{"id":16,"date":"2010-12-15T08:15:00","date_gmt":"2010-12-15T08:15:00","guid":{"rendered":"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/2010\/12\/15\/100-milja-po-zemlji-2\/"},"modified":"2011-01-20T11:27:05","modified_gmt":"2011-01-20T11:27:05","slug":"100-milja-po-zemlji-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/2010\/12\/15\/100-milja-po-zemlji-2\/","title":{"rendered":"100 milja po zemlji"},"content":{"rendered":"
\"\"<\/span><\/a><\/div>\n


\n<\/span>
\n
\n<\/span><\/p>\n


\n<\/span>
\n\u017dil Verna nijesam pro\u010ditao, igra asocijacija vodi me eventualno do Stevea Zissoua i Wesa Andersona. O \u010dem to ja sad trkeljam?
\nMmda, 100 milja? Ustvari 101,4 milje, toliko iznosi udaljenost koju namjeravam pretr\u010dati u dvije no\u0107i i jednom danu\u00a014. i 15. svibnja 2011.<\/p>\n

Jebate. 2011. U kojoj se ono godini de\u0161ava Blade Runner? Ostario sam. Ove godine sam se stalno ozlje\u0111ivao, privremeno preselio u Amerike, neki ljudi koje jo\u0161 uvijek percipiram kao djecu proizveli su\u00a0prve potomke, umro mi je tata, ali\u00a0na\u0161a obiteljska\u00a0kuja Ramona, kojoj je buraz proro\u010danski prije \u0161est godina prorekao posljednji lave\u017e rekav\u0161i\u00a0“Zbogom, ovo je posljednji put da se vidimo” i dalje ka\u0161lje, \u0161epa, ali i \u017edere i laje\u00a0i do\u017eivjela je starosnu dob za izlazak na izbore. Ali jo\u0161 uvijek je neodlu\u010dna kome podarit svoj vau-vau.<\/p>\n

I sad \u0161ta. Opet mi misli bje\u017ee. A da,\u00a0kad sam ve\u0107 u toj Americi valjalo bi iskoristiti ono najbolje \u0161to ta \u010dudna zemlja nudi, a to su bat of kors,naravno i seveda:\u00a0utrke na 100 milja.
\nKoji Njujork, Kalifornija to je bio moj san, novci, obrazovni i poslovni diverzitet\u00a0ili planine\u00a0Sjeverne Dakote opjevane u Alan Fordu.<\/p>\n

<\/span><\/div>\n


\n<\/span><\/p>\n
\"\"<\/span><\/a><\/div>\n

82 utrke na kojima tr\u010domani prelaze razdaljinu od 160.9 km. Razni tereni; od zmijovitih pustinja Arizone do asfikacijskih vrhunaca Kolorada, od Svaro\u017ei\u0107evih lako gorljivih pitomih \u0161umica dr\u017eave Washington do kamenitih\u00a0gromada dr\u017eave\u00a0Virginije. Sve to treba istr\u010dat. \u0160to prije. Imam jo\u0161 pet godina. <\/span><\/p>\n<\/div>\n


\n<\/span><\/div>\n
\n
<\/span><\/div>\n

Di zapo\u010det?\u00a0Virginia, planine Massanuten, daljnji rod zagorskih bregi (sve nekako od 200 do 1000 nm\/v, al bez gemi\u0161ta, no ovi Vir\u0111inijci znaju potegnut ko Zagorci, sem kaj viski pijeju). Za prvu degustaciju odabrao sam\u00a0meni (iz Vo\u0161ington di-si-ja)\u00a0najbli\u017eu i najlak\u0161e dostupnu utrku, Massanuten 100 mile Mountain Trail, ili kako joj svi tepaju eMeMTi.<\/span><\/p>\n

Massanuten\u00a0je u\u00a0ameri\u010dkom svijetu trail runnninga iliti tr\u010danja po puteljcima, poznat ponajprije po kamenju. Otud i dvosmisleni\u00a0slogan (glagol\/imenica)\u00a0“Massanuten Rocks”.\u00a0Ve\u0107ina Amera se kri\u017ea\u00a0i veli da je to kamenje\u00a0ludo. A meni se \u010dini\u00a0onak. Ko\u00a0da tr\u010dim po\u00a0Premu\u017ei\u0107ki koja non-stop ide gore dolje. Ni\u0161 za prijaviti u rubriku senzacionalno\/nikad vi\u0111eno. Daleko od nazubljenih \u0161krapa otoka Paga na kojima sam\u00a0cupkao\u00a0puno puno sati u ugodnom mu\u0161kom dru\u0161tvu. Pag Gay Parade poznat i kao Terra Incognita 2004 ili 5? Mjesto gdje sam sahranio jedne\u00a0\u0161krapama\u00a0masakrirane crvene\u00a0Salomonke.<\/p>\n

Al \u017eivi bili pa tr\u010dali. Mo\u017eda to kamenje koje ja vidjeh na susjednom brdu ima\u00a0tupije zube. Kako ide ono,\u00a0uvijek je susjedovo brdo o\u0161trije?<\/p>\n<\/div>\n

<\/span>\"\"<\/span><\/a><\/div>\n

\n<\/span>
\nNo, kako to \u010desto biva u zemlji kojoj mi pars pro Toto (cotugno) tepamo\u00a0Amerika (zemlji di\u00a0 nevjerojatna\u00a0 nakupina bijelaca te\u00a0ne\u0161to azijata i latinosa, ali i\u00a0tek pokoji endemski crnac tr\u010di)\u00a0nije bilo\u00a0tako jednostavno dobiti pravo na tr\u010danje, odnosno startni broj.
\nPrvo treba\u0161 imati istr\u010danu neku slu\u017ebenu, po mogu\u0107nosti ameri\u010dku\u00a0utrku od 50 milja il vi\u0161e (ja imo 100 km po Vir\u0111iniji), a onda mora\u0161 poslat prijavu i \u010dekat tjedan dana dok se skupe prijave.\u00a0I tada jo\u0161\u00a0slijedi lutrija jerbo se na trku uvijek prijavi vi\u0161e ljudi\u00a0od\u00a0ugostiteljskih kapaciteta same trke. Kak sad pak to? <\/span><\/div>\n

\n<\/span><\/div>\n
\n
U Americi naravno za svaku trku mora\u0161 imat dozvolu, taj\u00a0papir\u010dek izdaje ti\u00a0neka \u0161umarija, nacionalni ili dr\u017eavni park prirode il neprirode, tak\u00a0da\u00a0je organizator\u00a0u njihovoj milosti. I oni su organizatorima Massanutena dali kvotu od 180 kao maksimum veli\u010dine trka\u010dkog krda. Organizator je jo\u0161 na svoju ruku pove\u0107ao limit za lutriju\u00a0na 200 dobitnika podrazumijevaju\u0107i onaj dio natjecatelja koji odustanu tijekom, ili prije utrke zbog neke ozljede ili\u00a0recimo razvoda braka.\u00a0A prijavilo nas se 415. Dakle malo manje od 50% \u0161anse za sre\u0107u.
\nNova digresija. Kolko\u00a0kontam jedina 100 milja\u0161ka trka bez limita u broju natjecatelja\u00a0je najlegendarnija od svih, Leadville 100, koja se tako\u0111er odvija u pojasu visinske <\/span>\"\"<\/span><\/a>bolesti u gorovitom\u00a0Koloradu, u starom rudarskom gradi\u0107u koju je ova trka pretvorila u\u00a0medinu i meku\u00a0za outdoor sportove.<\/p>\n

Tako sam ja dobio broj 553 (svi\u00a0prijavljeni dobivaju neki\u00a0od kompjutera nasumce izabran broj od 0-1000)\u00a0il\u00a0tu negdje i \u010dekao\u00a0vrijednost DOW industrial indexa 9.12. Jednog od onih apstraktnih pojmova iz ekonomisti\u010dkih\u00a0\u010ditanka\u00a0nama ekonomski neukima\u00a0poprili\u010dno maglovit.\u00a0Gledalo se tri\u00a0posljednje znamenke i tendencija kretanja. Dow indeks zaustavio se na 253 (mislim na zadnje tri znamenke naravno)\u00a0i kretao se uzlazno. Ovaj trenutak industrijske zbiljnosti zna\u010dio je da\u00a0200 izvu\u010denih brojeva\u00a0od 253 nagore idu u trku. Dobio sam! Nije Loto, al ima ljudi koji se i\u00a0za tako opskurnu utrku kao 100 milja nekog tamo Massanutena bezuspje\u0161no prijavljuju ve\u0107 dvije godine.<\/p>\n

<\/span><\/div>\n<\/div>\n

Za takve, a i\u00a0biv\u0161e pobjednike, te\u00a0pojedince sa vi\u0161e od pet nastupa i trostruke volontere rezervirana su prioritetna mjesta na\u00a0listi \u010dekanja (ako nisu dobili na lutriji, dakle pred DOW lutrijom\u00a0su svi jednaki) na kojoj bi ja bio pri dnu poretka bez ikakve nade\u00a0(dimi\u0107) da\u00a0\u0107u usko\u010diti na mjesto nekoga koji se iz nekog neobja\u0161njivog razloga odlu\u010dio po\u0161tedjeti tijelo od 163 kilometra (MMT iz nekog meni nejasnog razloga\u00a0ima taj\u00a0bonus od 1.4 milje, valjda bum jednog dana shvatio zakaj)\u00a0\u00a0tabananja po\u00a0surovoj zabiti vir\u0111inijskih Apala\u010da.\u00a0Na taj na\u010din se\u00a0uvijek ispuni desetak mjesta, a veterani trke koji broje i 13-tu masanutensku avanturu dobivaju svoje zaslu\u017eeno mjesto.<\/p>\n

Uglavnom mene je ta lutrija jako uzbudila. Skoro kao kad sam u\u00a07-om osnovne strepio od rezultata\u00a0testa iz fizike.\u00a0Ima ne\u0161to kockarski nepravedno a opet uzbudljivo i ezoteri\u010dno\u00a0u svemu tome \u0161to \u010dine ti procesi tijekom kojih\u00a0bespomo\u0107no promatram\u00a0djelovanje neke meni vi\u0161e i nedoku\u010dive\u00a0sile; sad\u00a0fizikalne, ekonomske, neuroti\u010dnog profe koji neobjektivno ocjenjuje (mislim bez bodova onak od oka ocjenjivati test\u00a0iz fizike il mati\u0161e???)\u00a0ili kemijsko-kulinarske, svejedno. Ko ono kad ubaci\u0161 novu kombinaciju sastojaka i pita\u0161 se o\u0107e \u010du\u0161pajz ispast dobro.\u00a0Ova situacija mi je dala novu spoznaju zakaj moj\u00a0frendi\u0107 Kristijan ide na poker. Gotovo\u00a0da bi trebalo doplatit za uzbu\u0111enje koje ti nudi\u00a0sama lutrija.<\/p>\n

Ovu iracionalnu glupost tovi i strepnja eventualnih\u00a0ljudi u na\u0161oj blizini uklju\u010denih u istu rabotu, u mom slu\u010daju trka\u010da iz “Ku\u0107e Ultra” iz koje se petoro prijavilo za trku, ali i ostatka WUS dru\u017eine koja tr\u010di utorkom u 19 po Rock Creek Parku. Valjda nas se 13-14 prijavilo.\u00a0A svi strepe (osim Seana koji kao biv\u0161i\u00a0pobjednik ima sigurnost\u00a0samog vrhunca liste \u010dekanja i tako bezbri\u017enu prijavu, i Keitha sa 11 uspje\u0161nih nastupa).
\nKolektivna strepnja budi i niske strati (bolje ja nego ti),\u00a0strah i tugu. Pogotovo kad\u00a0\u010detiri sata prije zatvaranja DOW indexa na dan D primijetite da\u00a0ste trenutno jako daleko od \u017eeljenog stanja. Indeks se kre\u0107e u krivom smjeru od krivog broja.<\/p>\n

<\/span><\/div>\n


\n<\/span><\/div>\n
No stvari su se okrenule. Utakmica se\u00a0preokrenula u suda\u010dkoj nadoknadi, DOW index se okrenuo u moju korist.\u00a0I u korist ve\u0107ine ultra\u0161a iz moje okoline. Od svih prijavljenih znam samo dvojicu koji su izvisili. Obojica tr\u010de za klub koji organizira trku, obojica su organizatori trka koje promi\u010du boje organizatorskog \u00a0VHTRC\u00a0kluba (dvije trkice na 50 milja)\u00a0i\u00a0obojica su aut. Nema varanja.\u00a0Otprilike ko da \u0160imun Cimmerman \u00a0ka\u017ee Jankovi\u0107u da nemre tr\u010dat na Velebit trailu. I njima je to totalno\u00a0OK. <\/span><\/p>\n
\"\"<\/span><\/a><\/div>\n

Ima ne\u0161to po\u0161teno u Amerima kao individuama, daleko od toga da mi nije bliskiji i nekako nostalgi\u010dno dra\u017ei\u00a0balkanski nepotizam, ali ovakvi primjeri kao i oni kad pita\u0161 bilo koga za pomo\u0107 na ulici, ili to koliko se groze prepisivanja i\u00a0necitiranja radova kojima se slu\u017ee znanstvenici,\u00a0pokazuju da ima ipak ne\u010deg pozitivnog u toj Americi.<\/span><\/p>\n

Nego. Sada samo treba to istr\u010dat. Tenisice, gelovi, tortilje, ovo-ono, punit se klopom,\u00a0pratit stazu, prolijevat znoj, nadokna\u0111ivat ga prikladnim teku\u0107im supstitutom, pobijediti.<\/p>\n<\/div>\n


\n<\/span><\/div>\n
Mo\u0161 mislit.<\/span><\/div>\n

\n<\/span><\/div>\n
\n
Ali jedva \u010dekam. Iako sam odlaze\u0107i iz Hrvatske sanjao o kalifornijskom\u00a0Western Statesu, najve\u0107oj, najbogatijoj\u00a0Ultra Trail trci u Amera sa kojom se\u00a0na svijetu mo\u017ee usporediti samo\u00a0Ultra Trail du Mont Blanc (Massanuten nosi 4 boda za Mont Blanc….mo\u017eda 2012? ipak…), a\u00a0pre\u0161av\u0161i baru po\u010deo sanjati o Hardrocku,\u00a0po Amerima najte\u017eoj Ultri, mislim da je ovo za po\u010detak idealno.<\/p>\n

Moj ego \u0107e se hraniti tehni\u010dkom superiorno\u0161\u0107u na kamenitim spustevima (ve\u0107ina amera ima probleme s kamenjem otprilike ko prosje\u010dan Hrvat s\u00a0homoseksualno\u0161\u0107u kao dru\u0161tvenom pojavom), moje tijelo \u0107e za po\u010detak imati manje zahtjevnu trku (tek oko 5000 metara visinske razlike) na\u00a0di\u0161ljivoj nadmorskoj nizini ( Hardrock se odvija uglavnom u zoni oko 3000 nadmorske), a i nov\u010dano \u0107u mo\u0107i komotno otputovati na<\/p>\n

<\/span>\"\"<\/span><\/a>trku i kupit sve potrebne \u0111i\u0111e (startnina za Massanuten 160$, a za Western States urnebesnih 375$ + neprocjenjiv low-cost put u Kaliforniju, rent-a-car bla bla).<\/p>\n

Iz dosad vi\u0111enih fotki same staze\u00a0i ve\u0107 vi\u0111enog obli\u017enjeg krajolika znam da \u0107u se zahvaljuju\u0107i nespektakularnom krajoliku\u00a0barem lak\u0161e koncentrirati na samo tr\u010danje i ne gubiti vrijeme na pateti\u010dne poglede. Taj George Washington National forest je OK, al\u00a0recimo koliko i\u00a0Ivan\u010dica.\u00a0Od \u017eivotinja mogu se nadati samo crnim medekima i \u010degrtu\u0161ama, koji su daleko od \u017eivotinja koje me iskreno uzbu\u0111uju kao \u0161to su \u017ederonja (lat. Gulo gulo), ljama ili oposum, a na plivanju muzgavac,\u00a0tak da\u00a0stvarno mogu du\u0161u\u00a0komotno predati tijelu i tr\u010dati, natjecati se, bez\u00a0onog stalnog osje\u0107aja\u00a0koji me prati na Ultrama u domaji. A za\u0161to nisam do\u0161ao ovdje \u0161etat se i u\u017eivat u ekoambijentu???<\/p>\n

Uglavnom sad samo treba pripremiti tijelo na ovu ku\u0161nju.\u00a0Amerika\u00a0me dosada uspjela po\u010dastit sa\u00a0ve\u0107 tri ozljede.
\nPrvu-\u00a0petu (ili \u0161estu?)\u00a0ahilovu, odnosno neku tetivicu ispod iste, o\u0161tetio sam prenaglim prelaskom na bosonogo i\u00a0tr\u010danje u tihotapalicama. Drugu, ozljedu potresenog mozga mogu zahvaliti veseloj (ono kad pjeva\u0161 i vozi\u0161 bicikl, svijet je lijep i poskakuje\u0161 (bic. \u017eargon tzv. bunny hopanje), nediscipliniranoj i beskaci\u017enoj vo\u017enji bicikla\u00a0i padu\u00a0na\u00a0tvrd i prljav\u00a0ameri\u010dki plo\u010dnik, a najnoviji razvaljen gle\u017eanj i gomilu\u00a0ligamenata iz okru\u017eenja nekakvoj rup\u010dagi u koju mi je opala nezagrijana noga\u00a0zahvaljuju\u0107i mom nastojanju da nikako ne tr\u010dim po asfaltu. Ve\u0107 tre\u0107a pauza al\u00a0hvala bogu bilo je i zdravih\u00a0intermezza, trka na 100 i jo\u0161 jedna na 50 km. Uglavnom trenutno se brinem. Jel tijelo dalo svoje. Znam is-tr\u010dao\/hodao sam \u0160imunov legendarni Velebitski treking koji je\u00a0po najnovijim istra\u017eivanjima u idealnoj putanji imao barem 150 km-a, a ja sam idealnoj putanji podario aneks od barem tri sata i odokativnih 10-ak km. Dakle mogu ja to. Ili mogao ja to?
\nZa razliku od Velebita ovdje ima manje visinske razlike, staza je ozna\u010dena (makar kroni\u010dno orijentacijski zaostilm ljudima poput mene ni to ponekad ne poma\u017ee, nekako uvijek uspijemo prona\u0107i adekvatan na\u010din da se izgubimo), puno okrepnih stanica te se stoga manje mora tegliti na le\u0111ima nejakim, sve u svemu trebalo bi biti izvedivo. Skroz.<\/p>\n

<\/span><\/div>\n<\/div>\n


\n<\/span><\/div>\n
\n
\"\"<\/span><\/a><\/div>\n

Jedva \u010dekam.<\/span><\/p>\n<\/div>\n


\n<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017dil Verna nijesam pro\u010ditao, igra asocijacija vodi me eventualno do Stevea Zissoua i Wesa Andersona. O \u010dem to ja sad trkeljam? Mmda, 100 milja? Ustvari 101,4 milje, toliko iznosi udaljenost koju namjeravam pretr\u010dati u dvije no\u0107i i jednom danu\u00a014. i … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-16","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=16"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16\/revisions\/25"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=16"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=16"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/kravoje\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=16"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}