Neki dojmovi ne daju se lako u rije\u010di. Izmigolje se svaki put kad ih poku\u0161amo obuhvatiti i nekako im stati na kraj… Tjerani, vjerojatno, suludom mi\u0161lju kako mora postojati neki kraj. Ponekad mi se u\u010dini da je to zato jer u stvari i nisu oni dio nas koliko smo, zapravo, mi samo dio njih. Dojmovi nakon svakog kola tako duboko zagrabe u mene da mi rije\u010di do\u0111u na rub misli, osjetim ih kao plimu koja navire i potapa ove obale svakodnevice, svaki put i\u0161\u010dekuju\u0107i ne\u0161to nevjerojatno da se desi. No, umjesto toga, dan se privede kraju bez i najmanjeg traga umora, prvo uz dugo i\u0161\u010dekivanje sna, a onda kratku i nemirnu no\u0107.\u00a0 I tako svaki put. A dok i\u0161\u010dekujem san, nekom neprirodnom mirno\u0107om le\u017ee\u0107i na krevetu, kroz misli mi prolaze svi trenuci tog kola, sve misli koje sam imao, sva pitanja, sve odluke, sve male sitnice na koje sam skretao pa\u017enju ili koje bi je same privukle – kao da se cijeli taj vrtuljak ponovno zakre\u0107e pred mojim o\u010dima i svaki detalj je ponovno tu oko mene samo \u0161to je sada omotan tom distanciranom mirno\u0107om koja uti\u0161ava svaki zvuk, od odjeka koraka u li\u0161\u0107u i blatu, preko kretnji tijela, do otkucaja vlastitog srca. Ne mogu re\u0107i da li vrijeme uistinu prolazi u tim trenucima ili je to samo redoslijed slika kroz koje se moja svijest provla\u010di ostavljaju\u0107i tek iluziju proticanja, no to je zapravo i nebitno. Postojanje je ionako tek trenutak izme\u0111u dva otkucaja srca, bezdan ome\u0111en tim dvama sigurnostima i pragom ma\u0161te. I vjerojatno mi je tada bolno jasno kako je u meni, za razliku od ve\u0107ine drugih, MK tek privremeni naziv ne\u010deg \u0161to niti zavr\u0161ava niti prestaje. Izgovori i razlozi – pregr\u0161t jednih i pomanjkanje drugih – vratit \u0107e ti\u0161inu u mrak i o\u010di koje \u0107u tamo sretati ponovno \u0107e biti \u017eivotinjske i plahe. A mo\u017eda se, pak, to samo stvari vra\u0107aju na svoje mjesto i uhodani red opet uspostavlja dok se ona nepregledna kolona svjetlucavih lampi topi na dlanu mraka, gase\u0107i se jedna po jedna…<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Neki dojmovi ne daju se lako u rije\u010di. Izmigolje se svaki put kad ih poku\u0161amo obuhvatiti i nekako im stati na kraj… Tjerani, vjerojatno, suludom mi\u0161lju kako mora postojati neki kraj. Ponekad mi se u\u010dini da je to zato jer u stvari i nisu oni dio nas koliko smo, zapravo, mi samo dio njih. Dojmovi […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-182","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-misli"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=182"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":190,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182\/revisions\/190"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=182"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=182"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=182"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}