Jučer je opal rekord na Sedmici i to nakon prošlotjednih napornih trkačkih treninga u Maxiću od kojih se jedan sa Batkom zaustavio na punih 17km! Ok, bili smo skoro cijelo popodne u Maxu za tih 17km, ali na kraju je dužina i kvaliteta treninga donijela rezu. Ukupna tjedna kilometraža u Maxiću (prošli tjedan) popela se na vrtoglavih 50km! Da tak nastavim cijeli mjesec brojalo bi se strašnih 200km mjesečno i vjerovatno drvena medalja ma Mrak kombi. 🙂

Sedmica solo ran: jučer 29.22 – pišljiva trkačka reza, ali dosta solidna trekerska. 😉

Neki dan su Greg i SOMA izbacili novi Sunn O))) hoodie! Vrhunski outfit!

– Black One cover –

Tura:

– 2h Samobor – Vugrinščak.
– Oko pol 4 upad u Dragonoš po magli.
– Sat kasnije isto se desilo u Šimrakima, a imali smo i blesiranje na stazi do Kordića.
– Sat kasnije u Kordićima su svi budni, a to znači da u jednoj kući gore svijetla – magla, magla…
– 6h – zvonar crkve Mrzlo Polje i glave zbunjenih ukučana na prozorima.
– Zaseok Grič iznad sela Petričko selo ima špinu za vodu – tzv. Klikerova špina.
– 10h – Gera, Stan maže po majonezi i suhim smokvama!
– U Sošicama je mineralka.
– Petričko selo 2x – pesja pratnja do Kalja plus šljive i jabuke.
– Lisica izletava iz jame u kanjonu Brisalo koji je u punom sjaju; voda je do koljena, mahovina je posvuda, a razrušena stabla upala su u kanjon.
– Stančići i Pećno imaju full organic voće. Nema toga ni u Kaliforniji…
– Zečak – kvlt.
– Pokretni dućkas u Dragonošu ne fulavamo. Ponuda odlična! 😉
– Oštrc u sumrak i Palačnik po kmici.

Riječ Že100kih:

Stan: “Kao da sam sve to sanjao…”

Kliker: “je, bilo je gr8! za prste polizat. ja bi opet idući vikend. 😉
Špina u Griču na 780 m!”

Mukki: “Underground lokacije za underground aktivnosti. Dobro smo se nadivljali s cca 92 km/oko 3000 m visinske. I bez sunca bilo fenomenalno: mistična šuma, šljive, noćni upadi u Slani dol i Šimrake, jabuke, pesi, daždevnjaci, shopping u mobilnom dućanu u Dragonošu, Brisalo i kanjon u punom sjaju. Pozdrav Že100kima: Stan, Kliker i Sablja! Ljudi, odite na Žumberak prije nego kaj za koju godinu sve zaraste!

Marović je bil sa nama do prvog zavoja, a posle je imal noćnu avanturu oko Šimraka! 😉

UPRI tour ili UPRI poker…next year, maybe…;)

– Željeznički T Kružok
– Traversa
– Že100ko
– Blatersa

Van teme:

U nedjelju na Samoborskom maratonu pogodih vrijeme od prije dvije godine točno u sekundu!

U temi:

Gorguts “Colored Sands” – Luc Lemay je opet razbudio metal svijet, a pogotovo death metal scenu!

Dio recenzije sa Pitchforka:

“Like any respected underground band staging a comeback, Gorguts have a lot to live up to. In order to understand why expectations are unusually high for Colored Sands– the first new LP since 2001 from this Quebec death-metal institution– you have to look back to 1998’s Obscura, one of the most pungently progressive albums ever made, in or out of metal. Obscura didn’t just register as technical; it sounded downright excruciating, as if its shuddering blastbeats, doleful bellows, and deliriously inventive guitarwork were being torn straight from the chests of its makers.

But as brilliant as Obscura was, and as wide as its influence has spread– it holds a hallowed place not just among discerning death-metalheads, but in open-eared jazz circles as well– it wasn’t exactly a definitive Gorguts release. The band made their name playing in a very different style. Their first two LPs, 1991’s Considered Dead and 1993’s The Erosion of Sanity, demonstrated impressive tightness and a flair for involved composition, but they were very much of their time– unrelentingly intense dispatches descended from the bulging-vein aggression of 80s thrash. Conceived as early as 93, but not issued until 98, Obscura shocked longtime listeners, who couldn’t believe the madness the band’s lengthy gestation had birthed.”

Intervju:

Ponovni posjet Vihoraškom putu nakon više od pet godina bacio mi je malu bubu u uho, ili preciznije mali trek & trail izazov. Sve staze su tak divlje i neobične, baš posebne, ako se neke od njih uopće mogu nazvati pravim stazama, pogotovo pojedini dijelovi Vihoraškog puta. Baš sam si u mislima odvrtil filmiće sa legendarnih Bjelolasica trekinga, pogotovo onog iz dvije i šeste.

Izazov bi bio da vidim koliko mi vremena treba da se prođe cijeli taj dio oko Bijelih i Samarskih stijena, dakle Vihoraški put (sa vrhovima), Južni vrhovi (anfiteatar) i vrh Samarskih stijena sa kojih bi se spustio na glavni makadam (Jasenak – Mrkopalj/B.Razdolje), te njime po markaciji do auta koji bi ostavio na početku uspona za Bijele stijene. Kada se zbroje sve planinarske oznake za vrijeme na tom dijelu ispada neka dosta velika cifra, više od pola dana (12-15h) ili tak nekaj…ko pozna to područje zna otprilike kakav je to krug.

Napomene:

• Putem nema pitke vode.
• Do kasnog proljeća (svibnja) naslage snijega mogu otežati prohodnost Vihoraškog puta
• Dom je djelomično opskrbljen (kad je otvoren), ali bez pitke vode! Dom ima cisternu. Ratkovo sklonište isto tako ima cisternu, ali voda nije pitka.
• U području Bijelih stijena ima samo mjestimično signala za mobitele, ili skoro nigdje…
• Kilometraža nije velika, ali je teren zahtjevan.