{"id":32,"date":"2011-02-04T21:37:05","date_gmt":"2011-02-04T21:37:05","guid":{"rendered":"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/mukki\/?p=32"},"modified":"2011-02-04T21:37:05","modified_gmt":"2011-02-04T21:37:05","slug":"za-anu-i-marka-retro-2004-nesportski-zapis","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/blogeri.gelender.hr\/mukki\/2011\/02\/04\/za-anu-i-marka-retro-2004-nesportski-zapis\/","title":{"rendered":"Za Anu i Marka: retro 2004. (nesportski zapis)"},"content":{"rendered":"

Uzdu\u017e i poprijeko sam pro\u0161ao cijelo podru\u010dje oko Dupont Circlea\/Adams Morgan\/Kalorame i obli\u017enjeg Embassy Row. Podru\u010dje na\u010di\u010dkano viktorijanskim zgradama, galerijama, muzejima, rezidencijalnim zdanjima veleposlanstava i du\u0107anima. Kod Dupont Circlea sam fotografirao lokalno sjedi\u0161te Scijentolo\u0161ke crkve, vidio ulaz u neki zastra\u0161uju\u0107i S&M gay du\u0107an i promatrao vjerojatno najspretnijeg uli\u010dnog \u017eonglera na svijetu. U blizini se nalazi i ulica Swann koju su na svom albumu “Dark Days Coming” opjevali Three.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Kod samog Dupont Circlea mi je neka pomalo histeri\u010dna crvenokosa gospo\u0111a srednjih godina uporno u ruke poku\u0161ala tutnuti neki letak, te me pozvala na sastanak grupe za pomo\u0107 obiteljima u kojima neki \u010dlan ima poreme\u0107aj u prehrani. Rekao sam joj da nisam iz Washingtona, da nemam poreme\u0107aje u prehrani i da zapravo ne poznajem ikoga tko ih ima (barem mislim da ne poznajem). \u017dena je tada zastala i rekla mi kako ni sam ne znam koliko sam sretan zbog toga, te se okrenula nekoj novoj \u017ertvi.<\/p>\n

Iznajmio sam bicikl i vozio ure\u0111enom pje\u0161a\u010dko-biciklisti\u010dkom stazom Crescent Trail do\/oko Bethesde u dr\u017eavi Maryland. Bio sam jedini u gomili biciklista koji nije imao kacigu na glavi te jedini u gomili biciklista i svih ostalih koji na ruci nije imao kardio-sat za mjerenje pulsa\/(an)aerobne zone tijekom tjelesne aktivnosti. Ina\u010de, discman ili MP3 player su tamo za tr\u010danje o\u010dito jednako bitni kao i tenisice. Do samog Crescent Traila prolazio sam kraj nekog gradili\u0161ta na kojem nije bilo ni jednog bijelca niti crnca, ve\u0107 se uokolo muvalo na desetine Hispanoamerikanaca sa \u0161ljemovima na glavama.<\/p>\n

Prehodao sam Arlington Memorial Bridge i \u0161etao se vojnim grobljem. Tisu\u0107e malih bijelih spomenika koji str\u0161e iz geometrijski precizno o\u0161i\u0161ane trave. Ponosni i glasni Amerikanci svih boja ko\u017ee, godi\u0161ta i stasova su bjesomu\u010dno ispunjavali filmove i memorijske kartice na svojim foto-aparatima.<\/p>\n

Gotovo cijeli dan sam proveo u nekoliko muzeja Smithsonian. Najvi\u0161e me fascinirao onaj o povijesti Amerike. U dijelu o imigrantima i do\u0161ljacima Hrvati koji su primjerice napu\u010dili Pittsburgh ili podru\u010dje oko San Pedra nisu posebno izdvojeni. Valjda se ra\u010duna da su spomenuti u navodu kako je do\u0161lo i mnogo ljudi iz isto\u010dne Europe. Obrecnuo sam se kada sam vidio dio vezan uz crna\u010dku povijest na ameri\u010dkom Jugu. Dugo sam zurio u jedan eksponat- sa\u010duvani plakat iz prve polovice 19. stolje\u0107e na kojem se istovremeno ogla\u0161ava prodaja jedne crne djevoj\u010dice i konja. Po istoj cijeni. Pomislio sam kako je zanimljivo da se ju\u017enja\u010dka dr\u017eava Virginia nalazi preko rijeke. Sjetio sam se KKK-a, mar\u0161a na Washington, Rose Parks u autobusu i pomislio kako se sve to nije de\u0161avalo u ba\u0161 tako dalekoj povijesti. Tok misli je preuzeo inicijativu i krenuo dalje. Pomislio sam kako je zanimljivo da se jedna dr\u017eava koja u principu i danas na velikom dijelu svog teritorija provodi suptilni rasizam uzima kao obrazac demokracije i slobode. Glavom su mi kao sporadi\u010dno izba\u010dene strelice u raznim smjerovima letjele nepovezane i nedovr\u0161ene misli o Kuvajtu, lovu na vje\u0161tice senatora McCarthyja, o tome kako je Irak (bio) zao jer je nedemokratski a kako je Saudijska Arabija totalno prihvatljiva, o prodavanju droge u crna\u010dkim \u010detvrtima velikih gradova kojeg je inicirala CIA, o Oliveru Northu, Noriegi, Vijetnamu, naoru\u017eavanju protusovjetskih snaga u Afganistanu po\u010detkom 80-tih, Bushevoj pobjedi na izborima nakon silnog prebrojavanja u Floridi i jo\u0161 mnogim drugim stvarima. O raznim stvarima. Stvarima koje se nisu de\u0161avale u ba\u0161 tako dalekoj pro\u0161losti. \u010covjeku sva\u0161ta zna pasti na pamet, zar ne? Cijelo to vrijeme nisam prestao zuriti u taj plakat i tek sam se nakon vi\u0161e od jedne minute prenuo i krenuo dalje. Do ilustracije o crna\u010dkom robovskom radu na planta\u017eama pamuka. Ovaj put su mi glavom prohujali samo brojni prizori iz Faulknerovog Yoknapatawpha okruga.<\/p>\n

Potpunom slu\u010dajno\u0161\u0107u sam se \u010dekaju\u0107i u redu za blagajnu u jednom du\u0107anu rukovao sa simpati\u010dnim gospodinom koji se zove Anthony Williams. On je gradona\u010delnik Washingtona, D.C.<\/p>\n

Gurao sam se K ulicom i Pennsylvania avenijom sa uskome\u0161anom ali stalo\u017eenom gomilom smrtno ozbiljnih dr\u017eavnih slu\u017ebenika, brigadama yuppieja, pijanim besku\u0107nicima i dokonim tinejd\u017eerima. Na nekoliko stupova javne rasvjete vidio sam pozive na proteste protiv rata u Iraku, Svjetske banke, predsjednika Busha i Me\u0111unarodnog monetarnog fonda.<\/p>\n

Umornih nogu i natopljen znojem sam pola dana teturao kompleksom The National Mall i zurio u Washington Monument koji u ljetnoj sparini nije li\u010dio na gigantskog i misti\u010dnog \u0161iljka u magli kakvim djeluje na omotu \u00abIn On The Kill Taker\u00bb.\u00a0 Sam spomenik je bio ogra\u0111en zbog radova i izme\u0111u svih tih dasaka i skela je izgledao \u010dudno: kao neka monta\u017ea ili neprimjerena intervencija zaigranog umjetnika.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Ipak, najvi\u0161e \u0107u pamtiti \u0161to nisam uspio stisnuti ruku Ian MacKayeu. Nije da nisam poku\u0161ao. Nekoliko puta u mislima i dva puta u stvarnosti.<\/p>\n

Adresu 3819 Beecher Street, N.W. koja je slu\u017ebena po\u0161tanska adresa Dischord Records poznajem jako dobro. Mnogo puta sam tu adresu i po\u0161tanski broj koji slijedi iza nje (20007-1802) upisivao na koverte koje sam zatim slao na ruke Amy Pickering koja je radila na po\u0161tanskim narud\u017ebama. U koverti sam unutar pisma i papira \u010desto skrivao 10-11 ameri\u010dkih dolara za neki CD: Hoover, Lungfish…\u00a0 Znao sam tako\u0111er da se Dischord House ne nalazi na toj adresi, ve\u0107 da je to ku\u0107a u kojoj \u017eive MacKayevi roditelji, Amanda i Bill. Sam Dischord House se nalazi u Arlingtonu, Virginia, odnosno s druge strane rijeke Potomac, no ni\u0161ta me nije moglo sprije\u010diti da se zaletim do famozne ulice Beecher i… uh… pa ni sam nisam znao \u0161to. U nekoj maglovitoj predod\u017ebi ra\u010dunao sam da \u0107u upoznati roditelje MacKaye, dobiti upute kako da do\u0111em do Dischord House te na kraju do\u0107i tamo, pozdraviti se i eventualno malo popri\u010dati s nekim na koga tamo naletim. To je sve. Ra\u010dunao sam i na to da bi im vjerojatno to \u0161to im je neki tip iz Hrvatske iz vedrog neba banuo u ured usred Wash…, ovaj Arlingtona… bilo poprili\u010dno bizarno i zabavno. I meni samom su te moje ideje izgledale hirovite i mo\u017eda neprimjerene, ali ipak sam odlu\u010dio slijediti prvi impuls i svoju spontanost (\u0161to ionako ne \u010dinim \u010desto).<\/p>\n

Dakle, do\u0161ao sam u Washington D.C. i namjeravao usput vidjeti MacKayea. Zvu\u010dim li kao neki “slavnim” i kult li\u010dnostima opsjednuti fan? Mo\u017eda, iako to ne mo\u017ee biti dalje od stvarnog stanja. Istina je kako je MacKaye jedna od onih osoba kojima skidam kapu iako ih nikad nisam upoznao. MacKayea “poznajem” samo preko glazbe, dva koncerta na kojima sam ga vidio, te preko cijele i dobro poznate sage o njegovim stavovima, etici itd. Sada i meni samom to mo\u017ee izgledati totalno \u010dudno, no njegovo djelovanje mi je od trenutka kada sam \u010duo Minor Threat bila neka vrste inspiracije i va\u017ena kockica u mom \u017eivotu. Osnovno \u0161to sam dobio od primjerice Minor Threat, Embrace, Fugazi i kompletnog MacKayeovog stava je bila ideja da mo\u017ee\u0161 biti fer, razuman i prizemljen punk rocker pun energije i entuzijazma, te da to mo\u017ee\u0161 primijeniti ne samo na svoje pona\u0161anje u periodu kada se formira\u0161 kao osoba, nego i prenijeti na sve \u0161to \u0107e\u0161 raditi kasnije u \u017eivotu i \u0161to te se uop\u0107e doti\u010de: na ljubav, prijateljstvo, interakciju sa obitelji, politiku, odnose sa drugim ljudima, postupanje u poslu. Sve. Uglavnom, ne\u0161to pozitivno, po\u017eeljno i trajno. Ono \u0161to sam ja primio sa albuma Fugazi mi je odgovaralo, s tim sam se mogao poistovjetiti i to je u jednom periodu mog \u017eivota ostavilo odre\u0111eni utjecaj na ono \u0161to se naziva “moja osobnost”. To naslje\u0111e nikako ne mogu niti trebam negirati. Onaj tko glazbu nikada nije do\u017eivio kao prijatelja, ili kako bi Hidden Cameras rekli “kao de\u010dka”, vjerojatno ne mo\u017ee pojmiti te stvari i takvu vrstu odnosa, te sve ovo sigurno smatra nezrelo\u0161\u0107u i ispadom opsjednutog fana. Neka im bude. Vi ostali razumijete \u0161to \u017eelim re\u0107i, zar ne? Uglavnom, jednostavno me zaintrigirala pomisao kako bi mi (kada mi se ve\u0107 pru\u017ea prilika) bilo drago da MacKayeu iska\u017eem neku vrstu po\u0161tovanja. To je sve i nema neke potrebe za dodatnim filozofiranjem\/obrazlaganjem ili za raspravu o idolatriji.<\/p>\n

Washington D.C. nije glomazni megalopolis (sam grad bez okolice i tzv. \u0161ire metro zone nema vi\u0161e od 600.000 stanovnika), a i karte gradova su korisne i dostupne stvari, tako da je prona\u0107i ulicu Beecher bilo zaista jednostavno. Zapravo, shvatio sam da se nalazi vrlo blizu Georgetowna, dijela grada gdje sam bio smje\u0161ten. Ina\u010de, Georgetown je poprili\u010dno presti\u017ena i samim tim neizbje\u017eno snobovska \u010detvrt u kojoj je smje\u0161teno ugledno i skupo sveu\u010dili\u0161te \u010dija glavna zgrada nepogre\u0161ivo izgleda kao goti\u010dki dvorac. To je podru\u010dje gdje su smje\u0161teni skupi butici i no\u0107ni klubovi (te iz nekog \u010dudnog razloga sjajan CD du\u0107an s velikim izborom jeftine muzike) i gdje sve vrvi od bogatih i \u0161minkerskih studenata koji ispijaju kave sjede\u0107i u Starbucksu. Nije ni \u010dudo da su prema rije\u010dima samog MacKayea punkeri svojevremeno uvijek izbjegavali Georgetown ili tamo jednostavno dobivali batine. Georgetown je vrlo \u017eivahan i nepobitno pulsira od stalne aktivnosti, no za moj je ukus ipak malo previ\u0161e stiliziran i u\u0161tirkan.<\/p>\n

Sama Beecher ulica nalazi se sjevernije od Georgetowna, odnosno iznad Whitehaven Parka u \u010detvrti Burleith. Od glavne ulice u Georgetownu, M Street, do same ulice Beecher ima nekih 20 minuta pje\u0161ice uzbrdo Wisconsin avenijom. Kod jednog ve\u0107eg raskr\u0161\u0107a se skre\u0107e u ulicu Calvert i nakon toga se pak kod prvog skretanja skre\u0107e lijevo. Ulicu Beecher ipak nisam na\u0161ao od prve. Naime, suprotno svim nepisanim pravilima o jednostavnom snala\u017eenju u “pravokutnim” strukturama ameri\u010dkih gradova, ulica Beecher vodi do jednog raskr\u0161\u0107a iza kojeg postaje cul-de-sac, da bi se odjednom nastavila tek nakon tri bloka. No, nakon po\u010detne zbunjenosti, kra\u0107eg muvanja uokolo i nekoliko savjeta ljudi na ulici, uspio sam se sna\u0107i. Burleith je ono \u0161to se naziva rezidencijalnim dijelom grada, iako svakako nije glavna i najprimamljivija gradska \u010detvrt za one dubljeg d\u017eepa. Jednostavno, \u010detvrt je mirna i djeluje kao tipi\u010dno ameri\u010dko gradsko predgra\u0111e kakvo sam znao iz filmova i predrasuda. Niske i \u010desto me\u0111usobno spojene ku\u0107e sa velikim oku\u0107nicama, verande i mali vrtovi sa uredno poko\u0161enom travom, drvoredi pokraj plo\u010dnika i nizovi parkiranih automobila. Tek na samom rubu \u010detvrti kod ulaza u \u0161umu\/park ima nekoliko manjih stambenih kompleksa\/zgrada, no i oni djeluju vrlo decentno i ugla\u0111eno te odaju blagi elitizam bez preseravanja. Sve je skladno, gotovo preskladno. Ti\u0161ina, udaljenost od ko\u0161nice i u\u017eurbanosti primjerice washingtonskog Downtowna, te poneko znati\u017eeljno i pomalo nepovjerljivo oko koje me je promatralo s verandi i iza blago razgrnutih zavjesa.<\/p>\n

Broj 3819 sam na\u0161ao bez problema i prva stvar koju sam zamijetio je bila ta \u0161to je veranda te ku\u0107e zapu\u0161tenija od susjednih, a mala oku\u0107nica je poprili\u010dno zarasla u neobuzdano grmlje i odudarala je od klasi\u010dne travnate povr\u0161ine blago pre\u0161arane posa\u0111enim cvije\u0107em. Bez ikakvog razmi\u0161ljanja sam krenuo prema stepenicama i do\u0161ao do verande. Zastao sam kada sam iza zatvorenih vrata ku\u0107e za\u010duo o\u0161tar i prodoran lave\u017e psa. Okrenuo sam se oko sebe i primjetio da se na verandi nalaze ofucani dvosjed, par lokotom privezanih metalnih stolica, te stari i pohabani bicikl. Pribli\u017eio sam se vratima i nekoliko puta glasno pokucao. Lave\u017e psa nije prestajao. Nakon nekoliko sekundi sam ponovo pokucao i pribli\u017eio se staklu na vratima kako bih provirio unutra, no iza stakla nalazila se neka tamna tkanina tako da nisam uspio vidjeti ni\u0161ta osim kontura psa u hodniku\/predsoblju. U toj polutami izgledao mi je kao neki lova\u010dki pas tipa na\u0161 posavski goni\u010d, no s obzirom da se nije vidjelo skoro ni\u0161ta, nisam mogao procijeniti veli\u010dinu psa pa je to zapravo na kraju mogao biti i bernardinac. U svakom slu\u010daju njegov lave\u017e nije prestajao i shvatio sam da sigurno nema nikoga kod ku\u0107e. Povukao sam se do ulaza na verandu i malo fotografirao, a zatim spazio susjedu koja me promatrala. Mislio sam kako \u0107e me ne\u0161to upitati no samo mi se nasmijala, uljudno me pozdravila i zatim oti\u0161la.<\/p>\n

Bilo je u\u017easno vru\u0107e i sparno sa mnogo vlage u zraku i dok sam neko vrijeme stajao ispred ku\u0107e po\u010deo sam se osje\u0107ati kao neki uljez. Besciljno \u0161etati cijelom \u010detvrti i zatim se svakih pola sata vra\u0107ati da ponovo pokucam mi se \u010dinilo jednostavno glupo. Vratio sam se do malog du\u0107ana na Wisconsin aveniji da kupim vode, a zatim sam s druge strane ulice primjetio mali park sa nekoliko hrastova. Pre\u0161ao sam ulicu, pomalo iscrpljen i umoran sjeo na klupu u hlad kro\u0161nje i otvorio bocu s vodom. Izgubio sam pojam o vremenu i mjestu gdje se nalazim. Polako sam pio vodu, izuo tenisice i skinuo majicu poku\u0161avaju\u0107i od ustajalog zraka ukrasti neki da\u0161ak svje\u017eine. Skinuti majicu usred grada je ne\u0161to \u0161to valjda nikada ne bih napravio u Zagrebu, no u Washingtonu D.C. mi se to \u010dinilo sasvim normalnim. Tada sam kraj sebe spazio plo\u010du sa natpisom “Alley Of Russian Poets\/A\u043b\u043be\u044f Pycck\u0438x \u041fo\u0437tob”. Zanimljivo ime parka. Nasuprot mene na travi je izvaljen le\u017eao neki debeli bijeli tinejd\u017eer i sa slu\u0161alicama na u\u0161ima promatrao neki film ili video spot na laptopu. Neprekidne rijeke automobila su se slijevale Wisconsin avenijom. Umjesto nekog ruskog pjesnika, prizoru bi vi\u0161e odgovarali sthovi nekog drogiranog francuskog simbolista. U 2004. trebam Rimbauda. “Do you like Paul Verlaine? Is it gonna rain today?”.<\/p>\n

Nakon otprilike pola sata obrisao sam se vla\u017enim maramicama, obukao majicu i obuo tenisice, polako ustao i vratio se vratio do Beecher ulice i broja 3819 i ponovio ritual. Veranda, kucanje, lave\u017e psa. Ti\u0161ina. Odustao sam, okrenuo se i vratio se natrag.<\/p>\n

Te je ve\u010deri ljepljiva sparina gnjevno eksplodirala u dugom i za Washington D.C. tipi\u010dnom ljetnom pljusku. Svi su se povukli sa ina\u010de u\u017eurbanih i krcatih ulica, a mrgudni oblaci su prekrili grad. Prijestolnica Amerike je tako ranjiva? Nisam mogao zamisliti da ljetna ve\u010der mo\u017ee biti tako sura, podmukla i turobna. Nisam izlazio iz svojeg apartmana ve\u0107 sam si pripremio ve\u010deru, te na malom milijunu televizijskih kanala neuspje\u0161no poku\u0161ao prona\u0107i ne\u0161to suvislo ili barem ne\u0161to \u0161to ne\u0107e biti prekidano imbecilnim reklamama svakih 5 minuta. Najzanimljivije \u0161to sam na\u0161ao bili su izvje\u0161taji o \u0161teti koju je tih dana na nekoliko mjesta u Nebraski napravio tornado. Navukao sam zavjese i uz tiho predenje klima ure\u0111aja zaspao rano,\u00a0 prije 10 sati.<\/p>\n

U Beecher ulicu 3819 sam se ponovo vratio jednog popodneva za nekoliko dana. Zatekao sam isto stanje. S obzirom da je pas i dalje nesmiljeno lajao, zaklju\u010dio sam da mu netko sigurno donosi vodu i hranu, ali kako preko dana o\u010dito tamo nikoga. Moji dani u Washingtonu D.C. su polako prolazili i vi\u0161e se nisam vra\u0107ao u \u010detvrt Burleith. Bilo je jo\u0161 mnogo mjesta koje sam \u017eelio obi\u0107i u tako kratkom periodu. Tek kada sam se kasnije vratio u Hrvatsku, na web stranici Dischord etikete na\u0161ao sam vijest kako je upravo u to vrijeme nakon duge borbe s komplikacijama na plu\u0107ima preminula Mary Anne “Ginger” MacKaye, Billova supruga, te majka Katharine, Susannah, Iana, Aleca i Amande. Sve mi je postalo jasno i iako nisam znao ni\u0161ta o tome, odjednom sam se po\u010deo osje\u0107ati glupo \u0161to sam tih dana hodo\u010dastio oko njihove ku\u0107e.<\/p>\n

U obavijesti navedenoj na stranici tako\u0111er je bilo navedeno kako su tijekom godina mnogi posjetitelji dolazili do ku\u0107e Ianovih roditelja sa nadom kako \u0107e sresti Iana, no da nitko nakon razgovora i \u010da\u0161e ledenog \u010daja i bez susreta s Ianom nije oti\u0161ao razo\u010daran. Meni nije bilo su\u0111eno niti da sretnem Iana niti njegovu majku, no niti ja iz Washingtona D.C., pa niti s verande pomalo zapu\u0161tene ku\u0107e na adresi Beecher 3819 nisam oti\u0161ao razo\u010daran. Zapravo, iz nekog \u010dudnog razloga se osje\u0107am kao da sam se zapravo uistinu rukovao s MacKayeom i popri\u010dao s nekim tko se tada nalazio u Dischord ku\u0107i. Kada bih se ponovo obreo u Washingtonu D.C., vjerojatno se ne bih vratio do ulice Beecher i ku\u0107nog broja 3819. Radio bih druge stvari i definitivno posjetio neka druga mjesta. Znam sigurno samo da bih u “Big Wheel” du\u0107anu ponovo iznajmio bicikl i odvezao se negdje drugdje. Dalje u Maryland ili dalje u Virginiju. Dublje u Ameriku. U zabavom, seksom, strahom, Atkinsonovom dijetom, slobodom i novcem opsjednutu Ameriku.<\/p>\n