{"id":131,"date":"2012-10-26T12:38:48","date_gmt":"2012-10-26T11:38:48","guid":{"rendered":"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/?p=131"},"modified":"2012-10-26T12:38:48","modified_gmt":"2012-10-26T11:38:48","slug":"mrak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/2012\/10\/26\/mrak\/","title":{"rendered":"Mrak"},"content":{"rendered":"

\"\" Jesen je u meni do sr\u017ei utisnuta i sapletena, njene boje i mirisi poput me\u0107ave tutnje mojim mislima, njen \u0161apat ispunjava moje snove i mrvi moja bu\u0111enja u prah bezli\u010dnosti, a njen se osjet – kroz i najmanji dodir – preta\u010de u moju krv i treperi tik ispod ko\u017ee. Jesen je uskovitlano more bez obale, bez granica, i u onoga tko u nju zakora\u010di, tko za njome posegne svojim, \u010de\u017enjom izbezumljenim rukama, sunovratit \u0107e se zastra\u0161uju\u0107om silinom i snagom i \u010dinit \u0107e se kao da \u0107e taj krhki i maleni svijet \u0161to ga \u010dini “\u010dovjek” jednostavno ispariti, nestati pod pjenom tog vala, nesposoban da podnese jedan obi\u010dan \u0161areni beskraj, jednu obi\u010dnu maglenu vje\u010dnost. No, jesen nikada ne uzima, ve\u0107 daje. Jesen je najnje\u017enija majka od svih, ona dodirom u\u0161u\u0161kava svijet u san iz kojega nastaje \u017eivot. Nekako me ba\u0161 to svaki puta iznova za\u010dudi. Zato i taj na\u0161 mali svijet u nama podnese neizdr\u017eivo i nastavi dalje. Zato je i meni u tim jesenskim danima ponekad tako lako izgubiti se, ne mare\u0107i vi\u0161e gdje je ta granica koja odvaja svijet u meni od svijeta izvan mene.
\nGrad je u srijedu okupan izmaglicom cijeli dan tiho ka\u0161ljucao i \u010dinilo se kao da \u0107e ve\u010der na Sljemenu napokon otkriti vedro nebo. No, ispalo je daleko bolje. Mala ekipa uputila se brzim hodom s parkinga do Kraljice i iz maglenog sumraka, gotovo neprimjetno, produ\u017eila u maglenu ve\u010der. U Kraljici je vremena bilo taman za skinuti ruksak, izvaditi kompas i krenuti. Za tu ve\u010der je Anti\u0107ev<\/a> stih bio lutrija: “Ko zna \u0161ta te tamo \u010deka, u maglama iz daleka…” Na ovakvim ‘treninzima’ svatko (tko se odva\u017ei krenuti) na\u0111e neki dio za sebe i \u010dini mi se da je to najve\u0107a nagrada na kraju ve\u010deri. Po\u017eurio sam krenuti prvi – samo iz sebi\u010dnog razloga da taj mrak do\u017eivim \u0161to intenzivnije. Magla je bila tako gusta da sam ve\u0107 nakon par metara lampu uzeo u ruku i tako je nosio cijelu stazu. To malo zakomplicira \u010ditanje karte, no i otvori sasvim druga\u010diji pogled na prirodu oko nas, jer je o\u010di vi\u0161e ne gledaju toliko kroz svjetlo lampe, koliko kroz prigu\u0161enu svjetost sumraka. A u onoj magli ta je slika izgledala veli\u010danstveno. Berina staza<\/a> – malo remek djelo za ovakve uvjete. Prva kontrola lako, pa prema drugoj ponovljeni brutalni spust sa MedoTreka preko trase \u017ei\u010dare. KT3 i KT4 u rudnicima – odli\u010dne kontrole! Mala gre\u0161ka na samoj KT5, pa dugi spust do Markovog travnika i KT6. KT7 lako sa zavoja puta, pa preko Horvatovih stuba do \u0161umarka na KT8. KT9 po markaciji, pa nakon zavoja i gusti\u0161a kratki uspon do KT9 – stijene. Nakon 2h u cilju i sve kao da je prebrzo pro\u0161lo. Klizao sam se, padao, posrtao, zapinjao u grane, gusti\u0161e, gazio po potocima, propadao u blato i sve bi to odmah ponovio. \ud83d\ude42 Nakon takve ve\u010deri ostanem malo o\u0161amu\u0107en i zate\u010den. Sezona Mraka je zapo\u010dela i to u najboljem mogu\u0107em ‘svjetlu’. Povratak preko Puntijarke do parkinga pomalo usporeno, kao da su koraci oklijevali i krali jo\u0161 malo vremena provedenog u planini. Neka… Zato i jesu moji…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jesen je u meni do sr\u017ei utisnuta i sapletena, njene boje i mirisi poput me\u0107ave tutnje mojim mislima, njen \u0161apat ispunjava moje snove i mrvi moja bu\u0111enja u prah bezli\u010dnosti, a njen se osjet – kroz i najmanji dodir – preta\u010de u moju krv i treperi tik ispod ko\u017ee. Jesen je uskovitlano more bez obale, […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5,4],"tags":[],"class_list":["post-131","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-misli","category-trening"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=131"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":144,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131\/revisions\/144"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=131"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=131"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=131"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}