![\"\"](\"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/mukki\/files\/2018\/08\/P8230616.jpg\")
<\/p>\nNakon puno (godina) odga\u0111anja, pri\u010danja i planiranja, kona\u010dno smo spontano odradili KPP (Kapelski planinarski put). Savr\u0161ena logistika i gospodski izlaz iz auta kod kul hostela u Tuku. Po\u010detno zagrijavanje do Mati\u0107 poljane i za doru\u010dak sa \u0161vedskog stola biramo lagani jogging makadamom kraj legendarnog spomenika jer ex yu monolitski art je uvijek in (trivia: partizanski mar\u0161 u velja\u010di 1944. je pre\u017eivjela jedna trudnica iz Mrzlih Vodica, za vrijeme mar\u0161a u 7. mjesecu trudno\u0107e).<\/p>\n
<\/p>\n
Predivne poljane, Janj\u010darica i o\u0161tri mali upri do Bjelolasice\/Kule. Nakon brze konsolidacije redova na vrhu kotrljamo se do makadama, pa prelaz preko \u0161uma, vi\u017eljastih puteljaka i upe\u010datljivih uskih stazica do vrha Samarskih stijena. Vihora\u0161ki put prolazimo brzo i u udarni\u010dkom tempu, a od Bijelih stijena i legendarnog putokaza \u201cVratnik 15h\u201d lagano gazimo i do famozne Velike Javornice (prvi i zadnji put sam tamo bio prije 15 godina, a koliko mi je ostala u sje\u0107anju govori i to da se nisam mogao sjetiti je li vrh \u0161umovit ili stjenovit).<\/p>\n
Nakon toga \u201cizlazimo s karte\u201d i ulazimo u nepoznato nam podru\u010dje na\u010di\u010dkano gustom \u0161umom koju su na\u017ealost\/tipi\u010dno isprero\u0161tali \u0161umari\/drvosje\u010de. Puno fri\u0161kih vlaka, gungula posje\u010denih stabala, hrpe odba\u010denog granja i tragovi bager-gusjenica\/lanaca kvare i mrljaju pitoreskne prizore. Vegetacija je bujna (sve barem do koljena), putevi su dosta zarasli, sve je nekako \u201coff\u201d, staza je na rubu regularnosti, stalno se gibamo gore-dolje, a na par mjesta markacije misteriozno nestaju kao u ma\u0111ioni\u010darskim trikovima. Ipak, nekako pronalazimo sve te Stalke (upad na asfalt!), Dulibe I i II (kao Use Your Illusion) i Kolovratske stijene (OK su, ali na festivalu atraktivnosti imaju termin u podne na pomo\u0107noj pozornici) i nastavljamo dalje prema mitskom Vini\u0161tu. Opet par setova gubljenja i bauljanja, promjene terena (suptilni uleti velebitoidnih kamenjarskih travnjaka), lakonogi\/hitri spust u Vini\u0161te i za kraj naglava\u010dke do Klenovice. Slistili smo sve zalihe mineralne (KPP powered by Jamnica), ali lampe ipak nismo koristili.<\/p>\n
S obzirom da nismo imali kartu (spontani aplauz \u010ditatelja u tijeku<\/em>), valjda smo si uslijed benevolentnog pristupa sami krivi za par tura zujanja (mislim da smo oko 45 minuta bili bez svijesti), ali ipak bih nadle\u017enima sugerirao da se markacije poprave i malo unaprijede na noviju verziju. Barem zbog nekih drugih putnika namjernika koji imaju manje \u017eivaca od Gelender Cafe Protuha.<\/p>\n Presuda: fina tura od 50+km i 2200+ m uspona po ne\u0161to manje popularnim podru\u010djima i super spoj Gorskog kotara s morem. Ponavljamo, za\u0161to ne?<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon puno (godina) odga\u0111anja, pri\u010danja i planiranja, kona\u010dno smo spontano odradili KPP (Kapelski planinarski put). Savr\u0161ena logistika i gospodski izlaz iz auta kod kul hostela u Tuku. Po\u010detno zagrijavanje do Mati\u0107 poljane i za doru\u010dak sa \u0161vedskog stola biramo lagani … Continue reading