{"id":14,"date":"2010-11-15T03:53:00","date_gmt":"2010-11-15T03:53:00","guid":{"rendered":"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/2010\/11\/15\/usputnice\/"},"modified":"2010-11-15T03:53:00","modified_gmt":"2010-11-15T03:53:00","slug":"usputnice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/2010\/11\/15\/usputnice\/","title":{"rendered":"usputnice"},"content":{"rendered":"\n\n\n\n
<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
Greenbelt theatre kino. Napokon sam sku\u017eio zakaj se ka\u017ee za neki film da je vode\u0107i na box office-u. Te njihove \u010dudne blagajne u zemlji prljav\u0161tine nude odli\u010dnu izolaciju hipohondri\u010dnim biljeterima. \u010cudan mi je i audio otvor kroz koji dopire distorzirani glas Dartha Vejdera dok mi simpati\u010dni prodava\u010d nekaj slovka.
Ina\u010de odli\u010dno kino. Tro\u0161no, al nekako kinotekasto. Gledali predobar Get Low<\/a> s Robertom Duvallom i Bil Murrayem i standardnog zadnjeg vudi alena. Sa nama nikada vi\u0161e od 15 ljudi u kinu za barem 250. Prosjek godina 60. Zgodna prodava\u010dica i\u0107a i pi\u0107a koju redovito za\u0161prehava neki sijedi \u0161aner s gebisom inspiriran kino predstavom.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n\n\n\n\n
<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
Greenbelt theatre: Da se spi\u0161a\u0161 mora\u0161 oti\u0107 do Pekinga. WC-i u jueseju definitivno odgovaraju visokim balkanskim standardima “i upi\u0161ana \u0161koljka je \u0161koljka” .<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n

<\/a><\/div>\n\n\n\n\n
<\/a>
Silver spring AFI Theatre i razgovor s autorom Yo tambien<\/strong><\/span><\/td>\n<\/tr>\n
U Silver Springu smo bili u kinoteci Ameri\u010dkog filmskog instituta. Opet fle\u0161bek na zg kinoteku i mene i mog srednjo\u0161kolskog best frenda viskovi\u0107a kako uzbu\u0111eno istr\u010davamo iz kina. Ruke znojne, o\u010di crvene od tri pogledana filma, dah bazdi po pivi i pljugama, a pod mi\u0161kom naslonja\u010d iz kinoteke. Otada smo imali “na\u0161e mjesto” koje smo prepoznavali po svjetlijoj, \u010distijoj boji zamjenskog naslona. I naslonja\u010d koji se neko vrijeme ko\u010doperio u Viskijevom stanu, a sad vjerojatno kao i ostatak stare kinoteke u kordunskoj trune.
Zagrebo-nostalgi\u010dno izabrasmo filmove koji su igrali na festivalu u Zagrebu. Die Rauber pobjednik Zagreb FF-a me dost razo\u010daro, al ko je ikada vidio dobar austrijski film. Ipak veselili su nas prizori austrijskog autoputa, novogradnja koja nas podsje\u0107a na domovinsku. Ako ovako nastavimo pretvorit \u0107emo se u nekakve endemi\u010dne dijasporce koji svr\u0161avaju na odmarali\u0161ta austrijskih autoputa. Moramo se sjetiti obaviti fotografski projekt. Sva hrvatska autoputna odmori\u0161ta. I onda veeelikiii kola\u017e tih divnih mjesta objesit na plafon.
Yo tambien<\/a>, koji istovremeno sa AFI Silver Spring Theatrom igra i u Kinu Europa, bio je prekrasan tak da se zbog njega isplatilo voziti se doma po mraka\u010di. Javna rasvjeta u Americi na razini je nekih sela u Lici nakon rata. I onda se \u010dude kaj ima tolko zlo\u010dina. Biciklisti\u010dke staze mra\u010dne, mi umorni, oboje boleglaljivi nakon prometnih nezgodacija, Ana jo\u0161 i \u0107orava, ko \u0107oravac. I onda te iz mraka zasko\u010di li\u010dki medvjed i nje\u017eno ti prisloni no\u017e i sa milozvu\u010dnim latinoameri\u010dkim naglaskom zapjeva dollares por favor. Ili neki ejlien i pretvori te u krastavac…<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n

<\/a><\/div>\n

<\/p>\n\n\n\n\n
<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
Silver Spring – Jajara No Eggspectations. Downtown Silver Spring koji se\u017ee u za Amere daleku povijest koja koincidira sa iskakanjem mojih roditelja iz prarbakinskih utroba, dakle 1938., podsjetio nas je na Europu. Na recimo Vara\u017edin. Kada \u0107emo prestati sa referiranjem na domovinski kontekst? Bog te pita. Kad smo kod boga, tu sretosmo i prve ameri\u010dke hare-kri\u0161ne. Sam kaj im je jedino naran\u010dasto bilo nekaj oko bubnja. Nosili su obi\u010dne trenirke s kapulja\u010dama ko neki reperi. Samo im je na prsima pisalo veliko Hare Krishna. <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n\n\n\n\n
<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
Ikea. Graz? Ne. College Park. Oh. Jo\u0161 malo euronostalgije. Mjerne jedinice za letve i \u017eli\u010dice navedene su i u nama dragim i poznatim mjernim jedinicama metar i centimetar. Posvuda natpisi na \u0160vedskom. Pekmez od europskih, a ne bljutavih d\u017einovskih ameri\u010dkih brusnica. <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n

<\/a><\/div>\n

<\/p>\n\n\n\n\n
<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
Ekstremni sport izdr\u017eljivosti poznat po lu\u010denju adrenalina, agresivnim ispadima i suzama radosnicama. Taj sport koji mije\u0161a uzdahe o\u010daja i olak\u0161anja, u kojem totalni stranci stoje jedni pored drugih kao jednaki. \u010cekanje u redu. Prekrasni redovi koji ne poznaju rasnu granicu. Svi smo jednaki pred debelom crnkinjom koja se trudi raditi \u0161to sporije. Anu je dr\u017eala na stolcu dvajst minuta a efektivno radila dvije. Ono \u0161to nas zbunjuje nas kao iskusne igra\u010de \u010dekanja u redu, <\/em>opu\u0161tenost je ameri\u010dkih ekstremnih sporta\u0161a dok stoje. Iako na sli\u010dan na\u010din stri\u017eu u\u0161ima \u010dekaju\u0107i taj dragocjeni trenutak kad \u0107e spasonosno pozvani B52<\/strong> poletjeti prema \u0161alteru i pokazuju isti strah u o\u010dima da su nekaj krivo ispunili, niko se ne dere, ne psuje sudiju i dr\u017eavu, kao da se radi o nekom drugom sportu. A bolan sve isto. Do\u0111e\u0161 u tu dr\u017eavnu zgradu, i kampira\u0161 tri i pol sati za nekaj kaj se obavi za \u010das. Jedna specifi\u010dnost ameri\u010dke varijante igre je zbunjuju\u0107a komponenta lutaju\u0107ih Brojki i Slova, <\/em>naime, onaj drek od papira koji dobije\u0161 ovisno o kategorizaciji sporta\u0161a, dakle da li se bori\u0161 za osobnu iskaznicu, voza\u010dku prometnu…itd., se naravno razlikuje slovom ovisno o kategoriji, ali \u0161alteri nisu odvojeni ve\u0107 sve tete rade sve, pa tako neke kategorije \u010dekaju mo\u017eda malo nepravedno dugo, a i mora se biti posebno budan na sve blinkaju\u0107e brojeve i sve tete na \u0161alteru i tak. Nikad ne zna\u0161 koji \u0161alter \u0107e te zadesiti. Uzbudljiva stvar.  I da, naravno sve je dosta zmazano.   <\/em> <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n\n\n\n\n
<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
Berwyn Heights. Pred ulaznim vratima: Jo\u0161 jedan dokaz da su vjeverice ustvari \u0161takori, maskirani pomo\u0107u repa u ljudima simpati\u010dne stvorove. Vjeverice iz no\u0107i u no\u0107 pusto\u0161e na\u0161 kontejner za sme\u0107e ( a bogami i iz dana u dan), a ako slu\u010dajno ili namjerno ostavimo sme\u0107e pred vratima veselo \u0107e se poslu\u017eiti ponu\u0111enim.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n\n\n\n\n
<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
Greenbelt Downtown. Obrovac? Ma ne, Amerika. Za razliku od Hrvatske Amerika ponosno uzdr\u017eava gomilu ovakvih lokalnih simpa trgovina koje prodaju urnebesne stvari s urnebesnim reklamama i u kojima prodava\u010dice koje rade dvajst godina bez srama gledaju u \u010dudu ciklu pa onda jedna u drugu i vele: Kaj je sad ovo? Hmmmm, neko povr\u0107e, ma jel to cikla, ma je, mislim da ima\u0161 pravo, bit \u0107e da je to cikla, veli ova druga koja ve\u0107 pedeset godina jede smrznutu klopu i izgleda ko mali nasukani tuljan i valjda cijelo to vrijeme radi u toj trgovini di jednom mjese\u010dno proda neko povr\u0107e. A pokraj nje stoji indijka koja je posegnula za tim \u010dudnim povr\u0107em i nekaj zamuckuje na hindigli\u0161u i \u010deka povratak svog bolivudskog princa koji \u0107e re\u0107i ovim tetama da joj naplate jebenu ciklu i odvede ju natrag u Rajasthan. A, evo i njega sa jednom teglom ameri\u010dkog sladoleda…  <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n

<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Greenbelt theatre kino. Napokon sam sku\u017eio zakaj se ka\u017ee za neki film da je vode\u0107i na box office-u. Te njihove \u010dudne blagajne u zemlji prljav\u0161tine nude odli\u010dnu izolaciju hipohondri\u010dnim biljeterima. \u010cudan mi je i audio otvor kroz koji dopire distorzirani glas Dartha Vejdera dok … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-14","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}