Prva brija sa halucinacijama desila se negdje ispod grebena Sisola, na onom makadamu po kojem nikako sti\u0107i do kraja i konrolne to\u010dke. Tamo sam ve\u0107 lagano brijao u glavi, dodu\u0161e povremeno jer me razbu\u0111ivao prekrasan pogled u vedroj no\u0107i prema moru i otocima. U nekom trenutku projurila je GSS ekipa koja se na kraju utaborila kod KT Sisol (kraj makadama) i zakurila logorsku vatru. Na onom grdom spustu u Plomin nisam se ba\u0161 nau\u017eivao halova jer je trebalo biti oprezan, pa \u010dak i kad smo izletili na zadnji makadam koji je totalni trash od staze. Ne znam jel ve\u0107e sranje i\u0107i gorem tim makadamom (old U\u010dka trekovi) ili spu\u0161tat se dolje prema Plominu.<\/p>\n
Nakon Plomina po\u010dinje akcija – uspon na Standar, legendarni vrh Labinjonskog planinarskog puta. \u010cim smo krenuli na uspon koji je trajao beskona\u010dno dugo po\u010delo se spavati u hodu. Nevjerovatna je brija spavati i sanjati otvorenih o\u010diju i jo\u0161 k tome trekati po kmici. Mislim da druga\u010dije ne bi ni mogao jer da sjedi\u0161 ili le\u017ei\u0161 vjerovatno bi zaspao, a to nije brija stotki. \ud83d\ude09
\nNa tom usponu prema Standaru \u010dak me povremeno uhvatila i ljutnja jer nikako sti\u0107i do vrha, a ve\u0107 sam dvaput bio gore i znam taj uspon. Najve\u0107a brija je pratiti zastavice, jer kao prati\u0161 ih pa se onda isklju\u010di\u0161 u svojim halovima i nakon nekog vremena se na trenutak razbudi\u0161 i kao gleda\u0161 di je zastavica, a mogao si u tom razmaku onak elegantno fulati stazu. Novi halovi koje sam do\u017eivio na tom usponu i koji me prati\u0161e sve do kraja su pogledi u kamenje i kamen\u010di\u0107e na stazi. Sve to kamnje poprimalo je \u010dudne oblike i de\u0161avala su se totalna privi\u0111enja, od \u017eivotinja i ljudi pa sve do nekih nepovezanih stvari, a kaj je najbolje svaki put kod halova ti jo\u0161 vi\u0161e otvori\u0161 o\u010di kao da vidi\u0161 jer je to zapravo TO! A nije!
\nNajdu\u017ee halucinacije imao sam od Gondoli\u0107a do O\u0161trog i to sve za\u010dinjeno jutarnjim izlaskom sunca i pogledom na mirno more – prekrasno jutro prekrasnih boja, toplo i bez obla\u010dka na nebu. Trajalo je to sat do dva sigurno. Nigdje nikoga oko mene, ni ispred ni iza, totalna ti\u0161ina, eventualno \u010dujem jutarnji pjev ptica i hodam onim prekrasnim single trekom do vrha O\u0161tri.
\nHodanje, spavanje, sanjanje, halucinacije, otvorene o\u010di…i tak sve do Skita\u010de…a onda odjednom cilj!<\/p>\n
Zaklju\u010dak: ako \u017eeli\u0161 halucinacije onda ide\u0161 na stomajlericu koja starta kasno popodne ili nave\u010der jer te hvataju dvije no\u0107i. Druga varijanta u kojoj mo\u017ee\u0161 ne halucinirat je stomajlerica sa startom rano ujutro. Iako, na Pirinejima smo startali rano ujutro i upali u drugu no\u0107 sa te\u0161kim halovima! \ud83d\ude09<\/p>\n
![\"\"](\"http:\/\/blogeri.gelender.hr\/pos\/files\/2013\/04\/ipp10.jpg\")
<\/a>Istra Trek & Trail<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prva brija sa halucinacijama desila se negdje ispod grebena Sisola, na onom makadamu po kojem nikako sti\u0107i do kraja i konrolne to\u010dke. Tamo sam ve\u0107 lagano brijao u glavi, dodu\u0161e povremeno jer me razbu\u0111ivao prekrasan pogled u vedroj no\u0107i prema … Continue reading