{"id":250,"date":"2012-12-31T15:48:39","date_gmt":"2012-12-31T14:48:39","guid":{"rendered":"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/?p=250"},"modified":"2012-12-31T15:54:03","modified_gmt":"2012-12-31T14:54:03","slug":"istrazivanja-i-g-tocka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/2012\/12\/31\/istrazivanja-i-g-tocka\/","title":{"rendered":"Istra\u017eivanja i G-to\u010dka"},"content":{"rendered":"

Istra\u017eivanje za MK5. 4.kolo –\u00a018.1.2012. 18:30 – Parking – Stara pila –\u00a0Snje\u017ena kraljica<\/strong><\/h4>\n

Ovo istra\u017eivanje je i\u0161lo u 2 etape. Prva je bila u nedjelju, nakon Medotreka. Na\u0161li smo se kasnije, oko 11, a skupilo nas se dosta (Marko \u010cavlina, Kiri\u010denko, Vanja, Mateja i ja, te smo jo\u0161 putem prema Upravi PP Medvednice sreli Peru Gla\u017era i djevojku mu Sanju). U Pet plus smo dodatno razradili plan, te sam odustala do varijante po 19ici do Njivica pa do Stare pile. Uvjeravali su me da \u0107e mi dobro do\u0107i ovo istra\u017eivanje za prolazak muskulfibera u kvadricepsima. Do Stare pile imamo prvo za pro\u0107i komad asfalta, pa onda kemijanje od stazice uz potok do makadama prema staroj pili. Taj dio makadama je jedini tr\u010dljivi dio. Sve ostalo je ubojito strmo, ali veselim se tome. Tu smo se i malo razdvojili i rastrojili u nekoliko varijanti. Istra\u017eili smo u prvoj etapi makadam iznad stare pile, makadam koji vodi do Leusteka i \u0160umarevog puta (oba imaju solidan sloj leda i nisu za tr\u010danje ba\u0161, osim uz sami rub, ali meni je to tvrdo), varijantu od Runolista do Snje\u017ene kraljice uz rub \u010cinovni\u010dke. U drugoj etapi (ju\u010der, 17.1.) smo pro\u0161li samo spust od kri\u017eanja Leusteka i \u0160umarevog puta do makadama prema Staroj pili (izbije se to\u010dno na Staru pilu), ali je strmo za popizdit, a i puno nekih okruglih sjemenki koje mi se rolaju pod tenisicama. Not fun. I pro\u0161li smo uspon po grebenu od Stare pile do Runolista. I to je strmo za popizdit (20-25min samo vrlo strmo), ali je kul kaj se mo\u017ee\u0161 fino hvatat za drve\u0107e i tak si pomagat, a staza zapravo postoji, te iznimno rijeko proklizava. Malo me bilo frka jer smo \u010duli neko krdo \u017eivina, mogu\u0107e divlje svinje. Sre\u0107om, pobjegli su. Napravili smo kratki odmor na Runolistu te oti\u0161li preko \u0160umarevog puta natrag do auta. \u010ceone skoro da i nismo palili, uspjeli smo sve obavit prije mraka. Jedan od zanimljivijih dijelova je prelazak preko Blizneca. Fino je zale\u0111en, prepun prekrasnih ledenih formacija, ali i prelaska preko zale\u0111enog kamenja. Zabavno za mrak. \ud83d\ude00<\/p>\n

Medotrek (14.1.2012.) ili kako ne tra\u017eiti G to\u010dku.<\/strong><\/p>\n

Za po\u010detak, oprala me strava i drama prije Medotreka. Imala sam milijun razli\u010ditih opcija oko tog \u0161to mogu o\u010dekivati, tj. kao da nisam imala ni jednu (opciju, jel). Mailovi na temu Medotreka su pr\u0161tali. Dodatno, Mateja, Ana B., Vanja i ja na\u0161li smo se ve\u010der prije, s isprintanim kartama, pravilima, varijantama, GSSovom kartom medvednice\u2026 \u010cuda cijela. Sjeli na pivu, i krenuli kovati plan. Prvo sam htjela sama osmisliti rutu prema kojoj \u0107u skupljati KT, jer sam mislila da je Medotrek odli\u010dna prilika da vje\u017ebam takvo \u0161to (samostalnost, ovo ono). Kasnije me Vanja uvjerio da je ovo bilo vrlo zahtjevno za planirati jer su se KT skupljale po proizvoljnom redu, jer su, uz obvezne KT, postojale i opcionalne (tamo su ih zvali \u201copcijalne\u201d), ali si mogao skupljati i KT iz Ultra kategorije\u2026 I tak. Cijelo \u010dudo od planiranja. \u010cak sam si skicirala kad me \u010deka uspon, kad spust. Skovali smo plan u kojem zadnja KT koju moramo skupit ima oko sebe najvi\u0161e \u201copcijalnih\u201d KT, pa ovisno o tome koliko \u0107e nam (nama, jer sam na kraju odlu\u010dila ne i\u0107i sama, nego zamoliti Vanju za backup dru\u0161tvo, ako zapnem negdje) vremena ostati na kraju, skupljamo \u201copcije\u201d ili jurimo na cilj. Start i cilj su Gelender (hehe). Ujedno sam birala i to da mi je zadnja obvezna KT ona od koje mi je povratak do cilja poznat. Uz planiranje rute, opskbrile (Mateja i ja) smo se \u010dokoladicama, plo\u010dicama, gelovima (o ovome paklu kasnije). Prvi put sam koristila i mijeh. Kao i \u201eElvirov\u201c na\u010din kop\u010danja ruksaka! Svi\u0111a mi se i jedno i drugo. A svi\u0111aju mi se i tanki ruksaci. Nosila sam apsolutno previ\u0161e odje\u0107e sa sobom, ali mi ruksak nije bio te\u017eak (posljedica nana\u0161anja golemog laptopskog ruksaka sa 17\u201c lapom godinu dana, almost all the time). Mateja i ja smo obilato doru\u010dkovale, da ja ne podivljam negdje na po\u010detku. Frendovi s kojima planinarim se mo\u017eda sje\u0107aju tih mojih epizoda divljanja od gladi.<\/p>\n

Uglavnom, starta se jedva sje\u0107am. Puno ljudi, puno pozdravljanja. Vrijeme odli\u010dno \u2013 sun\u010dano i za zimu toplo. Jedino je mrvu puhalo, a ja zaboravila vjetrobranku. \ud83d\ude09 Start mi nije bio ne\u0161to posebno napet, kao ni prve dvije to\u010dke (najdosadnije \u2013 \u0160umarev grob i Danjka), i drago mi je da sam se ba\u0161 tih to\u010daka odmah rije\u0161ila. Ono \u0161to me zanimalo jest kako \u0107e mi i\u0107i, koliko volje \u0107u imati, kako \u0107e na mene djelovati odabrana ruta, koliko \u0107e mi trebati od KT do KT. Kako nemam nikakvog iskustva, to me najvi\u0161e zanimalo. Stjecanje iskustva.<\/p>\n

\"\"<\/a>

"odli\u010dna" karta, Medotrek 2012.<\/p><\/div>\n

Ovo je bila planirana ruta: Start – 8 – 4 – 5 – 1 – (G45) – 3 – (A30) – 7 – 6 – 2 – (50, 20 ili 30) \u2013 Cilj. Idu\u0107a KT (5) je bila na putu prema Horvatovim, a slijede\u0107a na dnu Horvatovih (1). Sjetila sam se poslijednjeg cupkanja po njima, i toga kako sam konzervativno i\u0161la stepenicu po stepenicu, i to sa \u0161tapovima. A sad smo jurili, gotovo tr\u010dali po njima. Nadala sam se da moja koljena imaju razumijevanja. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"<\/a>

Medotrek 2012 - na Horvatovim stubama<\/p><\/div>\n

Na red dolazi slavna G to\u010dka (45). Na\u017ealost, tu sam napravila lo\u0161e planiranje puta, iako sam imala GSSovu kartu u ruksaku, koja taj dio ima odli\u010dno ozna\u010den. Karta koju sam imala u ruci je malo manje jasnija. A ja sam na tom dijelu puta malo previ\u0161e brbljala, te nisam primijetila da se na\u0161a planirana putanja (jer smo trebali pratiti markiranu stazu 41) odvaja s makadama. A nisam to imala ni zabilje\u017eeno u bilje\u0161kama koje sam radila ve\u010der prije. U bilje\u0161kama sam si navodila samo kad me \u010deka uspon, a kad spust. Bez \u201cPazi!\u201d dijela. Prvo mi je bilo \u010dudno \u0161to ve\u0107 neko vrijeme nismo nikog sreli, naivno sam pomislila da nije puno ljudi i\u0161lo po G to\u010dku. Ali jok! Nota bene, Mony! Idu\u0107i put planiranu putanju malo detaljnije bilje\u017eim, te malo opreznije vizualiziram. Dakle, osim \u0161to nismo na vrijeme skrenuli, te se tako \u0161etali predaleko i previ\u0161e se spustili, posljedi\u010dno je mene prvo \u010dekalo ustanovljavanje toga gdje sam fulala (5min zujanja), a onda jo\u0161 i penjanje natrag do kontrole. Kako je kontrola vrijedila 45min, a mi smo u nju ulo\u017eili nekih 1h vremena, zapravo smo izgubili 15min. Jo\u0161 smo na kontroli sreli neke ljude, koji su, naravno, dolazili iz pravog smjera (naknadna bilje\u0161ka – Lesjak Sonja&Goran). Tu sam se dodatno zbedirala i zaklju\u010dila da radim tupave gre\u0161ke, jer sam tim fulanjem izgubila mogu\u0107nost da probam neke druge \u201copcijalne\u201d to\u010dke prona\u0107i. Em smo se na\u0161etali, em smo se morali vra\u0107ati, em smo izgubili vrijeme\u2026 Po\u010detnik. Ni sljede\u0107u to\u010dku (3) ne bih ba\u0161 lako na\u0161la, da nisam malo Vanju pustila da me navodi, jer se KT nalazila podno skija\u0161ke staze, uz staru \u017ei\u010daru, a skijanje je kao neko njegovo podru\u010dje. Tu smo gazili po snijegu do jajnika. Do\u017eivjeti bijeli snijeg na sun\u010danom danu uz plavo nebo \u2013 zaista jest vizualni do\u017eivljaj. Putem smo klopali neku gumenastu vo\u0107nu plo\u010dicu. Idu\u0107a kontrola po koju smo i\u0161li je bila jedna od kontrola s Mrak lige \u2013 po novom slavna Osrenka (A). To smo svi znali napamet, jer smo tjedan prije toga tamo se vrzmali i perforirali. Kontrolna to\u010dka (7) nakon Osrenke (koja nije bila obvezna) je bila tako\u0111er na putu kola Mrak lige iz tjedna prije Medotreka, tako da je i to pro\u0161lo skoro pa napamet, te Vanjine korekcije niti sokratska pitanja nisu bila potrebna. Stalno sre\u0107emo ljude, neke i drugi put, jer i mi i oni napreduju po svojoj trasi (koja je u najlogi\u010dnijem postavu mogla biti samo kru\u017ena). Od KT7 do KT6 smo i\u0161li stazom 11 za koju sam zaklju\u010dila da na terenu ne izgleda tako lijepo i blago kako je prikazano na toj karti. \u010ceka me jo\u0161 dosta uspona do cilja, te se prvi put usu\u0111ujem probati gel. Iskustvo gela je takvo da komotno mo\u017ee zamijeniti \u017eabu u onome \u201csvako jutro pojedi \u017eivu \u017eabu i siguran si da ti se ni\u0161ta lo\u0161ije ne\u0107e dogoditi tog dana\u201d. Ukratko, neka hiperpreslatka teksturnogadna tvorevina. Nikad vi\u0161e. Naknadno smo, na GSSovoj karti ustanovili da je staza 11 stvarno izmijenjena, s pokojom dodanom serpentinom. \ud83d\ude42 Tek kad smo do\u0161li do KT6 smo sku\u017eili da je to nadstre\u0161nica na stazi za Grafi\u010dar, po kojoj sam toliko puta i\u0161la (pljas po \u010delu!). Nadstre\u0161nica se zove Mrzlak. Tu sam imala prvi odmor od 5min. \ud83d\ude00 Yay! Sjedim! I tu sam skovala plan da se mrvu dignemo po toj stazi za Grafi\u010dar, pa da onda strmo izbijemo na cestu, te da se cestom spustimo do potoka Kraljevac, gdje \u0107emo na makadam pa na tu neku Mrcinu. \ud83d\ude00 I tako i bi. \ud83d\ude09 \u010cekala nas je samo zadnja KT (2) i cilj. Izbijanje na cestu azimutno po nekoj strmini je bilo zabavno, ali tr\u010danje po cesti nizbrdo (iako smo tr\u010dali sa strane, a ne po asflatu) se ipak pokazalo bolno za koljena. Uspon na Mrcinu je solidno strm, ali sad, u retrospektivi, nakon nekoliko kola Mraka, mogu re\u0107i da sam penjala i puno strmije od Mrcine. Tu smo do\u010dekali vrlo lijep zalazak sunca. S Mrcine smo lako skrenuli na stazicu (koja nije ucrtana) prema Ceru (vrh Brestovac). Uspon na Cer se pamti. Tu su me ve\u0107 solidno boljela koljena, bila sam umorna, bilo mi je dosta, a preda mnom stoji neka strma grdosija. Penjanje se odvijalo tako da kad taman pomisli\u0161 da si na vrhu, sku\u017ei\u0161 da ima jo\u0161 jedan takav komad. A onda taj process spoznaje do\u017eivi\u0161 jo\u0161 jednom. Dakle, troetapna muka. A spust s Cera pamtim kao vrrrrrlo bolno iskustvo. Spust je uvijek bolan za koljena, a posebno kad je iza tebe 15ak km medvedni\u010dkog terena. Vanja je tu bio moj velik stup potpote, osim \u0161to sam se fizi\u010dki dr\u017eala za njega, bodrio me kako to samo veliki ljudi mogu. \ud83d\ude42 Vanja, you\u2019re the best. Nakon tog grozomornog spusta s Cera, provjeravamo sat i sretno zaklju\u010dujemo kako imamo dovoljno vremena da stignemo u limitu. U\u017easno me boli koljeno, bole me kvadricepsi, umorna sam, hladnije je (pao je mrak), te jedva \u010dekam kraj. Nisam svjesna kilometara iza mene, samo sam umorna. Penjemo se natrag na Gelender po stazi 52. Kod skretanja za bolnicu Brestovac me za\u0161ora adrenalin te pitam Vanju imamo li vremena pokupit jo\u0161 jednu malenu (20min vrijedi) \u201copcijalnu\u201d to\u010dku. Uop\u0107e ne gledam na sat nego vjerujem njegovoj procjeni. Vanja daje zeleno svjetlo (i smije mi se jer sam maloprije kukala kako je ovo previ\u0161e za moja koljena i da sam se vjerojatno shebala), te kre\u0107emo prema bolnici (da bar!). Ekipa tamo igra paintball, te saznajemo da je njihov organizator nepismen. Da je pismen, pro\u010ditao bi natpis na KT (“molimo, ne dirajte KT, u tijeku je utrka”) i ne bi premjestio KT tamo gdje njemu odgovara. Izgubili smo dosta vremena pretra\u017euju\u0107i prostorije u bolnici, jer nije bila tamo gdje je trebala biti (u glavnoj prostoriji), niti nam je nepismeni dobro objasnio gdje ju premjestio. A kako je u tom trenu tamo neka ekipa igrala painball, dobili smo i porciju boje ispucane na nas, netko od inteligentnih iz te ekipe je zamijenio nas s \u010deonima i reflektiraju\u0107im podlogama po dresu za nekog iz njima protivni\u010dke ekipe u maskirnoj odje\u0107i. Tu sam ve\u0107 bila i gladna i umorna i kratkog fitilja i bilo mi je dosta i jo\u0161 me boljeno koljeno, \u0161to sam svakako htjela izbje\u0107i ponoviti. Penjali smo neku najkra\u0107u varijantu puta do Gelendera, prema Vanjinim sugeriranim opcijama, birala sam ono najkra\u0107e, strmo vi\u0161e nije problem, ionako me sve boli, samo da nemam futilni dio puta. Putem sam sanjarila da negdje zalegnem i odmorim pol sata, pa da onda normalno do\u0111em u cilj. Ipak u cilj dramati\u010dno ulazimo zadnjoj zadnjoj minuti (5h30min je bio limit, to\u010dno kad smo i uletili gore.) Mateja nas je \u010dekala gore ve\u0107 preko pol sata, s hrpetinom \u201copcijalnih\u201d kontrola, i naravno, svim obveznim. Rasturila je. Gledamo zadnji tra\u010dak crvenila za zapadnom dijelu obzora kroz prozor terase vidikovca na Gelenderu. Kupimo stvari i selimo se tamo gdje dijele grah. Pro\u017ediremo sve s tanjura, najbolji grah na svijetu (znate taj osje\u0107aj). Ostatak ve\u010deri dru\u017eenje, upoznavanje s novim ljudima, komentiranje G to\u010dke. Tu saznajemo da su se mnogi tamo izgubili. Yay, nisam jedina luzerica koja nije na\u0161la G to\u010dku od prve. Mateja je rasturila planinarsku kategoriju za \u017eene, i nedvojbeno je prva. Ostajemo do progla\u0161enja i dodjele medalja. Nakon toga grijanje u autu, te brzinsko spavanje i odmaranje (koljena) doma, sutradan treba istra\u017eivati stazu za idu\u0107e kolo mrak lige.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istra\u017eivanje za MK5. 4.kolo –\u00a018.1.2012. 18:30 – Parking – Stara pila –\u00a0Snje\u017ena kraljica Ovo istra\u017eivanje je i\u0161lo u 2 etape. Prva je bila u nedjelju, nakon Medotreka. Na\u0161li smo se kasnije, oko 11, a skupilo nas se dosta (Marko \u010cavlina, … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5,3,7],"tags":[],"class_list":["post-250","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-g-old","category-mrak","category-treking"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":258,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250\/revisions\/258"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mo\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}