{"id":96,"date":"2012-04-22T22:56:41","date_gmt":"2012-04-22T21:56:41","guid":{"rendered":"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/?p=96"},"modified":"2012-04-22T22:56:41","modified_gmt":"2012-04-22T21:56:41","slug":"mjesto-za-dvoje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/2012\/04\/22\/mjesto-za-dvoje\/","title":{"rendered":"Mjesto za dvoje"},"content":{"rendered":"

\"\"Ve\u010deras, negdje, ki\u0161a ispire stvarnost i otapa budu\u0107e sate u zemljani ponor iz kojeg ni\u010demo i u koji venemo s krajem na\u0161ih dana, bezuspje\u0161no oslu\u0161kuju\u0107i korake \u0161to vode ka novome jutru. Kroz na\u0161e o\u010di, u\u0161i, usta, dodir… u nama, svijet oko nas \u017eivi i di\u0161e, poput velike \u0161arene pozornice koju neprestano iznova smi\u0161ljamo, otkrivamo i mijenjamo, bez pravila i reda, ponekad onako krajnje mangupski, zaigrano i prekrasno zaneseni. Sutra, ovdje, u ovom mom podstanarskom stanu, zamijenit \u0107e krevet i ovaj crveni, stari, ra\u0161timani kau\u010d ustupit \u0107e mjesto ne\u010dem novom, ne\u010dem \u0161to se tek treba uklopiti u svijet u meni i postati njegov dio. Jednoga dana, ne\u010dime ili nekime, mogu tek zami\u0161ljati i izmi\u0161ljati. Ne znam za druge i ne znam, zapravo, da li bi se uop\u0107e nadao postoji li tako ne\u0161to na pozornicama u ljudima koje sre\u0107em. Nije to ne\u0161to \u0161to se bira ili \u0161to postoji pa se o njega, poput komadi\u0107a \u017eice na putu, sapletemo i shvatimo da je tamo, niti se rije\u010dima mo\u017ee pravedno objasniti gdje je korijen toga u nama i za\u0161to mimo vremena postoji i opstaje. Kad bi tako ne\u0161to, uostalom, i mogli obuhvatiti rije\u010dima te bi rije\u010di samo nama samima zvu\u010dale razumljivo i smisleno. Ostatku svijeta, vjerojatno, zvu\u010dalo bi poput \u0161uma vjetra u kro\u0161njama stabala. Zato je i ovo, shvatite, tek neuki poku\u0161aj da opi\u0161em glas jednog vjetra \u0161to oduvijek prati moje dane. I nije to sje\u0107anje, niti s njime ima neke veze, trenutke koje spu\u0161tamo u pra\u0161njavu \u0161krinju sje\u0107anja da bi jednom kroz njih prebirali kao kroz stranice po\u017eutjelih foto-albuma tra\u017ee\u0107i u njima izblijedljele crte vlastitog lica, \u010dini zaustavljeno zrnce vremena i ni\u0161ta vi\u0161e. Ovo je puno vi\u0161e, dublje, to je poput zrnca samog prostora u kome je, nekako, ostavljen dio nas i kad god ponovno u njega kro\u010dimo svo vrijeme pro\u017eivljeno tamo opet s nama di\u0161e i u nama sa svim svojim bojama tinja. U svojoj, od beskraja izbezumljenoj ma\u0161ti, ja to zovem jednostavno: ‘mjesto za dvoje’. Postoje tako neke klupe, zauvijek napu\u0161tene, neke tramvajske stanice na kojima vi\u0161e nema ljudi jer tramvaji tuda odavno ne prolaze, neki bolni\u010dki hodnici kroz koje tek ti\u0161ina provla\u010di svoj turobni orkestar, neke ceste \u0161to vi\u0161e ne vode nikamo, neke zauvijek sklopljene knjige, beskrajno te\u0161kih korica…Mo\u017eda i ovaj crveni kau\u010d tako u nekome sa\u010duvan stoji, u jednom trenu sasvim dostatan svemir nekim dvoje, tko zna. Na kraju, mo\u017eda je i ludost postaviti tako ne\u0161to na pozornici svoga svijeta, no ja vjerujem da ako se u nekome u potpunosti ne izgubimo nikad se ni u sebi ne\u0107emo mo\u0107i u potpunosti na\u0107i. Zato postoje kro\u0161nje i vjetar koji se u njih saple\u0107e \u2013 \u0161to je vjetar sapleten u vjetar, na vedrom prostranstvu neba? Zato postoji danas i slutnja nekog budu\u0107eg sutra \u2013 \u0161to bi bilo to ‘danas’, da ne postoji neko novo, nikad dohvatljivo, ‘sutra’? No\u0107as, nekom, snovi \u0161apatom uspavljuju \u010de\u017enju…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u010deras, negdje, ki\u0161a ispire stvarnost i otapa budu\u0107e sate u zemljani ponor iz kojeg ni\u010demo i u koji venemo s krajem na\u0161ih dana, bezuspje\u0161no oslu\u0161kuju\u0107i korake \u0161to vode ka novome jutru. Kroz na\u0161e o\u010di, u\u0161i, usta, dodir… u nama, svijet oko nas \u017eivi i di\u0161e, poput velike \u0161arene pozornice koju neprestano iznova smi\u0161ljamo, otkrivamo i […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-96","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-misli"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=96"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":100,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96\/revisions\/100"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=96"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=96"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/lino\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=96"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}