo za 25 minuta, a onda izlazimo iz \u0161ume na, po meni orkansku buru, ali weatherman Stjepko me ispravio rekav\u0161i da je bila \u201esamo\u201c olujna. Dok se borimo s prvom podu\u017eom opakom uzbrdicom i udarima vjetra, koji nas povremeno potpuno zaustavlja, a ponekad i bacaka amo-tamo poku\u0161avaju\u0107i ko\u017eu na licu odnijeti sa sobom prema moru, (tako da sam se osje\u0107ao kao Gumiflex, zlikovac iz stripa o Alanu Fordu \u2013 ako ne znaju Paliska i zeko, zna google who he is), komentiram kako ovi koje vidimo ispred sebe nisu normalni, a Babi\u0107 dodaje da mo\u017eda mi nismo normalni jer ih jo\u0161 uvijek vidimo. Zanimljivo je da su od nas petorice, \u010detvorica zavr\u0161ili u top 5, \u0161to mo\u017eda zna\u010di da se ipak nismo preforsirali na po\u010detku. Na istoj udaljenosti iza nas pojavljuje se Bojan sa \u0161tapovima, a mene veseli \u0161to se prema Svetom Brdu razlika za prvima ne pove\u0107ava. Na najve\u0107em usponu Babi\u0107 odlu\u010duje malko usporiti, vode\u0107a trojka jo\u0161 uvijek je kompaktna (moje vrijeme na Svetom Brdu \u2013 2:59), a na spustu susre\u0107em Bojana, Dragomira, Maika, Chicara, \u0160tefa Jandre\u010di\u0107a, Lacka, \u010capija i na samom Sijasetu Ferru (vjerojatno sam nekog zaboravio), a budu\u0107i da nema nikoga iz superplaninarske kategorije, o\u010dito je da je kanjon Male Paklenice puno zahtjevniji. Na toj dionici puta prili\u010dno me razveselilo \u0161to je nekoliko ljudi spomenulo da se natpis s moje majice (LSD \u2013 Lo\u0161, Star, Debeo) ne sla\u017ee s realno\u0161\u0107u, a iznenadilo\u0161to sam izme\u0111u Sijaseta i Lukine spomen plo\u010de sreo hrpu ljudi iz Zagreba koji nisu u utrci \u2013 Sominu, Stanislava, Pi\u0161peka i Vuka!<\/p>\n
Izme\u0111u dva najvi\u0161a velebitska vrha i dalje smo nevjerojatno brzi, Lesjak i Pe\u0161i\u0107 \u010das ostavljaju \u0160o\u0161i\u0107a, \u010das ih on susti\u017ee, kao da se igra, \u0161to je \u010dinio pro\u0161le godine na Mljetu i lagano zavr\u0161io kao drugi, a \u010dovjeku je 55 godina! Na zadnjem usponu prema Vaganskom, on ih ipak pu\u0161ta, a ja ga sti\u017eem i doznajem da je pao i razbio koljeno. Naravno da se to mo\u017ee dogoditi svakome, ali prili\u010dno mi je upitan izbor obu\u0107e \u2013 mislim da je nosio Reebok cestovne tenisice, no svi su velebitski stotka\u0161i u neku ruku modno ekscentri\u010dni \u2013 Lesi, na primjer, sa svojom orijentacijskom uniformom i neizbje\u017enom maramom (kasnije i sa \u0161tapovima), manje djeluje kao Trek King, vi\u0161e podsje\u0107aju\u0107i na kakvu bakicu, a opet, sam sam cijelu utrku pro\u0161ao u \u017eutim kupa\u0107im ga\u0107ama\u2026 U to malo vremena \u0161to smo proveli zajedno, \u0160o\u0161i\u0107 me priupitao koji put sam u ovom dijelu Velebita, iz prve sam ispalio deseti, onda malo razmislio, do\u0161av\u0161i do sedam ili osam. Tijekom utrke imao sam vremena produmati o tome i do\u0107i do sljede\u0107eg zaklju\u010dka (kad je netko star, ni\u0161ta bez fle\u0161bekova): 1. S Markom na V140+ 2004., 2. V140+ 2005., 3. Opet s Markom na Terri 2006. (nezaborave maline poslije \u010ci\u010dine doline u drugoj polovici rujna) kad je treking dionica unutar utrke bila duga\u010dka otprilike kao ovogodi\u0161nja stotka (hotel Alan u Starigradu-Mala Paklenica-Ivine Vodice-Vaganski-Velika Paklenica-Njivarska strana-Rujno-Stap-Panos-\u0160ugarska-Ba\u0161ke-Ravni Dabar-Karlobag), 4. Velebitska stotka 2007. (kasnije odustao), 5. S Mukkijem i \u0160imunom 2009. na underground V140+, 6. S Mukkijem 2010. opet na underground V140+ i 7. Ove godine s Vlaini\u0107em na mjerenju staze, dakle, ako ne\u0161to nisam zaboravio, ovo bi bio osmi put.<\/p>\n
Ivica na spustu prema Strugama nije ni poku\u0161ao pratiti, a ubrzo je zbog koljena, na \u017ealost, morao odustati, a Pe\u0161i\u0107a i Lesija gubim iz vida, no prili\u010dno sam siguran da \u0107u ih prije\u0107i krate\u0107i serpentinu kod Marasovca jer mi je teku\u0107ina s Ivinih zbog iznena\u0111uju\u0107e brzine bila dovoljna do Rujna, a oni jo\u0161 uop\u0107e nisu punili, a kad ono \u2013 bacim pogled u desno prema vodi \u2013 tamo nikog \u017eivog! Ne mogu vjerovat!!! Na \u0161ta idu ta dvojica, na zrak?!? Do crkve na Rujnu (5:45) i dalje mahnito ru\u0161im sve vlastite prolaze iz 2005. i kona\u010dno ih susti\u017eem i presti\u017eem dok se krave u tranziciji. Unato\u010d brzim prolazima i zvizdanu, tr\u010dim cijelu visoravan do prvog uspona, gdje me ulovio Lesi, koji pretpostavlja da je Pe\u0161i\u0107 puk’o i obavje\u0161tava me da je taman kad je odlazio s tranzicije tamo stigao Bojan (peti je bio Babi\u0107, \u0161esti Bili). E, tu ve\u0107 po\u010dinjem osje\u0107ati posljedice dotada\u0161njih \u017eestokih uspona i svaku uzbrdicu se vu\u010dem, no Goran mi ba\u0161 i ne bje\u017ei, \u0161to me prili\u010dno tje\u0161i. U \u0161umi poslije Ra\u010dabu\u0161e susti\u017eemo Buri\u0107a koji je iz Paklenice, u dogovoru sa \u0160imunom, krenuo direktno na Rujno i onda nastavio ovim dijelom Velebita u kojem jo\u0161 nije bio, prave\u0107i mi dru\u0161tvo do onih stijena izme\u0111u Stapa i Panosa.<\/p>\n
Ba\u0161 prije kuka Stapine Lesija je ponovo krenulo te nestaje u vidu nevida, na Tatekovoj se kod kontrolora krpam za vodu jer mi se izotonik po\u010dinje gaditi, a u trenutku kad smo Buri\u0107i ja krenuli dalje, eto Pe\u0161i\u0107a sa zamotanim koljenom, nesretnog jer \u201emora\u201c odustati zbog istegnu\u0107a ligamenata. No, ubrzo je odustao od odustajanja i napravio mi vi\u0161e od pet minuta do Panosa, a ja sam i\u0161ao 1:09, sve zajedno tek ne\u0161to vi\u0161e od 9 sati!!! Na tranziciji prolijevam sav pripremljeni izotonik i otada odlu\u010dujem piti samo vodu. Pe\u0161i\u0107a opslu\u017euje druga ekipa te zajedno s njegovim bratom, koji nam petnaestak minuta diktira tempo, kre\u0107emo dalje. Dok ja jedva idem, Ante cijelo vrijeme melje, pjeva klapske pjesme i s lako\u0107om me ostavlja na prvoj uzbrdici. Na \u0161terni prije \u0160ugarske kona\u010dno sam se dokopao ve\u0107ih koli\u010dina \u010diste vode, lijepo se opskrbio, kad za\u010duh lomljavu grana. \u0160ta to lomi grane u gori zelenoj? Al je medvjed, al su srne. Nit je medvjed, nit su srne, nego Bojan Jev\u0161evar. On boluje u ranama ljutim, mu\u010di ga \u017eeludac, toliko da mu se i u glavi pomutilo pa ulazi u skloni\u0161te na \u0160ugarskoj Dulibi tra\u017ee\u0107i kontrolora, iako je sljede\u0107a kontrola tek u \u0160iki\u0107 Jatari. Do Pasjeg klanca bijasmo zajedno (uvijek netko tu mora zapalit za Bru\u0161ane umjesto za Ba\u0161ke O\u0161tarije, ovaj put je to bio Marovi\u0107, a 2004. su to u\u010dinili Perkovi\u0107 i Grdanjski, u tom trenutku prvoplasirani dvojac, a ukupno drugi, iza Ferre, str\u010dav\u0161i se punom brzinom niz onu ludu nizbrdicu i do\u017eivjev\u0161i antiklimaks kad su u selu na osmrtnici pro\u010ditali da su u Bru\u0161anima, a ne u O\u0161tarijama), a onda je Bojan ubacio u brzinu vi\u0161e (valjda u tre\u0107u jer ja sam bio u drugoj) i lagano odjezdio prema Raminom Koritu. \u010cak sam ga i poku\u0161ao pratiti pa u tom stresu nisam uspio u\u017eivati u kreaciji Tome Vlaini\u0107a, koji je na jedno drvo, ogromnim, naizmjeni\u010dno crvenim i bijelim slovima napisao U P R I . Dakle, odnedavno i na Velebitu znakovlje na\u0161e sekte!<\/p>\n
Kad mi je Bojan odmaknuo, nekako mi je laknulo. Ne moram se vi\u0161e gr\u010diti za postolje, ispred mene su favoriti za koje sam i prije utrke tvrdio da \u0107e podijeliti medalje i mogu u\u017eivati u tr\u010dkaranju o\u010di\u0161\u0107enim (hvala Carin i Tadeja) Raminim Koritom jo\u0161 uvijek za dana, \u010dime sam debelo nadma\u0161io svoja o\u010dekivanja. Iako mi se \u010dini da se vu\u010dem, a svaka uzbrdica mi je predstavljala problem, dionicu \u0160ugarska Duliba-\u0160iki\u0107 Jatara prolazim za sat i pol. Cvikalice nema pa obilazim jedan ogromni kamen-putokaz, drugi gigantski kamen na kojem pi\u0161e \u0160iki\u0107 Jatara, ni\u0161ta, mislim si da je jo\u0161 nisu postavili, idem dalje, jo\u0161 uvijek bez lampe. Na trostrukom kri\u017eanju kontrolori sjede u \u0161atoru uz vatricu. \u010cisto informacije radi (a mo\u017eda se netko i izgubio, ne?), pitam jesu li pro\u0161la trojica. Kontrolori ka\u017eu da jesu, ali glas sa slovenskim naglaskom iz \u0161atore veli \u201edvojica\u201c i sku\u017eim da je to Bojan! Upitah ga: \u201eKoji k\u2026. radi\u0161 u \u0161atoru?\u201c, a on veli da razgovara s ljudima. Pozovem ga da krene sa mnom, a on mi ka\u017ee da ga pri\u010dekam dok prona\u0111e lampu. Zatim smo zajedno krenuli prema Bru\u0161anima po onoj nelogi\u010dnoj lijevo-desno markaciji, da bi, malo prije izlaska na visoravan, Bojan zaleg’o u zavjetrinu i rekao da \u0107e se ovdje odmoriti pola sata. Nadaju\u0107i se da \u0107e ostati le\u017eati \u0161to du\u017ee, ponudih mu \u0161u\u0161kavac, no odbio je ponudu, rekav\u0161i da \u0107e krenuti dalje kad mu postane hladno, \u0161to je i u\u010dinio jer sam vidio njegovu lampu u daljini kad sam se okrenuo prije skretanja prema Konjeva\u010di. Kasnije se Bojan na Konjeva\u010du popeo direktno, ne prona\u0161av\u0161i Bo\u017eenu i Mirelu koje su \u0161ator instalirale na markaciji ispod vrha u zavjetrini, a onda je negdje ni\u017ee, ogrnut astrofolijom odspavao nekoliko sati.<\/p>\n
Na po\u010detku uspona zadnji put sam susreo Lesija i Pe\u0161i\u0107a kako se spu\u0161taju, opet zajedno, vrlo dobro raspolo\u017eeni, za razliku od mene, prili\u010dno strganog, koga su brinuli Konjeva\u010da, Sadikovac i Kiza, no razveselila me vijest da kontrola nije na vrhu, nego ipak ni\u017ee. Nekako sam se dovukao do Bo\u017eene i Mirele, koje su na \u0161triku rasprostrle mokru robu i grijale se u \u0161atoru. Ponudile su mi \u201ekola\u010de\u201c, najsu\u0161e i najgore na svijetu, a mo\u017eete misliti koliko su bili odvratni, kad sam ih, bez obzira na glad, a u utrci sam do tada pojeo samo jednu vre\u0107icu gro\u017e\u0111ica, morao ispljunuti, no hvala im na banani i nektarini, to mi je bilo super osvje\u017eavaju\u0107e. Negdje na spustu, ne znam kako, uspio sam isklju\u010diti \u0161topericu, ali ionako nikog nisam susreo niti do skretanja za Sadikovac pa nisam ni mogao izmjeriti svoju prednost pred \u010detvrtim, ali bilo je jasno da je ogromna. Tu me nakratko uhvatila paranoja kad se izgubila markacija da se ne zavrtim jer indolentni mu\u017eek nije ponio kompas, ali budu\u0107i da sam tu bio dvaput pro\u0161le i jednom ove godine, ipak je sve bilo ok, samo nastavi\u0161 ravno i markacija se pojavi, prati\u0161 je do livade, a onda uz rub \u0161ume prema obrisima Sadikovca koji skrivaju zvijezde (tu se, recimo, zagubio Bili, koji je na \u0160iki\u0107 Jatari odlu\u010dio odustati i umjesto da ode direktno u Ba\u0161ke, ali tu stazu ne poznaje, odlu\u010dio je do Ba\u0161kih preko Sadikovca, gdje je tako\u0111er izgubio markaciju, zavrtio se, skoro izgubio glavu na stijenama Malog Sadikovca, da bi se nakon dva sata spustio na glavni put za Bru\u0161ane s kojeg je i krenuo na Sadikovac, odlu\u010div\u0161i tada da ide direktno u Bru\u0161ane, gdje su ga skupili njegovi ljudi\u2026). Ispao sam to\u010dno na vrh, prvi put vidio onu jametinu kod planinarske kontrolne to\u010dke i malo br\u017ee krenuo prema dolje, da se \u0161to prije s bure maknem u \u0161umu. Ono \u0161to mi je bilo nevjerojatno, jest \u010dinjenica da me nijednog trenutka nije bilo strah, iako sam znao da \u0107u cijelu no\u0107 biti sam, to je valjda mo\u0107 adrenalina.<\/p>\n
Na Ba\u0161kima Bandi poku\u0161ava spavati, glava mu pada, ne smeta mu \u010dak ni svjetlo \u0161to sam mu ga uperio u facu. Zabrinutu Anicu izvje\u0161tavam o Bojanovim whereabouts, ona mi nudi hranu, ali ne uzimam ni\u0161ta \u010dak ni iz svoje vre\u0107ice, ve\u0107 samo litru i pol gazirane Jamnice. Jo\u0161 dok sam bio na glavnoj cesti, prije skretanja za Stupa\u010dinovo, Premu\u017ei\u0107evu i Kizu, Bo\u017eena mi javlja da je bi\u0107Ba upravo na Konjeva\u010di, \u0161to zna\u010di da imam dva sata prednosti i utrka je za mene tu bila gotova, a po\u010dela je turbo lagana \u0161etnjica. Prvo na Kizu, jedini dio staze na kojem nikad nisam bio, povratak istim putem u Stupa\u010dinovo jer \u010demu riskirati kod tolike prednosti, lagano Premu\u017ei\u0107evom prema Dabarskoj Kosi, uz sje\u0107anje na Terru 2006. kad smo se, nakon spomenute mamutske treking dionice,\u00a0 biciklima po cesti iz Karlobaga dovezli do hotela Velebno i onda na onom nevozivom dijelu Premu\u017ei\u0107eve gurali bicikl do Dabarske Kose, a poslije skoro cijelu no\u0107 preko Velebita do Jablanca. Na Kosi opet nema cvikalice pa si nekako mislim da je nema ni na Ravnom Dabru, ako je ovdje jo\u0161 nisu postavili, ali moram dolje, a kad tamo \u2013 troje ljudi. Malo smo popri\u010dali, saznao sam da je Lesi zbrisao Pe\u0161i\u0107u i kre\u0107em na svoj zadnji uspon. Gore primje\u0107ujem zastavicu na stupu koji upu\u0107uje prema Karlobagu, no ne vidim sljede\u0107u markaciju. Zapravo, vidim je, ali u mraku (tek je po\u010delo svitati) nisam primijetio da sam nekoliko metara prije skrenuo s Premu\u017ei\u0107eve pa mislim da sam jo\u0161 na njoj. Dvaput se spu\u0161tam do ruba livade, ne bih li mo\u017eda na po\u010detku \u0161ume prona\u0161ao nastavak staze i dvaput se vra\u0107am, \u010dak zovem i \u0160imuna da ga pitam nastavlja li se staza desno, lijevo ili sredinom livade, a on uop\u0107e ne zna o \u010demu pri\u010dam jer zna da tu s markacijom nema nikakvih problema. Uglavnom, pola sata mi je trebalo da sku\u017eim da je Premu\u017ei\u0107eva iznad staze na kojoj se nalazim i da stojim na markaciji za Karlobag, a ne za Alan. A taj spust, to mogu razumjeti samo oni koji su ga pro\u0161li. Kad smo se na Terri spu\u0161tali njime, Marko je rekao da mu staza izgleda kao da je Premu\u017ei\u0107 na njoj vje\u017ebao za pravu Premu\u017ei\u0107evu. Iako izgleda da spustu i kamenju nema kraja, utje\u0161no je da traje sat i pol, a \u010dujem da su ga Lesi, Pe\u0161i\u0107 i jo\u0161 neki izbjegli, spustiv\u0161i se trasom vodovoda.<\/p>\n
I to je to! Moje zadovoljstvo plasmanom i rezultatom je nemjerljivo, ovo mi je dosta za cijelu godinu! Napravit \u0107u i tablicu ovih dana, ali mislim da dvije medalje na velebitskim stotkama imaju samo Ferro (dvije pobjede) i Tihomir Golub. Mislim da tri zavr\u0161ene imamo Ferro, Golub, Dudo Filipovi\u0107 (jedini ima sva tri V140+!) i ja. Ukupno na Velebitu, osim Ferre, dvije pobjede ima Bojan, a po tri postolja Rajkovi\u0107 i Golub. No, detaljnije u tablici\u2026 Osobno sam mogao maksimalno sat vremena br\u017ee, \u0161to je jo\u0161 uvijek far, far away od svemirskih vremena Lesjaka i Pe\u0161i\u0107a. Kad je Lesi u\u0161ao u cilj, nije primijetio \u0160imuna, Pigija i Roberta koji su, u tre\u0107oj neprospavanoj no\u0107i, kunjali sa strane, izvadio je zvi\u017edaljku i po\u010deo glasno zvi\u017edati, \u0161to ih je dobro streslo, a kad su se probudili, samo je rekao: \u201eEvo, ja stigao, jel do\u0161ao netko prije mene? Ne? Onda sam ja prvak Hrvatske!\u201c Ka\u017ee Robert da ga je Lesi tada podsjetio na Atom Mrava \ud83d\ude00<\/p>\n
Najnevjerojatnija stvar ove utrke je broj i postotak onih koji su je zavr\u0161ili \u2013 67 od 80 koji su startali, s time da su jo\u0161 dvojica stigli do cilja, ali nedostaju im neke kontrole i zato svima treba \u010destitati, to je fantasti\u010dan uspjeh koji se pamti cijeli \u017eivot, a doga\u0111a samo jednom ili mo\u017eda tek nekoiliko puta u \u017eivotu. 2007. godine stotku je zavr\u0161ilo samo 19 ljudi, a Velebit 140+ 2003. i 2004. po 22., a 2005. samo 10 ljudi!!! Pand\u017ea je rasturio s \u010detrvtim mjesto, Babi\u0107 na prvoj stotki opravdao veliki potencijal, Tadeja rasturila, ma, dovoljno je pogledati listu dalje, ve\u0107ina poznatih i tek ne\u0161to nepoznatih imena i svima stvarno SVAKA \u010cAST!!! Ne treba zaboraviti niti da je superplaninarska kategorija bila \u010dista ultra, mnogima prva. Sve u svemu, najte\u017ei je poduhvat organizacijski i zato hvala organizatorima i svima koji su na bilo koji na\u010din pomogli ili sudjelovali u organizaciji, onima koji su postavljali cvikalice na udaljenim mjestima te posebno onima koji su de\u017eurali na Borisovom domu, Ivinim Vodicama, Vla\u0161kom gradu, Strugama, Rujnu, Stapu, Panosu, \u0160iki\u0107 Jatari, Konjeva\u010di, Ba\u0161kim O\u0161tarijama i Ravnom Dabru\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pro\u0111e jo\u0161 jedan (deveti) velebitski treking ter kao i svaki prethodni (a pogotovo stotka!) instantno ulazi u legendu\u2026 Za one koji nisu bili i mo\u017eda im nije jasno, bez obzira \u0161to su svi trekinzi kod nas doslovno fantasti\u010dni i svaki … Continue reading