Korzika – trek 3

Restonica valley – jedno od najljepših mjesta na Korzici. Planirali smo obići 2 jezera (Lac de Melu 1710m i Lac de Capitello 1930m) plus još neki vrhić sa strane. Na kraju je ispalo da smo nakon ova 2 jezera i zahtjevne vertikale po snijegu z tenisicama otišli u potragu za trećim jezerom koje je malo van putanje, ali na prekrasnom mjestu gdje je još uvijek bilo dosta snijega. Lac del Oriente je jezero na visini iznad dve tisućice metara (2061m) i djeluje impresivno između svih tih stijena. Kak je bio kraj petog mjeseca, jezero je još uvijek bilo zaleđeno i tam nitko nije bio još od prošle sezone. Čak me ekipa vodiča sa Korzike kontaktirala kad je vidjela fotke na fb i pitala kakvo je stanje na terenu! 🙂

Cijela Restonica je popularno turističko odredište, a od Cortea je udaljeno nekih 10tak km po lepoj planinskoj cesti uz koju ima nekoliko kampova. Na jednom kratkom dijelu smo se ubacili i na legendarnu GR20 stazu. Inače ova prva 2 jezera stoje točno jedno iznad drugoga i baš ludo izgleda kad ih gledaš sa kontra strane, ko neke dvije etaže između stijena.

Nakon cijele super ture, sto metara od auta sam si tak okrenul zglob da se čulo do jezera. 🙂

20160524_12152520160524_12281520160524_12500620160524_13033020160524_13075020160524_14201920160524_14513120160524_14515220160524_14552120160524_14555920160524_15091220160524_15295620160524_15321620160524_16000920160524_16482420160524_170417

Posted in Uncategorized | 5 Comments

Korzika – trek 2

Korzika je tak veliki otok da čak i kad dođu kišni oblaci kao što je to bilo danas, uvijek možeš zgibat na neki dio otoka gdje je sunčanović i lepo vreme pa popit kaficu i otići na neku turicu. Prijepodne smo otišli u Corte, najjači gradić na otoku koji broji nekih desetak tisuća duša, a od toga tri tisućice studenata. Corte je smješten taman u sredini otoka i ustvari dijeluje kao srce Korzike. Starine, kafići, restorančići…kafa, vino, klopica…gitare i revolucija. 🙂

20160523_13050020160523_131320Citadelle_of_Corte_00120160523_133457Nakon kafice zapalili smo u selo Lama gdje počinje uspon na Monte Astu (1535m). Lama je idilično selo kakvih zapravo na Korzici ima puno, a slično je nekim našim istarskim biserima. U trekerskom vodiću kroz Korziku jedno od mjesta koje se preporuča posjetiti je Monte Astu. I fakat je kak vele, staza je prekrasna, već od samog starta i prolaska kroz selo pa sve do vrha. Kada bi usporedio sa nekim domaćim dijelovima bilo bi nešto kao mix Velebita i Učke. Na pola staze je planinarsko sklonište, a sa vrha je posebno lepi pogled na sjeverni dio otoka. Na fotkama se ne kuži ali luđački vjetar nas je dočekao ispod vrha i na vrhu.

20160523_15132820160523_16071320160523_17492920160523_170914

20160523_18312520160523_190613

20160523_191554

Bira after trek…

 

 

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Korzika – trek 1

Put do Korzike odlučili smo razdjeliti na 2 dana jer trajekti u vrijeme predsezone idu samo jednom dnevno, a većinom je to rano ujutro. Prespavali smo u Pisi koja je nekih 15km od Livorna iz kojeg smo hvatali jutarnji trajekt za Bastiu. Ogroman trajekt, pun šarolike ekipe: bajkeri, trekeri, motorbajkeri, nou lajferi, moderni hipiji i naravno ekipa iz dostave sa kombijima i kamionima. Trajekt vozi oko 4 sata, a već negdje na pola puta izvirili su bijeli vrhovi prekrasne Korzike. Iako je ovo mediteran i kasno proljeće snijega još uvijek ima na višim vrhovima. Najveći vrh Korzike je Monte Cinto (2706m), a cijelo trek igralište ima valjda više od 50 vrhova i “vrhića” iznad dvije tisuće metara.

20160522_121832U Bastiu smo stigli oko podneva i odmah po silasku sa trajekta otišli trekat na Monte Stello 1307m (Corsican:Monte Stellu) najveći vrh sjevernog dijela otoka Cap Corse (Corsican: Capicorsu). Na Korzici imaju svoju spiku tako da su sva imena na francuskom zašarana sprejem ili ih uopće nema, a sve je napisano njihovim jezikom koji se od francuskog razlikuje najčešće samo po jednom slovu, ali glavno da nije francuski. 🙂

Trek na Monte Stellu bio je pravi prvi dodir sa Korzikom i privikavanje na žegu, jaru i pripeku. Kako je taj cijeli sjeverni dio uz obalu, trek je nešto slično kao usponi na Učku sa morske strane, ali bez ijednog drveta, samo nisko raslinje, makija i klekovina. Meni je to izgledalo ko neka kombinacija Učke i Velebita. Krenuli smo iz nekog lijepog zaseoka na nekih 300m nadmorske visine pa smo do vrha imali nešto više od 1000 metara uspona. Na vrhu predivan pogled na sve strane, plavetnilo mediterana i cijeli sjeverni dio otoka, a prema jugu veliki dio nacionalnog parka sa svojim bijelim vrhovima.

20160522_13380320160522_14231720160522_15011020160522_15110720160522_153917Predvečer smo se uputili u Casamaccioli, selo gdje smo uzeli apartman. Taj dio di smo bili smješteni je posebna priča. Skup od nekoliko sela i zaseoka ispod Monte Cinta od kojih je glavna baza Calacuccia, a da bi se došlo do tih sela moraš proći petnaestak kilometara stare uske ceste kroz prekrasan i impresivan kanjon. Po svim tim mjestima i selima, a slično je i na cijelom otoku, životinje su slobodne i same briju posvuda. Divlje svinje, ovce, krave, konji, peseki…nitko na uzici, vrvici ili u ograđenom prostoru, svi su slobodni. Guštera ima na svakom koraku, a na jednom treku smo čak naletili i na lisicu koja je došla do nas, pozdravila i otišla cool u svom smjeru. 🙂

Pogled iz sobe:

20160523_07052320160523_072713Nastavlja se…

 

Posted in Uncategorized | 3 Comments

Istra 100 milja 2016 – ukratko

Četvrta Istra u tri godine, zadnje tri u kontra smjeru od prve, dakle iz Labina. Prva iz Umaga do Koromačnog možda mi je i najdraža, vjerovatno zato kaj je prva, ali ima tu još niz aduta koji bi prevagnuli na stranu te prve legendarne stomajle u Istri. Vrijeme leti, dani prolaze, neke nove trke dolaze, pa se u našem ultraškom trek kružoku sve više priča o nadolazećem Velebitu, iako su meni Istarski gušti još uvijek u glavi i tijelu. Istra me drži do kraja ljeta sigurno, ako ne i duže, možda tamo do jeseni i zakuhavanja atmosfere pred Mrak kombu.

istra2Pa kako najavih, evo ukratko par crtica ovogodišnje stomajle u Istri:

Prvi puta sam se na startu ugurao u prvu trećinu i izbjegao gužvu – hopa! Prolaz na Plominu 20min, a prolaz na Bodaju 40min bolji od prošle godine. Oprez! Kratko zadržavanje u Plominu i prolaz na Planiku (50k) za točno 8h. Skoro cijelo vrijeme od Plomina do Brgudca brijem sa Alenom Vukovićem i zajedno vrtimo kratke krize u noći od Poklona do Brgudca. Pol sata meni loše pa pol sata njemu i tako naizmjence, a kad je svanulo krize su prošle i nisu se pojavile sve do Motovuna. Kolci i Sever bili su isto dio društva sve do Buzeta. Buzet prolaz oko 100min bolji od prošle godine. Buzet – Hum prošao za manje od 2 sata, a prošle godine uz onu kišurinu trebalo mi je skoro 3 sata. Stotka na Humu uz odličan prolaz, a i super se osjećam jer sam u Buzetu pojeo duplu maneštru sa rižom i pohancima.
Hum – Oprtalj je sajho kiler staza: đombaste nizbrice, vijuganje oko brane, glonđe, potoci, blatne livade i tri zahebana uspona koja sam ove godine pogodio u zvizdan na plus 25! Na Botonegi sam srel Mukkija i nismo se odvajali sve do cilja. U Motovunu sam se skoro srušil u nesvjest od vrućine, ali sam na vrijeme zgibal na uspon u Oprtalj koji me vratio u život. 🙂
U Oprtalj smo došli tak oporavljeni i sviježi da nas je ekipa malo čudno gledala, a slično je bilo i dalje u Grožnjanu i Bujama. Prije Grožnjana smo sreli vesele i dobro raspoložene Štumsije…Iako smo na zadnjoj šniti rekli da ne dolazimo više na te hebene livade i nasipe prije Umaga, duboko u sebi znal sam da brbljamo bezveze i da smo za godinu dana opet u busu Umag – Labin, ako Paliska ne uvede neku čarter liniju do starta.

istra 1Prije starta rekoh da mi je svejedno u kojem ću vremenu proći stazu, ono četvrti puta, laganini ili ne, svejedno, samo da dođem do cilja. Ali kad rejs starta sve se promjeni, barem je kod mene tak i svi planovi padnu u vodu jer se prepustim stazi i svom tijelu u pokretu. Od početka do kraja izmjenjuju se razmišljanje i osluškivanje tijela sa totalnim zenom i prazninom u glavi i tijelu. Super mi je ta kombinacija samokontrole i zena, ne smiješ previše pasti u zen, ali ni izgubiti samokontrolu. 😉

Posted in Uncategorized | 5 Comments

Krasno

U zadnji čas, prije prave velebitske zime, zgibali smo na lagano trekanje po vrhovima oko Zavižana. Plan A je bila tura slična onoj kakvu smo trekali po magli kad je Chicar snimal dokumentarac: Krasno – M. Rajinac – Lubenovac – Krajačev kuk – pa Premužičkom uz obilazak okolnih vrhova prema Zavižanu. Plan A je ubrzo izmjenjen u plan B kad smo kod Jezera i stare crkvice pola sata tražili markaciju i stazu prema Malom Rajincu koju smo tada po magluštini pogodili iz prve, a sada uz sunce i plavo nebo iz pete! 🙂

Plan B: Krasno – Mali Rajinac – Zavižanski Pivčevac – Veliki Zavižan – Balinovac – Krasno

26/12/2015 – trek: 28K / 1700+ , vrijeme: pre-Krasno, tene: adidas za cestu,

20151226_09411020151226_10571720151226_12190420151226_13242220151226_13263620151226_13264920151226_14184420151226_14190220151226_14264620151226_143529

Posted in Uncategorized | 2 Comments