Kad je vrli organizator Jankovi\u0107 Durmitor Trek nazvao trekingom svih trekinga, pomislih si ne zovemo li tako Velebit, a onda se sjetih da je isti majka svih trekinga i da sam i sam prije dvije godine izme\u0111u ove utrke i pojma treking stavio znak jednakosti, a i \u0160imun je nakon nje pridodao da je ovo ultimativni trek. Sve navedene tvrdnje stoje. Za\u0161to? Oj, nestrpljivi \u0161tio\u010de i \u0161tiokinjo, polako, dr\u0161’te se, kre\u0107emo…
\nKao i uvijek, start je na prekrasnom Crnom jezeru. Prvih petstotinjak metara, trasa utrke prati turisti\u010dku stazu oko samog jezera, a onda se odvaja naglo uzbrdo, \u0161irokom zemljanom stazom, pro\u0161aranom bjelinom kamenja \u0161to kao da poput oto\u010di\u0107a izranja iz sme\u0111eg tla. Uo\u010di utrke ki\u0161a je padala dva dana, tako da je zemlja mokra, a kamenje sklisko, no kako je start na gotovo 1500 metara n\/v, ubrzo izlazimo iz \u0161ume te hodimo predjelima koje je osu\u0161ilo jutarnje Sunce. Nakon otprilike pola sata do 45 minuta, kako za koga, na\u0161 put odvaja se udesno s glavne staze \u0161to vodi prema planinarskom skloni\u0161tu zvanom Alpski b(\u0160)ivak (fora Sa\u0161e Pavi\u010devi\u0107a), prema Me\u0111edu, Velikom i Malom. Najstrmijom mogu\u0107om livadom staza vodi prema hrptu, gdje skre\u0107emo ulijevo prema Sjevernom (2287m) i Ju\u017enom vrhu (2285m) Velikog Me\u0111eda, a Mali nam ostaje iza le\u0111a. Hrbat je single track ludilo, trenutak si na samom hrptu, trenutak s lijeve strane kamenog hrpta uz pogled na izleti\u0161te i skijali\u0161te Savin kuk, a sljede\u0107i trenutak s desne strane, uz nevjerojatan pogled koji puca na \u017dabljak i Crno jezero. Na spustu postoje dva kra\u0107a eksponirana dijela s provalijama s obje strane, ali ne previ\u0161e problemati\u010dna, tako da su ih pro\u0161li svi trekeri i trekerice, iako je postojala opcija obila\u017eenja. Prva kontrola je na Velikoj previji (2175m), a s nje se spust nastavlja do pastirsko\/planinarskog skloni\u0161ta Katun lokvice (oko 1700m), gdje je i prvi izvor. Budu\u0107i da na Durmitoru nema ravno, slijedi drugi \u017ee\u0161\u0107i uspon, preko livada, stijena, snijega, sipara i vi\u0161e-manje eksponiranih dijelova pri samom kraju, sve do najvi\u0161eg durmitorskog vrha, Bobotovog kuka (2522m), s koga se pogled pru\u017ea na sve strane, a posebno je atraktivan onaj na tirkizno Veliko \u0160kr\u010dko jezero. S Bobota, mo\u017ee se jedino prema dolje, na glavu, do kri\u017eanja kod jo\u0161 jednog bisera, jezera Zeleni vir (2028m), a onda \u010disti zapad, uz nekoliko rijetkih stotina metara po izohipsi pa kratak, ali izuzetno strm uspon, uz dva manja penja\u010dka detalja, prema Samaru (2075m), prijevoju s kojeg se pru\u017ea jo\u0161 jedan veli\u010danstven pogled na \u0160kr\u010dko jezero.
\nMo\u017eda \u0107e se netko priupitati \u010demu rije\u010di \u201eveli\u010danstven\u201c, \u201ebiser\u201c, \u201enevjerojatan\u201c…, ali cijeli je Durmitor toliko prekrasan da bi svaki planinar i treker barem jednom morao do\u0107i ovamo, a onda povratak nije upitan. Rije\u010di autora knjige \u201eStazama Velebita\u201c Ante Rukavine, \u0161to sam je na Viso\u010dici dobio na tomboli, kako je svaki korak po Velebitu zdravlje, vrijede i za Durmitor.
\nSa Samara \u010deka jo\u0161 jedan opaki spust do kri\u017eanja, gdje se mo\u017ee direktno za \u0160krku, a na\u0161 put vodi jugozapadno, opet uzbrdo, prema jo\u0161 jednom prijevoju, \u0160kr\u010dkom \u017edrijelu (2114m) i dalje na sljede\u0107u kontrolu, a to je vrh Pruta\u0161 (2393m), nazvan prema karakteristi\u010dnim slojevima koji se pru\u017eaju po njegovim strmim ju\u017enim padinama. Stazica od \u0160kr\u010dkog \u017edrijela do Pruta\u0161a vodi po vr\u0161nom rubu strme livade \u0161to se spu\u0161ta prema Pruta\u0161kom dolu, tek nekoliko metara od grebena, iza koga su one strme padine koje su Pruta\u0161u dale ime. Poslije Pruta\u0161a, staza kratko dr\u017ei visinu, a nakon jo\u0161 jednog vidikovca s kojeg pogled puca na najljep\u0161e jezero Durmitora, najprije kre\u0107e strmi spust po livadama, a onda opet po stijenama i opasnom pomi\u010dnom kamenju, sve do planinarskog doma na jezeru (oko 1650m). Bilo bi lijepo kad bi ovdje bio i cilj uz kupanac, ali to bi bilo prete\u0161ko za organizaciju jer je daleko od ceste pa je stoga trekere ovdje \u010dekao posljednji i najte\u017ei uspon na utrci, ono \u0161to smo u prva dva izdanja utrke imali nizbrdo, sad smo morali svladati u obrnutom smjeru, a vjerujem da smo pro\u017eivljavali isto, patnju, patnju i patnju. Stazica prema Planinici (2330m) vodi vertikalno, otprilike kao da ste cijeli uspon na medvedni\u010dko Sljeme na najstrmijem dijelu Gipsa i tako najmanje sat vremena. O da, na stazi \u010dak postoje i mikroserpentine, ali one uspon ubla\u017eavaju utoliko da stepenice koje morate svladavati nisu visoke metar, nego oko pola metra.
\nKad se na\u0111ete na Planinici, to je to! Iako je do cilja desetak, a mo\u017eda i vi\u0161e kilometara, dakle, jo\u0161 sat i pol do dva, a one koje je uhvatio mrak i vi\u0161e, prema onome \u0161to ste pro\u0161li, ostatak je pjesma. Livade predjela Gornjih lokava i Donje Ali\u0161nice pjesma su za umorna stopala i zgr\u010dene mi\u0161i\u0107e, jo\u0161 samo usput treba pokupiti kontrolu na Zminjem jezeru, pretr\u010dati presu\u0161jeli spoj izme\u0111u Velikog i Malog Crnog jezera, cvikati zadnju kontrolu u Titovoj pe\u0107ini i po pla\u017eama Crnog jezera do cilja.
\nDok nije bilo trekinga na Durmitoru, stvarno nismo znali \u0161to propu\u0161tamo. Sad svi znate!
\nOni koje je zanimala staza, sad mogu prestati \u010ditati, a one koje eventualno zanimala kako se odvijao duel za pobjedu, izvolite…
\nStart je bio na kronometar, svakih deset sekundi. Babi\u0107 je startao dvadeset sekundi iza mene i ubrzo me ulovio pa smo zajedno pre\u0161li Chicara koji je vodio prvih desetak minuta. Josip je fino vukao, posebno na nekoliko kratkih nizbrdica gdje bi mi bje\u017eao, a ja bih mu se pribli\u017eavao na usponima, sve do skretanja za Me\u0111ed, gdje po\u010dinje \u010disti uphill. Do tog dijela ve\u0107 smo napravili dobru prednost pa smo na ostatak gledali \u201esvisoka\u201c. Mene je najvi\u0161e zanimao Bili jer je startao tri minute poslije mene i dosta se brzo probio me\u0111u na\u0161e prve gonitelje, da bih ga na pola uspona prema hrptu vidio kako se izle\u017eava. bi\u0107Ba i ja zajedno smo do Ju\u017enog vrha, a kako sam se na opasnijim dijelovima spu\u0161tao na guzici, on mi bje\u017ei, otprilike dvije minute do Velike previje, tako mi je barem rekao Bandi koji nam je cvikao kontrolu. Kod izvora, vidjeh ga kako se ve\u0107 uspeo natrag na stazu, a ja sam se tek po\u010deo spu\u0161tati prema vodi, \u0161to zna\u010di da je prednost narasla. Dok su mi dobri ljudi punili bidone, pogled mi je skrenuo prema nizbrdici po kojoj je koracima od sedam m(ilja)etara skakao div Dragomir, pro\u0161av\u0161i iznad mene jer je odlu\u010dio zaobi\u0107i ovu priliku za obnovu zaliha, no budu\u0107i da nije trenirao mjesec i pol dana, na usponima je vrlo spor, tako da ga brzo susti\u017eem i ostavljam ponovo u izle\u017eavaju\u0107em izdanju. Nakon toga, borba za tre\u0107u durmitorsku ultru spala je na Babi\u0107a i mene.
\nKad sam ostavio \u010covi\u0107a, jedan pastir \u017eicao me konzervu, jo\u0161 jedna stvar koju ne\u0107ete do\u017eivjeti na na\u0161im trekinzima. Odlu\u010dio sam prvi put upotrijebiti \u0161ume\u0107e tablete \u0161to mi ih je poklonio Markica, a koje pretvaraju vodu u izotonik i pocuclati jednu Enervitovu tableticu, ali zbog slabe pripreme uslijed straha od opasnih vrhova koji me o\u010dekuju u utrci, izgleda da sam ih zaboravio (u stvari, bili su na dnu ruksaka, no tamo nisam tra\u017eio) te ostao \u201eosu\u0111en\u201c na vodu i dva gela, od kojih sam jedan odlu\u010dio drmnuti odmah, umjesto zaboravljenog dopinga. Kod jedne stijene, gdje mi je Josip nestao iz vida, uspio sam izmjeriti zaostatak od to\u010dno tri minute, koji se polako, ali sigurno smanjivao pa smo zajedno krenuli sa sedla na Bobotov kuk. Ve\u0107 nakon nekoliko minuta susreli smo Janka, koji je trebao biti na vrhu, \u0161to je u meni probudilo nadu da se na vrh ne ide jer sam se i toga vrha, kao i Me\u0111eda, bojao, a on je na moje pitanje \u0161to tamo radi, odgovorio da nam ne smije re\u0107i, ali da je kontrola na vrhu. Do vrha, izme\u0111u ostalih, prolazimo dva \u0160panjolca (ja njima: \u201eEj!\u201c, oni meni \u201eOla!\u201c, ja upitam \u201eEspana?\u201c s progutanim s, a oni meni \u201eSi!\u201c), a na vrhu hrpa planinara, ali zastavice ni cvikalice nigdje pa sam Josipu i sebi na kontrolni karton lupio \u017eig (koji se poslije naravno obrisao), a on je pametno zaklju\u010dio da je Dragan o\u010dito zaboravio cvikalicu, \u0161to obja\u0161njava \u010dinjenicu da nam nije smio re\u0107i za\u0161to se spu\u0161ta, e da se ne bismo okrenuli ranije. \u010cim je krenuo spust, bi\u0107Ba mi bje\u017ei. Na jednom uskom dijelu nemam vremena \u010dekati jednog od one dvojice \u0160panjolaca i kre\u0107em prema njemu, a on se priljubi uz stijenu, poka\u017ee mi na eksponiranu stranu i veli \u201eIzvolite!\u201c (valjda jedna od nekoliko rije\u010di koje je nau\u010dio u ovijem krajevima). Tad me ve\u0107 toliko drmao adrenalin da je strah izostao, zaobi\u0161ao sam ga uz smije\u0161ak i jurnuo za Babi\u0107em uz za\u010du\u0111ene poglede planinara, cvikao kontrolu \u0161to ju je Jankovi\u0107 postavio na pola puta nakon \u0161to smo pro\u0161li prema gore.
\nJosip nije daleko odmaknuo, a i njemu se od brzine pomutilo u glavi pa je na sedlu zamalo skrenuo u smjeru iz kojeg smo do\u0161li, ali zaustavio ga je \u0160imun koji se kao tre\u0107i pojavio na sedlu, a i ja sam se derao da treba i\u0107i desno, a ne lijevo. Tad sam bio iskreno sretan zbog Cimija, pa\u010de i uvjeren da \u0107e biti tre\u0107i, pao je i gimme five, pozdrav Biliju, koji se pojavio iza njega (to zna\u010di da smo u prednosti oko pola sata) te opet jurnjava za Josipom i spust na glavu prema sljede\u0107em kri\u017eanju, gdje smo ponovo zajedno glede konzultacija kuda treba i\u0107i za Samar, ba\u0161 tamo gdje sam zalutao dvije godine ranije i onda odustao…
\nU tom sam trenutku ve\u0107 dobrano satran, a hvata me o\u010daj jer znam da su preda mnom jo\u0161 tri opaka uspona. Jure\u0107i vode\u0107eg, prvi put padam, ni\u0161ta stra\u0161no, ali znakovito. Sva sre\u0107a, uspon na Samar je dosta kratak, dvoje mla\u0111ahnih planinara pozdravljaju me \u010dudnim smije\u0161kom, re\u010de mi bi\u0107Ba poslije da ih je, prolaziv\u0161i pola minute prije mene, uhvatio in flagranti. Downhill dionica opet pove\u0107ava Josipovu prednost, no spu\u0161taju\u0107i se prvi put sa Samara prema \u0160kr\u010dkom jezeru, primje\u0107ujem da bih, namjesto spu\u0161tanja do kri\u017eanja, gdje se Babi\u0107 ve\u0107 gotovo nalazio, mogao skratiti po izohipsi na stazu koja se penje prema \u0160kr\u010dkom \u017edrijelu. Malo bujnije raslinje u tom dijelu skrivalo je kamenje pa sam, posrnuv\u0161i, razbio koljeno uz vrlo bu\u010dan pad, na \u0161to mi je bi\u0107Ba dobacio da \u010duvam glavu, no kad je uvidio da je zbog te kratice izgubio prednost i upao u zaostatak, spontano mu je izletjela psovka. Ta kratica donijela mi je mo\u017eda minutu i pol, ali kao da je psiholo\u0161ki presudila pobjednika.
\nDo\u0161lo mi je da Josipu u tom trenutku viknem da nema predaje jer tko zna kad \u0107e se ukazati sljede\u0107a prilika za pobjedu, no ostao sam nijem, \u0161to zbog toga jer nisam imao vi\u0161ka snage za dera\u010dinu, a \u0161to zato jer je to meni mo\u017eda posljednja \u0161ansa za zmagu. Bez obzira na posvema\u0161nju strganost, nedostatak elektrolita i po\u010detak gr\u010deva (ni u jednom dijelu velebitske stotke nije mi bilo toliko te\u0161ko kao cijelu drugu polovicu Durmitor treka!), odlu\u010dio sam forsirati do Pruta\u0161a, pa \u0161ta bude, pretpostavljaju\u0107i da \u0107e mi svu prednost, ako je uspijem napraviti, Babi\u0107 skinuti do \u0160kr\u010dkog jezera. Dodu\u0161e, bilo mi je \u010dudno za\u0161to ga uop\u0107e dobivam na uzbrdicama kad me na Puntijarku dere za preko dvije minute, no nisam previ\u0161e glavu time razbijao, nego UPRI!!! No, bi\u0107Ba se nije predavao – iako je prednost prema \u0160kr\u010dkom \u017edrijelu i dalje prema Pruta\u0161u rasla, bili su to mikro pomaci jer smo obojica bili vrlo spori (svejedno smo prednost nad ostalima digli na sat vremena). Kod Bo\u017eene na Pruta\u0161u \u010detiri minute, ali znakovito je bilo \u0161to se prednost na spustu nije smanjila, nego \u010dak malo i pove\u0107ala, unato\u010d tome \u0161to sam se pred kraj spusta, na stijenama, fino razbio. Bio je to malo du\u017ei pad bez kontrole, onaj kad se, dok pada\u0161, pita\u0161 je li to onaj trenutak kad \u0107u se polomiti ili opizditi glavom o kamen. Sre\u0107om, kao posljedica ostala je krasta i masnica na ramenu i impozantna d\u017eajnorms masnica od guzice do koljena na vanjskoj strani lijevog bedra, na koju sam vrlo ponosan.
\nHvala Bogu, u planinarskom je domu bilo vode (za razliku od pro\u0161le godine) pa sam obavio zadnje punjenje. Domar (koji je Sa\u0161u pitao za\u0161to sam tako zarastao) se kladio na mene, dok se Sa\u0161a Pavi\u010devi\u0107 koji nas je upisivao, kladio na Josipa jer je lak\u0161i, a i bolje mu je izgledao. Budu\u0107i da su gr\u010devi sve vi\u0161e prijetili, drmnuo sam drugi gel, moj zadnji adut i nakon desetak minuta su prestali. Na tom stra\u0161nom i prestra\u0161nom usponu, na kojem sam zastao vi\u0161e puta nego u svim utrkama do sada, zabavljao sam se poku\u0161avaju\u0107i izra\u010dunati koliko bi\u0107Ba zaostaje, budu\u0107i da smo imali gotovo neprestani vizualni kontakt, \u010dak smo si i me\u0111usobno mahali, dok su Sa\u0161a i domar imali svoju razonodu. Ne budi lijen, domar je izvadio dalekozor i njih su dvojica mjerili smanjuje li se zaostatak ili pove\u0107ava. Bez obzira \u0161to je gel prestao djelovati pri kraju tog uspona od sat vremena i \u0161to su se gr\u010devi vratili, prednost je na vrhu narasla na petnaestak minuta, no ja to tada, naravno, nisam znao. Zato sam s Planinice po livadama jurio nizbrdo koliko sam mogao, \u0161to nije bilo brzo jer su gr\u010devi bili sve ja\u010di, \u010dak i krate\u0107i serpentine i pani\u010dno se okre\u0107u\u0107i ho\u0107u li ugledati Josipa. Puno vi\u0161e mi je odgovaralo kad se teren izravnao zbog manjeg pritiska na mi\u0161i\u0107e, no, sve u svemu, cijeli se put prema cilju od sat i pol, iako nezahtjevan, pretvorio u agoniju. Ve\u0107inu teku\u0107ine popio sam na usponu, te\u0161ko sam tr\u010dao i mislim da se ne bih ni poku\u0161ao othrvati Babi\u0107evu napadu, samo da je bio u elementu. Na kraju, \u010dak i kad se potpuno izravnalo, kombinirao sam tr\u010danje s po dvadeset koraka tr\u010danja. U pobjedu sam postao prili\u010dno uvjeren tek kad Josipa nisam susreo na povratku sa Zminjeg jezera, \u0161to je zna\u010dilo da imam najmanje \u010detiri minute prednost, a manje od pola sata do cilja.
\nNa kraju, prednost je narasla na 21 minutu, bi\u0107Ba je uhvatio prvo u nizu postolja ako ga i dalje bude zanimao treking, a Lec-Go \u0160o-kre tako\u0111er je uhvatio prvu medalju. Iako sam se pola utrke, dok sam bio iza Babi\u0107a, tje\u0161io da je krenuo svega dvadeset sekundi poslije mene i da to nikako ne\u0107e igrati ulogu, \u010detvrti (Carin), peti (Chicar) i \u0161esti (Loki) u\u0161li su u cilj unutar dvadeset sekundi, s tim da je Chicar samo sekundu ispred Lokija. \u0160imun je proma\u0161io Zminje jezero, izgubio vi\u0161e od pola sata i propustio priliku za \u010detvrto mjesto. Uspjeh malog zagreba\u010dkog kvarta Kne\u017eije (prvo, tre\u0107e i \u010detvrto mjesto na ultri), upotpunili su Darko \u0160kevin i kne\u017eijska nevjesta Vi\u0161nja pobjedama u light kategoriji. Tadeja je \u010detvrtom pobjedom u nizu u\u010dvrstila vode\u0107u poziciju, a Ana je Plav\u010dak drugim mjestom izbila na tre\u0107e ukupno, sve \u010detiri \u017eene na ultri bile su Slovenke (\u201eKi ne ska\u010de, ni Slovenc!\u201c). Bez obzira \u0161to nisu pohodili Durmitor, Lesi i Boki odlu\u010divat \u0107e o pobjedniku lige na turneji po sjevernojadranskim otocima, a Babi\u0107, Carin, ja i eventualno Chicar, kandidati smo za broncu droncu.
\nZa kraj, naravno, \u010destitka svima koji su zavr\u0161ili svoju najjebeniju ultru, kao i onima koji su do kraja uspjeli pro\u010ditati ovaj tekst…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kad je vrli organizator Jankovi\u0107 Durmitor Trek nazvao trekingom svih trekinga, pomislih si ne zovemo li tako Velebit, a onda se sjetih da je isti majka svih trekinga i da sam i sam prije dvije godine izme\u0111u ove utrke i … Continue reading