{"id":108,"date":"2012-05-16T12:20:06","date_gmt":"2012-05-16T11:20:06","guid":{"rendered":"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/?p=108"},"modified":"2012-05-16T12:22:58","modified_gmt":"2012-05-16T11:22:58","slug":"b-a-r-2012","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/2012\/05\/16\/b-a-r-2012\/","title":{"rendered":"B.A.R. 2012."},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Te\u0161ko je na\u0107i prave rije\u010di za trenutke poput onih koje smo pro\u017eivjeli u Beli\u0161\u0107u, no ipak bih volio da vam nekako do\u010daram makar i dijeli\u0107 tog do\u017eivljaja. Rijetke su stvari koje opravdaju \u017eelje i o\u010dekivanja, a BAR2012 je to lako\u0107om, gotovo na svakom koraku, u\u010dinio. No, na po\u010detku i na kraju svega, pustolovna utrka je timski rad i sve osobno pro\u017eivljeno i ostvareno je tek polovica cijele slike. Zato, prvo hvala Tei koja je i\u0161la sa mnom i vjerovala u na\u0161 tim. \ud83d\ude42 U Beli\u0161\u0107e smo do\u0161li dan ranije, odradili prijave, briefing za utrku i zakusku koju je organizator priredio. Mogao sam prou\u010diti malo stazu, odabrati varijante, analizirati podru\u010dje u Google Earthu, no sve to mi se \u010dinilo nekako suvi\u0161nim. Istina, mo\u017eda bi u\u0161tedio ne\u0161to vremena koje smo izgubili na trci, no rezultat je bio zaista sasvim neva\u017ean. Bio sam sasvim zadovoljan ve\u0107 i sa na\u010dinom kako je Tea\u00a0obojala stazu<\/a> i ozna\u010dila pojedine segmente trke. Startali smo ne\u0161to iza 8 ujutro, u 30″ intervalima, sa veslom u ruci i prslukom na sebi. Lagano tr\u010danje prema KT1, pregaziv\u0161i jedan Dravski rukavac, do \u010damaca koji su nas \u010dekali na pje\u0161\u010danom sprudu rije\u010dnog otoka. Prvo veslanje je bilo lagano, prate\u0107i struju rijeke i timove koji su se razvukli u dugu kolonu. Za KT2 smo pristali na obali i otr\u010dali do nje. Odnosno, dotr\u010dali do nje putem i nastavili dalje ne primjetiv\u0161i je. Da vam do\u010daram koliko je kontrola zapravo bila vidljiva: da je bila na jo\u0161 malo vidljivijem mjestu vjerojatno bi stali na nju – doslovno. \ud83d\ude42 Ta enigma me zabavljala do dugo u trku kasnije. Kad smo se vratili do \u010damaca, da krenemo uzvodno, samo je na\u0161 ostao. Odveslali smo do cilja (KT3), ukrcali jedan bicikl u \u010damac i nastavili dalje uzvodno sve do KT4. Iako sam u kajaku veslao 3 puta u \u017eivotu, a u kanuu samo jednom, fino smo odra\u0111ivali to veslanje. (po mojoj subjektivnoj procijeni) Sljede\u0107i segment(3.5km) je Tea vozila, a ja tr\u010dao. Iako mi je korak bio lagan i iako sam se osje\u0107ao odli\u010dno, nisam mogao a da ne razmi\u0161ljam kako \u010dovjek jako rijetko ima priliku voziti biciklom, po ravnom, cca 12km\/h. Nije nam (barem ne tada), naime, palo na pamet da se oboje vozimo na biciklu. Uslijedio je jedan segment tr\u010danja za oboje po Dravskoj \u0161umi i uskim \u0161umskim puteljcima, pa nastavak hendikep bicikla. \"\"<\/a>U jednom trenu su nas dostigli Paula u Jelena, pa ih odva\u017eno vodimo preko prvog od brojnih kanala koje \u0107emo u toku tog dana prije\u0107i. Pomalo nesigurni kod tog prelaska, svaki sljede\u0107i je bio ne samo ve\u0107i u\u017eitak ve\u0107 i pri\u017eeljkivano osvje\u017eenje. Kontrolu prije absail-a u Valpovu smo dostigli jedan tim koji se mudro vozio na jednom biciklu i poveli se njihovim primjerom. Tako je Tea, koja je do tad vozila uz mene pomenutim pu\u017eevim tempom, dalje sjedila(!) na volanu. Zabavno. Kulu smo znala\u010dki obi\u0161li du\u017eim putem do ulaza, a onda odradili absail. Ona se bez problema spustila dolje, dok sam se ja ve\u0107 na prvom metru niz kulu izokrenuo naopa\u010dke i na bok, dodaju\u0107i malo drame za slu\u010dajne prolaznike. \ud83d\ude09 Na izlasku iz Valpova, kao i ve\u0107ina ljudi koji taj dan nisu bili na trci, svratili smo u du\u0107an. U nastavak staze svaki ima svoj bicikl i ulazimo u nepregledna polja kroz mre\u017eu makadamskih puteva koji krivudaju kroz njih. Do KT13 nas ponovno susti\u017eu P&J. Zajedno nalazimo kontrolu, no njihov tempo je bolji i polako nam odmi\u010du. Na KT14 na drvetu stoji bijeli papir s natpisom: “kontrola je ukradena, nastavite dalje”. Ve\u0107 smo par sati u utrci, ali ne osje\u0107am umor ve\u0107 u\u017eivam u krajolicima svud oko nas. Kasnije su nam rekli da je bilo 31 u hladu, no daleko je to bilo od one prave ljetne sparine. Na KT17 smo opet zajedno sa P&J, a onda nam opet odmi\u010du prema KT18. Mi je nalazimo idealno, ne gube\u0107i ni sekunde, no one tu rade gre\u0161ku i opet smo ispred. Bicikle ostavljamo na tranziciji i kre\u0107emo sa treking dijelom. Na dijelovima hodamo, pa onda malo tr\u010dimo zajedni\u010dkim tempom i kontrole polako prolaze. Na KT20 ulazimo u nepregledno polje p\u0161enice i u\u017eivamo u svakom trenu hodaju\u0107i prema sljede\u0107oj kontroli. Idila. Na KT23 radimo malu gre\u0161ku provjeravaju\u0107i kod ribi\u010da smjer prema pla\u017ei. On nas \u0161alje na krivu stranu, pa prelazimo potok 200m dalje i vra\u0107amo se natrag. Kupanje ispred pla\u017ee na kojoj sjede lokalni tinej\u0111eri i zbunjeno promatraju odjevene pustolove kako se bacaju i plutaju u vodi – neprocijenjivo. Tu sti\u017eemo jo\u0161 jedan tim i Teino \u010du\u0111enje je sve ve\u0107e. Sa tranzicije odlazimo kao tre\u0107i tim ukupno! Gu\u0161tamo u svje\u017eoj jabuci i nastavljamo MTB dionicu. Kod KT0 (opcionalna kontrola) jo\u0161 jedno kupanje i susret sa Slovencima u odlasku, koji su drugi. Ve\u0107 na sljede\u0107u KT smo zajedno, ali nam opet odlaze. Mi imamo svoj tempo i dr\u017eimo ga se. Tea vozi iza mene i hvata zavjetrinu komentiraju\u0107i kako je Marko time stalno gnjavi, ali to su tek finese. Na KT27 smo opet sa Slovencima. Kontrolu dalje ostavljaju bicikle prije nas, no ja od kri\u017eanja sigurnije tr\u010dim na sjever i nalazim KT minutu prije. Sunce je ve\u0107 po\u010delo ponirati i po satu vidimo da vjerojatno ni jedan tim ne\u0107e sti\u0107i na limit od 16:00 kod kajaka (KT IV). Prema KT30 mi uzimamo malo izravniju varijantu, no kako mi je karta ve\u0107 u poluvodenom stanju, a Tein kompas za bicikl sam izgubio putem 15 kontrola ranije, krivo procijenjujem gdje smo i sa Slovencima tra\u017eimo KT 1km zapadnije. Nakon nekih 15′ sve mi je jasno i odlazimo do pravog mjesta i cvikamo kontrolu na stablu. Ve\u0107 smo 10 sati u trci i, ako organizator ne otka\u017ee neke kontrole, imat \u0107emo dosta toga po mraku. (kontrole koje su izba\u010dene nisam ucrtao). Kod kajaka nam ka\u017eu da nam preostaje samo veslanje u cilj. “Samo”. 2h45′ veslanja. Uzvodno, sa vjetrom koji je postajao sve ja\u010di i, na kraju, po mraku. Tih 10km se vuklo beskona\u010dno i \u010dinilo se da iza svakog zavoja dolazi samo jo\u0161 jedan du\u017ei zavoj. Od mosta ni traga. A onda kad smo ga i ugledali prerano smo pre\u0161li na desnu stranu rijeke i u nekoliko navrata doslovno veslali u mjestu koliko je struja bila jaka. Neobi\u010dan osje\u0107aj. Sjedi\u0161 u \u010damcu, na pola metra od obale i gleda\u0161 u neki kamen ili granu i ni\u0161ta se ne doga\u0111a. Zamahuje\u0161 veslom, grabi\u0161, bori\u0161 se protiv samog sebe, a ta grana ili kamen i dalje nepomi\u010dno stoje uz tebe. Po mrklom mraku pristajemo na ponton, izlazimo van, grabimo stvari i tr\u010dimo u cilj neposredno iza Slovenaca. Startali su 3′ prije, pa znam da smo bolji. A mislio sam da \u0107e ba\u0161 oni pobijediti. Posljednji smo koji izlaze iz rijeke – samo 5 timova su odveslala tu zadnju dionicu, svi ostali su biciklima odradili dio do cilja. Osje\u0107aj na kraju? Fenomenalno. Gledam na sat: 12h47′. \"\"<\/a> Jedan cijeli dan smo proveli u pokretu, obilaze\u0107i rukavce na rijeci, \u0161umarke, potoke, sela, pra\u0161njave makadame, zasa\u0111ena polja p\u0161enice, kukuruza, repice i tko zna \u010dega jo\u0161, prkose\u0107i suncu i umoru. Tre\u0107i ukupno i prvi me\u0111u mje\u0161ovitim timovima. \u010cini mi se kao da smo idealno odradili trku. Kad sam doma skinuo track ispalo je oko 118km, makar se bez zadnjeg veslanja uop\u0107e ne bi \u010dinilo tako dugo. \ud83d\ude42 Tko je god, prije trke, pomislio kako je ravnica ravnodu\u0161na i monotona, prevario se. Odrastaju\u0107i, sva svoja ljeta sam proveo u Posavini i nekako sam osje\u0107ao \u0161to nas \u010deka. BAR nije iznevjerio. A iza BAR-a stoje Baraberi koji su odradili nevjerojatan posao i ugostili nas u Beli\u0161\u0107u kao da smo doma. Angel ka\u017ee “to mi je tek prva organizacija”, no cijeli koncept staze je bio zanimljiv, pregr\u0161t kontrola na svim zamislivim mjestima, pametno postavljene tranzicije, zahtjevne dionice, discipline rascjepkane u segmente, cijela atmosfera te trke, rijetko vi\u0111eni entuzijazam organizatora i jo\u0161 bezbroj sitnica i te kako su dobar razlog da se vratimo sljede\u0107e godine. Mo\u017eda je moje iskustvo na pustolovnim trkama zanemarivo, no stvari kojih se rado sje\u0107amo i zbog kojih se vra\u0107amo na neka mjesta nikada niti nemaju veze sa ‘iskustvom’ ve\u0107 sa puno \u0161irom slikom, a BAR je svakako trebalo ove godine do\u0107i vidjeti, osjetiti i pro\u017eivjeti! \ud83d\ude42<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Te\u0161ko je na\u0107i prave rije\u010di za trenutke poput onih koje smo pro\u017eivjeli u Beli\u0161\u0107u, no ipak bih volio da vam nekako do\u010daram makar i dijeli\u0107 tog do\u017eivljaja. Rijetke su stvari koje opravdaju \u017eelje i o\u010dekivanja, a BAR2012 je to lako\u0107om, gotovo na svakom koraku, u\u010dinio. No, na po\u010detku i na kraju svega, pustolovna utrka je […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-108","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-razno"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":116,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108\/revisions\/116"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}