Trideset i šest sati drum&base-ice

10171199_447054412095704_2404281835031268530_n

Intervju. (sve ostala pitanja možete postaviti na: bernat.robert@gmail.com)
21.04.2014. Kino Evropa, u Zagrebu – Veli Robi hipsterica od mjesta, žešća.

Haiku J. Batafuko

Trka bez Batice
Tiha noć tiho diše
Češnjak ne điki

“Roditelji bi htjeli da se toga ostavim. Misle da se od toliko trčanja može umrijeti.”

Naslov zasigurno ne ukazuje što bi se u tekstu trebalo nalaziti. Možda o nekom festivalu? Točno, o festivalu mano-e-nomano. Stanja odsutnog uma, maglične stvarnosti, paralelnog svijeta. Dimenzija: pun kurac do kraja ili 36 sati drumice.

Naravno i do sada nije jasno. Uvedimo se lagano: High Contrast – Days go by

Robijeva prošlogodišnja želja je završiti 100 milja Istre. Year ago odustaše u Buzetu. Donekle se to može u šali prepisati našoj staroj trekerskoj vračari Boženi Buršić koja reče da ga tamo očekuje šetnjica. Ili možda možemo ozbiljno pripisati tihoj svjetini iskusnih koji šute o tome kako se to radi. Konstrukcija – kako se to radi – sigurno im je zbunjujuća jer to se podrazumijeva. Donekle…

11.4.-13.4.2014. / dvije noći
100 milja / cca. 7000 m visinske
36 sati
70 € – 530 kn

“Stigao sam u Umag u 12 sati. Unparijed sam znao što trebam razvrstati po vrećama sa stvarima koje će me čekati na tranzicijama. I onda nas je bus odvezao na start u Labin.”

Stvari:
– sve dugo: majice, tajice, šuškavac, buf iliti kapa i pederica biciklistička iliti šiltić

“Trebao sam nositi rukavice jer po noći zna biti dosta hladno, a i potrebne su kad usporiš. Također sam trebao nositi još jednu majicu sa sobom u torbi zbog hladne noći.”

Od hrane:
– špek, čvarci, suho voće, bademi, orasi, dva Tobleronea original, te par Corny čoksica također original

Neovisno o svojem ruksak lanč paketu, Robi prenosi da je ove godine organizacija po pitanju hrane švedski oduševila. Malo je reći da je bilo puno hrane:
– juha, jela s rižom, tjesteninom i još dva neka jela
– čipseva, tvrdog sira,pršuta, istarskih delicija, naranče

“Bilo je božjeg dara.”

“Jedino što sam viška ponio je bilo 2 decilitra vode.”

Uz sebe je imao litru i dva decilitra vode te nije nosio izotonička pića. Na punkovima je pio gaziranu vodu i jeo slano – što se dokazuje kao dobar nadomjestak za izotonik koji u ruksaku može zauzeti mjesta. Najbolja formula – gazirana voda i u nju soli, ali ne previše.

Od kozmetike je ponio puder za stopala, kremu koju je mazao na ramena zbog iritacije od ruksaka, ispod pazuha i na leđa.

Nosio je tri para tenisica. Također misli da bi mu bilo bolje da je ostao u prvim tenisicama novim balansicama jer je osjećaj bio the. Zaradio je jedan žulj, ali između dva prsta zbog iritacije. Niš strašno!

“100 posto sam znao da ću završiti.”

“Staza je bila odlično označena kao Dotka.”

Dotka je prošle godine pred kraj bila označena florescentnim trakcimama, a izgledala je kao nuklearka.

U 17h sati bješe start iz Labina. Prolazi kroz Rabac, Plomin. Trči sve nizbrdice i odlično se osjeća. Dolazi na Učku koja je prva tranzicija i polazi za Poklon. Na Poklonu ga hvata prva ćorkica te nastavlja za Žbevnicu, a u glavi težina. Dolaskom u Buzet počinje ga sve boliti te kaže da sa 70 km počinje ozbiljna priča.

Trku je najviše proveo s manjinama hrvatske zajednice. Sa ženom i sa Srbinom koji ima 60 godina, a ženskica je Robijevih godina. Robi je ženi rekao da će trku završiti i četveronoške, ali u tom trenutku ona odluči da će trčati te ga napušta. Robija libo uvo jer drumica roka.

Bolovi su najveći pri nizbrdicama te dosta često se opušta tako da sjedne po dvije minute na tlo. Tad vrijeme dobija novu dimenziju. U Humu počinje kaos tada ga hvata brutalna kriza od 30 minuta. Kroz cijelu trku nije imao grčeve. U Botonegi zbog umora teže pronalazi kontrolu te nakon nje počinje lagano trčati prema Motovunu.

“Sto puta sam bio u Motovunu, ali ovaj put nikad doć.”

Kaže Robi za Motovun da ide prema njemu, ali nema šanse uopće doć gore, never end – osjećaj je gadna supstanca.

“Osjećaj za Oprtalj je dupli nasuprot Motovunu.”

Oprtalj je obilježio s teškim psovkama, ali ne psuje boga jer u njega nevjeruje. (Psovke: pička ti materina, jebo vam pas mater, jebem ti krv krvavu i dr.) Na vrhu srećem Srbina i s njim nastavljam prema dole tj. prema rupi. Srbin dosta usporava te ga napušta te nastavlja trčeći do cilja zadnjih 30 km.

Nakon Buja veli Robi da leti. Onda je upao u neke livade, polja i opet nema kraja 15 km i ima dojam zbog livadi da se vrti u krug te želi ispizditi na mozak.

U cilj je ušao u 5h. Nema kera u gradu Umagu. Zadnjih 50 metara vidi se cilj. U cilju te čeka lik koji upisuje pospan rezultate i kaže ti bravo, bravo. Poslije toga otišao se tuširati u ATP centar i tamo zaspao pod tušem dok mu nisu isključili toplu vodu.
Pričekao je Turkalja u cilju i otišao ćoriti 14h u komadu i vratio se u Zagreb da mi ispriča o ovom umom festivalu.

“Srao sam dva puta i pišao svakih 30 minuta.”

Pitao sam ga na kraju je l ima zapravo kakvih želja kad se upušta u ovakve trke. Na to mi je odgovorio da me nije razumio što ga pitam, ali generalno ne postoje nikakve želje. Na pitanje kako mu se sve svidjelo kaže da u bližoj budućnosti mu se ne ide na ovakve trke i da mu zapravo više fali boleština* da je ovo sve neki autoput i dosada i da ga libo taki za ovakve trke.

Od poznatih gelenderovaca na utrci cijela ergela: Sablja, Brko, Pećo, Vedrana, Šokre, Mukki, Kliker…

Ovdje više o rezama: http://www.istria100.com/en/100mi-2013-en/rezultati-2014/100-milja

——
* tipa 24h-sljemana

This entry was posted in Jesenja liga Dotka. Bookmark the permalink.